Pedesetak vodećih političara zapadnih zemalja, pod američkom dirigentskom palicom, višeglasno je otpjevalo staru pjesmu: za ratove u Ukrajini i na Bliskom istoku isključivo su krivi Rusija i Iran.
Ima ona iskustvena pučka pametnica: „Tko o čemu, kurva o poštenju“, a ima i ona kad okorjeli tatovi natrpanih džepova glasno halabuče: „Drž’te lopova!“ Prevedeno, ni dame noći niti lopovčine nisu mjerodavni, kamoli pozvani, dijeliti lekcije o tomu što (ni)je poštenje i tko (ni)je lopov prije no što se o tomu ne čuje kompetentan, objektivan pravorijek. Glede&unatoč tomu, tzv. je svjetska politička i vojna „elita“ ovih dana u Münchenu – okupljena 60. put na tradicionalnoj sigurnosnoj konferenciji, znanoj kao „Davos za obranu“ – neučinkovitim monologom uprla prstom u „kurve“ i „lopove“, je li, globalne „izgradnje dijalogom svjetskog mira i sigurnosti“. Naime, pedesetak šefova država i vlada, ministara vanjskih poslova i obrane, sigurnosnih stručnjaka i čelnika međunarodnih organizacija je u luksuzu hotela „Bayerischer Hof“, pod američkom dirigentskom palicom, višeglasno otpjevalo staru barem dvije-tri godine pjesmu: za ratove u Ukrajini i na Bliskom istoku (Pojas Gaze, okupirani Zapadna obala rijeke Jordana i istočni Jeruzalem, odnosno Jemen i Crveno more) isključivo su krivi Rusija i Iran.
Sve se vrti oko love, krupne i sve krupnije love. Uopće nije važno koga se pritom gazi, što jest, a što nije pravedno i ljudskiI zato, tvrdi organizator trodnevnoga „Davosa o obrani“, nisu pozvani na münchensku konferenciju. Sic transit. I zato je u redu da se o „izgradnji dijalogom svjetskog mira i sigurnosti“ zaključuje – monologom!? Sic transit. I to ne bilo kakvim i bilo čijim monologom, nego baš monologom (pro)američkih istomišljenika koji, svi zajedno u hotelu „Bayerischer Hof“ ne predstavljaju ni četvrtinu suverenih zemalja na Kugli i koji, je li, nisu kompetentni ne samo zaključivati u ime cijelog svijeta nego ni dijaloški rješavati ključne probleme globalnog mira i sigurnosti bez respektabilnih sila kakve su Ruska Federacija i Iran. Pogotovo, ako ih jedna strana – a to su okupljeni na trodnevnoj godišnjoj konferenciji u Münchenu – smatra remetilačkim čimbenikom i u Ukrajini i na Bliskom istoku.
Ako ima istine u tomu da je baš ruska tzv. specijalna vojna operacija za denacifikaciju Ukrajine dovela rat na europsko tlo, a SAD/EU/NATO su samo savjesni humanitarci koji pomažu žrtvi u nevolji, odnosno da Iran indoktrinira i naoružava Hamas u Palestini, Hezbolah u Jordanu i jemenske hutiste, koji pak teroriziraju jadne Izraelce i zapadnu trgovinu u Crvenomu moru, onda doktrina „dijalogom do mira i sigurnosti“ nije validna izostavi li iz dijaloga – Rusiju i Iran.
Rusi su istjerani s europskog tržišta i financijski ucijenjeni tzv. sankcijama, jer to u SAD-u „osigurava radna mjesta, opskrbne lance i otvara nova tržišta za američku robu“Tzv. pravilo da se čuje i druga strana, je li, ma koliko neistomišljenička, nije samo katekizam objektivnog novinarstva nego i condicio sine qua non norma svakoga poštenog diplomatskog dijaloga. Monologom istomišljenika se ne postiže ništa dobro, osim što se zaoštrava problem i produbljuju nesporazumi. Bez dijaloga s Rusijom nema okončanja rata u Ukrajini ni mira na Bliskom istoku bez dijaloga s Iranom. Nikakvi summiti „Davosa o obrani“, na koje će se pripuštati samo sudionici što ih propusti SAD – i po volji su njegovih tzv. partnera/saveznika – nisu ni valjan prilog istinskom globalnomu miru i sigurnosti niti doprinos obrani. Pojedinačnoj ili skupnoj. Nema kruha od „Davosa o obrani“ na koji se pozivaju samo ti koji su osvjedočeni protivnici Rusije, Irana i Palestinaca u vlastitoj zemlji, a hine da – žele mir i sigurnost dijalogom. Supruga preminulog u ruskom zatvoru u nejasnim okolnostima Alekseja Navaljnog te šefovi Ukrajine Volodimir Zelenski i Izraela Isaac Herzog kao konferencijaške maskote monologa u Münchenu nisu mjera dijaloga, nego su loša demonstracija proturusko-protuiransko-protupalestinske samovolje, je li, proameričkog Zapada. A to ne vodi miru. Tih troje žele osvetu, i to ne kriju.
