"I ja sam bio Mirko Norac!"

Raspored zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića poslovično obiluje događajima. Dok ostali državni dužnosnici landraju po biranim ljetnim destinacijama, prvi čovjek hrvatske metropole i po žegi zadržava onaj blago mahniti pogled neposustalog radoholika. Kada je riječ o poslovnom rasporedu, gradonačelnik Zagreba ni za vrijeme kolovoškog zvizdana ništa ne prepušta slučaju: u nedjelju ću omogućiti da revolucija teče u hektolitrima graha i kobasica na 6. susretu Lige antifašista jugoistočne Europe, u ponedjeljak ću u medijima Čoviću jebati sve po spisku, u utorak ću izvesti Rudija na rutinsko sranje, a naiđe li kakav mikrofon možda i sam nešto istresem.... Potom, budući da je gradonačelniku sredina tjedna općenito najdraže razdoblje (jer su "neradni" dani daleko ispred i iza njega), za taj dan u pravilu ostavlja poslasticu. Tako je bilo i prije dva tjedna: ponedjeljak i utorak su bili naporni, alkar Mirko Norac u srijedu!

Kad spominje da je u prošlosti podržavao Norca, Bandić retroaktivno urliče "I ja sam bio Mirko Norac", jer je svjestan da bi takva izjava - u slučaju da ju je obznanjivao u stvarnom vremenu - bila izrazito opasna za njegove političke ambicije.

Prije petnaestak dana Milan je Bandić, u svojstvu počasnog gosta, došao na veliku feštu u čast slavodobitnika 298. sinjske alke, alkara Ante Zorice. Kako nas obavještava lokalni portal Ferata, osim njega rečenoj su svečanosti nazočili čelnici Viteškog alkarskog društva, alkari i alkarski momci, župan Zlatko Ževrnja, dožupan Luka Brčić, gradonačelnici i načelnici gradova i općina Cetinskog kraja - Ivica Glavan, Ivan Šipić, Branko Samardžić, Ivan Maretić i njihov domaćin, načelnik Hrvaca Dinko Bošnjak, rektor splitskog svečilišta Ivan Pavić te ostali prijatelji mnogobrojne obitelji Zorica.

"Poseban trenutak ove večeri bio je dolazak bivšeg alkarskog vojvode, hrvatskog generala Mirka Norca, koji je uz pljesak i ovacije nazočnih slavodobitniku Anti čestitao na viteškoom nadmetanju.", navodi portal Ferata.

Slavodobitnik Ante nije ostao dužan "hrvatskom generalu Mirku Norcu", kao ni ostalim biranim grlima cetinskog establishmenta. "Od srca hvala svima - županu, načelnicima i gradonačelnicima, našim svećenicima, posebno mojim kolegama alkarima, predsjedniku VAD-a i vojvodi. Posebno sam sretan, i to će mi uvijek ostati u srcu, što je nakon 12 godina po prvi puta na jedno veliko slavlje i to baš na moje stigao bivši alkarski vojvoda, general Mirko Norac. Ovo je za mene dar sa neba", kazao je presretni slavodobitnik 298. Alke."

Nakon što je dao buket ruža pobjednikovoj mami, pozdravnu besjedu održao je i zagrebački gradonačelnik. Evo kako je to zabilježio novinar Slobodne Dalmacije T.P., čiji je tekst popratila fotografija zagrljenih Bandića i Norca: "Pritom je posebno pozdravio Mirka Norca, kako je naglasio, "svoga prijatelja" (Portal Ferata pak piše da je rekao "velikog prijatelja" o.p H.Š) "Malo vas da sam kroz proteklih desetak godina svake godine dan uoči Alke dolazio u posjet Mirkovoj obitelji u Otoku. Mirkovu ocu Tadiji dolazilo nas je svega nekoliko", kazao je Bandić.

