Kada bi netko od učenika, neoprezno, glasno, tko zna iz kakvih pobuda, usred razreda u Gimnaziji, sedamdesetih godina, zapjevao tada popularnu pjesmu “Ima dana kada ne znam šta da radim”, Mladen P., automatski bi, bez obzira na to je li čak prisutna neka od profesorskih legendi, i bez milosti, odgovorio: “Jedi govna!” Naprosto, dotični, hladnokrvni školski drug na grub je način otrežnjavao razrednog kolegu pjevača koji je mozak pustio na pašu, romantičara bez pokrića, nekog dobrano obuzetog dosadom i bezidejnošću, a ujedno je nasmijavao cijeli razred. Kasnije, shvativši da Mladen ne zarezuje ni živu silu ni vatrena sredstva, pojedinke i pojedinci znali su ga namjerno isprovocirati na skaradnost.
Ovih dana neki drugi otrežnjivači, također neumoljivo iskreni, kada čuju istu pjesmu "Ima dana kada ne znam šta da radim”, tu tipičnu konstataciju suvremenih "pjevača" koji "iz srca"zapjevaju ne znaju što bi sa sobom tj. ne znaju kako bi pametno potrošili svoje vrijeme – ne odgovaraju izravno i grubo poput Mladena P. Oni samo pristojno kažu: “Čitaj brodske i županijske tiskane tjednike!” Misle li (na) isto kao nekada davno Mladen P., ne znamo, ali znamo da se niko više ne smije.