Čemu onda služi čak trodnevna konferencija u Münchenu na kojoj su ratovi u Ukrajini i na Bliskom istoku središnja tema, a nikomu od 60-tak proamerički nabrijanih sudionika nije palo na pamet da je dvije godine huškačko-oružanih SAD/EU/NATO-ovih akcija i 11 paketa tzv. sankcija Rusiji ubilo i doživotno bacilo u invalidska kolica pola milijuna Ukrajinaca (isto toliko i Rusa), iselilo iz zemlje još 10 milijuna, spalilo im i preoralo domovinu, a Europu bacilo na inflacijsko-recesijska, prehrambena i energetska i koljena. Nije im palo na um da Izrael američko-zapadnom potporom provodi krvavi genocid nad Palestincima, najstrašniji nakon nacističkoga pogroma nad Židovima u Drugom svjetskom ratu. A svijet šuti i gleda, palestinski susjedi iste krvi i vjere također. Kugla se kotrlja u ponor, a münchenski konferencijaši vade mrak iz podruma, smiju se i šale po hodnicima i za šankom, žive u drugom svemiru. Sic transit.
Svijet već tri desetljeća ne funkcionira duopolno i Hladni rat po krojnom arku iz 1946. godine više nije moda potkraj prvog kvartala 21. stoljeća. Netko pametan je svojedobno kazao da je bolje razgovarati, voditi dijalog i cijelo stoljeće no jednu minutu ratovati. Ovi, je li, u luksuzu „Bayerischer Hofa“ se prave grbavima: ako su i čuli za to o dijalogu i ratovanju, ne mare. Njihova djeca ne ginu pod kišom projektila niti dronovi kidišu na njihove obiteljske domove. Sic transit. Ginu Ukrajinci, ginu Rusi i ginu Palestinci! Zbog liderskih monologa tipa „Davosa o obrani“, dijaloških ignoranata bez svijesti i savjesti, sutra će opet ginuti neki drugi Ukrajinci, Rusi i Palestinci. Krivnjom upravo takvih münchenskih konferencijaša. Čiju je svijest i savjest plastično demonstrirao njihov američki alter ego, senator Južne Karoline Lindsey Graham za posjeta Kijevu: „Dobro je, Rusi ginu, i to je najbolje uložen američki novac!“
Organizatori skupa u Bayerischer Hofu tvrde da „Rusija i Iran nisu pozvani, jer podržavaju hutiste u Jemenu te protuizraelske Hamas u Pojasu Gaze i Hezbolah u Libanonu, te nisu pokazali da im je istinski stalo do pregovora“. Glupost.Da je tada već 360.000 vojnika izraelske armade bilo masakriralo 2,5 milijuna žitelja Pojasa Gaze, Linsey bi imao dobar razlog za proširiti taj svoj morbidni kretenizam: „Dobro je, Palestinci ginu, i to je najbolje uložen američki novac!“ Strašno. Je li tko od münchenskih sudionika „Davosa o obrani“ pitao američke i građane proameričkih zemalja tzv. partnera/saveznika pristaju li financirati SAD/EU/NATO-ov rat protiv Rusije do poslednjeg Ukrajinca odbijanjem od usta vlastitoj djeci, ali i izraelski genocid nad palestinskom djecom, ženama, starčadi, rušenje njihovih domova, silovaanja, pljačku (na Zapadnoj obali je vojska neki dan ukrala tri milijuna dolara iz palestinskih banaka, sic transit)?