Na tu konstataciju novinar Slobodne Dalmacije T.P. zaključuje tekst dešifriranjem Bandićevog diskursa, budući da je ovaj bio odveć pristojan da bi otvoreno prozvao proklete izdajice koji su se odrekli hrvatskog heroja, za razliku od njega, Bandića, koji je punih deset godina strepio za Norčevu sudbinu. Ovako to objašnjava T.P. : "Od 2001. kada se Mirko nakon dobivenog jamstva da neće biti izručen Haagu dragovoljno stavio na raspolaganje policiji i hrvatskom pravosuđu i otišao u pritvor, pa sve do izlaska na slobodu,  nakon što je odslužio dvije trećine kazne, mnogi koji su ranije bili predalkarski 'inventar' Tadijina doma zaboravili su gdje su Otok i Mirkova kuća. O takvima je, evo, progovorio Bandić. A takvih, koji su kad je to za njih bilo prosperitetno, drukali ime Mirka Norca, da bi ga ocjenjujući da od njega ne mogu više imati koristi 'zaboravili', nije malen broj".

Kakve dirljive scene! Kakav veličanstveni ugođaj! Kakvi nepismeni i debilni novinski izvještaji! Zločinac među uglednicima! Uglednici među zločinima! Cjelokupna lokalna elita koja dahće nad prizorom osuđenog ubojice; dobitnik alke koji ga predstavlja kao manu s neba; gradonačelnik metropole koji se s njim žvali na otvorenoj sceni; retardirani reporter koji samoinicijativno zaokružuje priču na najblistaviji mogući način! Da, doista, dok je Milan Bandić u tišini cijelo jedno desetljeće davao izdašnu moralnu (a možebitno i materijalnu) podršku Norcu i njegovoj obitelji još u vrijeme kad ovaj nije bio osuđen - dok je, dakle, nesebično nastavljao tamo gdje je stala čuvena banda sa splitske Rive - vi ste mu okretali leđa zbog političkih kalkulacija! Danas, kad je Mirko Norac osuđeni ratni zločinac na slobodi, sada bi mu svi lizali stopala!Ima nečeg naročito bolesnog u činjenici da gradonačelnik najvećeg hrvatskog grada otvoreno priznaje dosljednost u štovanju  čovjeka koji je ubijao nevine civile - i tu dosljednost ekskluzivno otkriva nakon što je ovaj pravomoćno osuđen - a u isto vrijeme vjersko-politička vrhuška dotičnog pozdravlja "uz pljesak i ovacije", bez gotovo niti jednog osuđujućeg tona u javnosti. Štoviše, kako vidimo, oni novinski izvještaji koji su popratili događaj napisani su u formi maloumnih patriotskih moralki, što je značajan napredak u izvještavanju o "postalkarskim" Norčevim aktivnostima, za razliku od, primjerice, njegovog vjenčanja ili, još prije toga, njegovog upoznavanja s odabranicom svoga srca, tijekom slobodnih zatvorskih vikenda. Tada su izvješća bila lišena propovijedi o odricanju od Norca, ali i bilo čega drugog osim tabloidnih pikanterija o vjenčanici, prstenu i ostalim bižuterijama. Baš kao i sada, revijalni tempo je udarala Slobodna Dalmacija, a najvidljivija razlika u izvješćima odnosi se na promijenjeni spol osobe koju je mladoženja Mirko držao u naručju.

Kakve dirljive scene! Kakav veličanstveni ugođaj! Kakvi nepismeni i debilni novinski izvještaji! Zločinac među uglednicima! Uglednici među zločinima!

U tom se kontekstu vrijedi prisjetiti kako je u Gospiću prije desetak godina Darko Milinović  uz pomoć lanaca grlio topolu u znak prosvjeda zbog podizanja optužnice protiv tada još neosuđenog Mirka Norca - i nerijetko trpio kritike kao ministar zdravstva - dok danas gradonačelnik Zagreba grli osuđenog ratnog zločinca Mirka Norca bez da se takav postupak uopće dovede u pitanje.