„Davos o obrani“, indikativno, održan je tjedan dana uoči druge godine rata u Ukrajini, a među reprezentativnim su se gostima našli supruga netom preminulog Putinovog oporbenog oponenta Alekseja Anatoljeviča Navaljnog i šef Ukrajine Zelenski s opet praznim prosjačkim šeširom, čije su elitne postrojbe upravo izgubile strateški važan grad Avdivku. Komu to SAD/EU/NATO i što ima dijaloški poručiti, osim – (pro)američki Zapad „mora pobijediti“ sve i svakoga tko „traži kruha nad pogačom“? Sic transit. Taj je isti Zapad, skrivajući svoje imperijalne tzv. opasne namjere, grubo izigrao/prevario Ruse i cijeli svijet koncem 1980-ih i početkom 1990-ih godina pri raspadu komunističke osovine SSSR-a obećanjem da se NATO neće širiti prema istoku i time izazivati nuklearne napetosti. A jest. Zapasao je cijeli prostor uz ruske granice od Skandinavije i Baltika do Crnog mora te se preko Gruzije kani zavući u Aziju.
Istodobno, subverzivno instrumentalizirajući ne samo Navaljnoga i inu Putinovu oporbu, uključivo i rat u Ukrajini, američka CIA i bratske joj zapadne tajne službe ulažu milijarde dolara, vuku kibernetičke i medijske poteze ne bi li „događanjem naroda“ u Rusiji, atentatima, porazom ruske vojske u Ukrajini, itsl. srušili Putinov režim i instalirali tzv. demokratske vrijednosti i naš način života (pro)američkog tipa. Instalirati za kikiriki dugoročno, je li, zapadno megakorporativno koncesionarstvo na tzv. najunosnijoj nekretnini na svijetu (dr. sc. Slavko Kulić), o čemu pak bivši kagebeovac Vladimir Vladimirovič ne želi ni čuti. Ako SAD/EU/NATO želi dijalogom do svjetskog mira i sigurnosti, kao što neiskreno poručuju tih šezdesetak posebno pozvanih münchenskih konferencijaša iz luksuznog bavarskog hotela, zašto nisu neusporedivo manje od već spiskanih cca 500 milijardâ dolara kešovine na rat u Ukrajini uložili u dijalog/mir, a Zelenskog primorali na poštivanje sporazuma Minsk 1 i 2? Umjesto da ga hrabruju u filipikama o dovođenju NATO-a na rusku granicu?
Time bi izbjegli zabrinjavajuće trokiranje europske ekonomije i inflatornu, recesijsku, energetsku, prehrambenu i sigurnosnu krizu u Europi i SAD-u. No, da nije toga bezvezna lupetanja po ratnim bubnjevima i ratničkih plesovi oko vatre koja se ne loži dijaloškim gorivom ni u Ukrajini niti na Bliskom i Srednjem istoku, npr. njemački vojni profiti samo zbog sukoba u Ukrajini – čulo se u kuloarima „Davosa o obrani“, a prenijeli su mediji – ne bi bili enormno veći od prethodnih, kao ni američki osam puta veći od njemačkih. Ukrajina će desetljećima otplaćivati zelenaške ratne zajmove, što u kešovini, što žitaricama, što umjetnim gnojivom, što… Što bi rekli jarani: „Nema džabe ni kod stare babe“ ili bivša njemačka kancelarka u poruci bankrotiranoj Grčkoj: „Dugovi se moraju platiti!“ Tu nema labavo: ako smi mi braća, kese nam nisu sestre, postojano je geslo kapitalizma.
To također puno govori o metodama i namjerama organizatora skupa u Münchenu i o spremnosti na dijalog s liderima bez kojih nema mira ni u Ukrajini, ni na Bliskom istoku niti igdje na svijetu, pa… Organizatori skupa u „Bayerischer Hofu“ tvrde da „Rusija i Iran nisu pozvani, jer podržavaju hutiste u Jemenu te protuizraelske Hamas u Pojasu Gaze i Hezbolah u Libanonu te nisu pokazali da im je istinski stalo do pregovora“. Glupost. SAD, pod čijim se kišobranom ove godine održava münchenska „tržnica ideja“ (neformalno prozvana takvom na prvoj konferenciji, 1963. godine), nije ni pokušao ozbiljno inicirati pregovore. Dapače, glumata globalnog lidera, što je multipolarnom svijetu neprihvatljivo.
„Znam da se ljudi u Europi i svijetu pitaju u vezi s ulogom Amerike kao globalnog lidera“, kazala je američka potpredsjednica Kamala Devi Harris na trodnevnoj konferenciji „Davos o obrani“, nakon što je Donald Trump isprepadao Stari kontinent time koga i zašto SAD/NATO neće braniti u slučaju ratne opasnosti. „Vjerujem da je fundamentalni interes Amerikanaca i SAD-a da nastavimo ispunjavati ulogu globalnog lidera, iako u Americi postoje neki koji se s time ne slažu i misle da bi se SAD trebao izolirati od svijeta. Taj pogled je opasan, destabilizirajući i kratkovidan. SAD nije globalni vođa iz altruističkih razloga. To održava našu zemlju sigurnom, osigurava radna mjesta, opskrbne lance i otvara nova tržišta za američku robu. Bilo bi glupo da sve to riskiramo. Amerika je predana NATO-u, jer je Savez središnja točka globalne sigurnosti.“
Taj više no izravan diskurs Bidenove potpredsjednice vrijedi samo dok su njezini demokrati na vlasti u Bijeloj kući, ali je debelo upitan dođe li do predsjedničke smjenene potkraj 2024. godine te kormilo preuzmu Trump i republikanci. Republikanci već sada drže veto na 60 milijardâ dolara nove pomoći Ukrajini, a republikanski trumpovsko-izolacionistički pogled na vanjskopolitičku ekonomsku i sigurnosnu zbílju ionako izaziva tihu jezu među svma koji sada napadno podanički plješću Bidenu. Koji se, je li, mire s tim da imaju SAD kao patera familiasa, globalnog vođu te su bespogovorno spremni i na svaki „dijalog“ oružjem. U Europi, na Bliskom i Srednjem istoku, ili bilo gdje, ako „vođa“ zatraži. I u Kineskomu moru? Na indopacifičkoj sinjoj pučini? Zašto ne!? Ako nitko drugi, CRO premijer će Plenković – drčan proturuski vlasnik lijepoga ruskog imena Andrej – smjesta, prvi, što bi u tzv. NDH rekli „bezodvlačno“, poslati na te mrske Ruse, Kineze, Irance, Palestince ili kojega već „globalnom vođi“ (sic transit) neprijatelja HV-ov alter ego 369. pješačke pukovnije!?
Naravno da monološki „Davos o obrani“ nije to što svakom nestabilnošću ugroženom svijetu treba. Takav kakav je i s kim je bio sveo se na debatni klub ignoranata istinskog dijaloga. Time je udarena još jedna zvučna pljuska globalnim naporima za sređivanjem nereda, netrpeljivosti, mira i stabilnosti u svijetu. Potpredsjednica Harris čak nije uspjela smiriti svoje istomišljenike u hotelu „Bayerischer Hofu“, koji su zborno raspalili larmu o tomu da – „bez obzira na NATO“ – Unija i njezine članice moraju znatno ojačati vlastite vojne industrije, vojne proračune i sposobnosti za obranu. Na tomu se neće i „ne smije štedjeti“.
Harris je, možda i nesvjesno, sugerirala onima koji znaju slušati i čitati između redaka što su zapravo pravi uzroci globalnih kriza, ukrajinskoga i inih ratova, destabilizacija režima i neviđene zapadne hajke na „teroriste“ i „autoritariste“, kojih je izravna posljedica cca 100 milijuna izbjeglica i migranata s globalnog Juga na globalni Sjever te zastrašujuće širenje provalije između (pre)bogatih i (pre)siromašnih na Kugli. Harris je bolno izravna: „SAD nije globalni vođa iz altruističkih razloga. To održava našu zemlju sigurnom, osigurava radna mjesta, opskrbne lance i otvara nova tržišta za američku robu. Bilo bi glupo da sve to riskiramo“. Ali na tim tržištima nema mjesta za rusku robu, jer je Rusija „ničim izazvana (sic transit) napala Ukrajinu“. Na tim tržištima nema mjesta ni za kinesku robu, jer Kina ima „dampinške cijene i širi svoj utjecaj“. Sic transit. Biden se samo par tjedana po useljenju u Bijelu kuću obreo na jednomjesečnoj turneji po zemljama EU-a tzv. prve i druge brzine, cijepio bruxellesko činovništvo protiv europske ekonomske suverenosti te pokorio zapadni dio Starog kontinenta. I Putin je dobio slobodne ruke za pokrenuti svoju tzv. specijalnu vojnu operaciju za denacifikaciju Ukrajine i svijet je gurnut bliže provaliji, a američki profiti sunuli uvis.