Osim što iz toga proizlazi da kritički nastrojena javnost više voli očitavati bukvicu topolama nego bukvama, fenomen sinjske svečanosti ukazuje da je na djelu normalizacija zločina, u kojoj je onaj "Heroj, a ne zločinac!" s dostatnim vremenskim odmakom i odgovarajućom pravomoćnom presudom retardirao u svoju istinsku, a dosad nepriznatu mutaciju: "Heroj, a zločinac!". Stvar se tek na prvu može činiti kao nerješiv nesporazum, ali tek kad se malo podlije čita u nacionalističkom ključu, ovaj krik prestaje biti oksimoron ili nešto moralno nepodnošljivo, već - upravo suprotno! - samo utjelovljenje Norčeve persone, budući da u tom kontekstu zločinac koji je ubijao ljude pogrešne nacionalnosti upravo zbog toga reprezentira heroja. To su, uostalom, sinjski alkari godinama neskriveno dokazivali na svojim svečanostima, redovno zazivajući Norčevo ime i fotografirajući se s njegovom uramljenom glavom, dimenzije metar sa metar. Tek kad je, međutim, njegova zločinačka biografija - inače lišena pokajanja za zločine koji mu se pripisuju - adekvatno sudski verificirana, a sloboda osigurana nakon izdržane dvije trećine kazne, slavlju su se priključili i predstavnici demokratske volje birača cijelog jednog hrvatskog područja.Sukladno izmjeni navedenog koda, Bandić prati ritam i - kad spominje da je u prošlosti podržavao Norca dok su ga drugi izdali - zapravo retroaktivno urliče "I ja sam bio Mirko Norac", jer je svjestan da bi takva izjava - u slučaju da ju je javno obznanjivao u stvarnom vremenu - bila izrazito opasna po njegove političke ambicije. Nema sumnje da je Milan Bandić zbog toga obični papak, ali isto tako i proračunati političar, jer mu je jasno da će ovakvo njegovo pravovremeno priznanje, lišeno nekog većeg rizika, samo doprinijeti njegovim budućim političkim planovima.

Negdje u vrijeme sinjske proslave dobar dio hrvatskih medija prenio je sadržaj svatovskog videa objavljenog na Youtubeu, u kojem nekakvi fašisti iz Republike Srpske pjevaju koljačke pjesmuljke o Srebrenici i Vukovaru, što je sasvim opravdano izazvalo zgražanje pristojnog svijeta u cijeloj regiji.

Foto: Darko Milinović, u danima kada je "grlio topolu" za Norca.

Stoga je sasvim legitimno zapitati se: zašto je javno zgražanje izostalo u slučaju sinjske zabave? Nisu li ovdje, namjesto degutantnih riječi, prisustvovala degutantna djela? Nije li ovdje, za razliku od navedenih anonimnih svatova, nazočilo najmanje dva tuceta osoba s izvršnim političkim pozicijama i još k tomu dočekala ubojicu "uz pljesak i ovacije"? Nije li puno gore kad Bandić grli bukvu nego kad Milinović grli topolu? Na koncu: zašto je itko toliko naivan da misli da je party organiziran za slavodobitnika Antu, a ne za slavoubitnika Mirka?

Bilo kako bilo, novinski izvještaji govore kako se Milan Bandić na alkarskoj fešti "zadržao kratko jer je pred njim bilo još obveza". Ne znamo o kakvim je obavezama riječ, ali možemo pretpostaviti da se vratio u Zagreb kako bi koordinirao izradom preuranjenih predizbornih pisama za Srbe u Hrvatskoj - povodom narednih parlamentarnih izbora - kao što je činio sve ove godine prije lokalnih izbora. Ipak je Republika Hrvatska nešto veća od Grada Zagreba. A kad netko od njegovih aktivista bude pripremao personalizirana pisamca u kojima se imenom i prezimenom pozivaju dragi sugrađani srpske nacionalnosti na zaokruživanje Bandićevog imena, savjet ovog potpisnika je da zaobiđu žensku osobu N.N. iz Gospića koja se, administrativnom omaškom,  i dalje možda vodi u registru živućih.

Uzrok smrti? Alkar Mirko Norac u srid čela!

Izvor: H-alter