Rusi su – sada je to Harris besramno opetovala u Münchenu – istjerani s europskog tržišta i financijski ucijenjeni tzv. sankcijama, jer to u SAD-u „osigurava radna mjesta, opskrbne lance i otvara nova tržišta za američku robu“. Samo je jedna miš-država, HDZ-Plenkovićeva Hrvatska, već 2022. godine osam puta povećala uvoz iz SAD-a u kojemu je više od 90 posto ukapljeni prirodni plin iz škriljevaca s LNG terminala u akvatoriju otoka Krka. U zemljama EU-a, ali i u RH, pak, poljoprivrednici masovno prosvjeduju zbog uvoza jeftinih ukrajinskih žitarica zatrovanih pesticidima zabranjenima u Unijiu te bofl-hrane iz tzv. trećih zemalja. Farsa na koju se sada uzaludno žali njemački vicekancelar Robert Habeck: „Prijatelji iz SAD-a nam zaračunavaju neprijateljske cijene“… Pa ti vidi čija mati crnu vunu prede u „Bayerischer Hofu“ pod konferencijaškim sloganom krupna vezala: DIJALOGOM DO MIRA I SIGURNOSTI U SVIJETU. Brus.
Sve se vrti oko love, krupne i sve krupnije love. Uopće nije važno koga se pritom gazi, što jest, a što nije pravedno i ljudski. Momci i djevojke koje Uncle Sam beskrupulozno šalje desetke tisuća kilometara od doma razarati/ubijati tuđe ljude u tuđim zemljama – o trošku njihovih rodtelja i inih poreznih obveznika, sic transit – radi, je li, „osiguranja radna mjesta, opskrbnih lanaca i otvaranja novih tržišta za američku robu“, vraćaju se kući u mrtvačkim lijesovima prekrivenim crveno-bijelim prugama i 50 zvjezdica na plavoj podlozi. „Satisfakcija“ roditeljima: „Poginuo za domovinu“!? Sic transit. Kakvu vražju domovinu!? Poginuli i trajno oskaćeni za Elona Muska, Jeffa Bezosa, Larryja Ellisona, Bernarda Arnaulta, Billa Gatesa, Warrena Buffetta, Michaela Bloomberga, Carlosa Slima Helúa i takve. Forbes je lani izbrojio 2640 takvih, čije se bogatstvo pojedinačno mjeri s 10 znamenki i ukupne je vrijednosti više od 12.200 milijardâ dolara. SAD vodi na svjetskoj listi milijardera sa 735 primjeraka, vrijednih 4500 milijardâ dolara, a slijede ga Kina (uključivo Hong Kong i Makao) sa 562 kapitalca, Indija sa 169 vlasnika 675 milijardâ dolara…
Takvima je svaki rat – brat. Pa onda: dijalogom do mira? Ma dajte najte. Otkad je do dijaloga ignorantima cijepljenim – protiv dijaloga!? I kako ne puknuti od smijeha kad u tom ozračju izvjesni CRO premijer soli pamet družbi u „Bayerischer Hofu“, pred kojom tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena inače dnevno kleči s prosjačkim šeširom. I kako ne pasti na tur od ponosa kad režimska medijska tzv. javna kuća HRT izvjesti u prima time terminu kako se ministar vanjskih poslova Gordan Grlić-Radman – najnesposobniji/najsmješniji vanjskopolitički ministar otkako je RH – susreo na marginama 60. „Davosa o obrani“ s kolegama snažnih svjetskih velesila Kosova, Albanije, Iraka, Ukrajine… bez čijeg udarca šakom o globalni stol nema ni dijaloga niti mira i sigurnosti na Kugli!?
