Ukoliko je vjerovati Državnom zavodu za statistiku prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine ukupno u Hrvatskoj bilo je nešto manje od 4 300 000 stanovnika. Ima nas i u inozemstvu, ali to je teško izbrojiti pogotovo što stasavaju nove generacije (treća pa i četvrta) nekadašnjih iseljenika koji su odlazili, a odlaze i danas, zbog siromaštva, gladi ,nedostatka posla ili iz političkih razloga. Sve su to Hrvati, Hrvatine i Hrvatići (neki od njih slave 10. travanj kao nacionalni praznik), ali teško je utvrditi tko sve pozna hrvatski jezik, tko je, barem jedan puta, bio u Hrvatskoj, a tko nije te tko zna pokazati na karti gdje je to dragi Bog rekao "laku noć“ odnosno gdje se Hrvatska trenutno nalazi ?
Ako se izuzmu Istarska i Vukovarsko-srijemska županija, udio Hrvata skoro nigdje nije manji od 85% u odnosu na prisutne manjine. S obzirom na vjeru većinom su zastupljeni katolici koji se služe čistim hrvatskim jezikom i po potrebi presjecaju kolone građana, no to nije bitno. Nije bitno koliko je oženjenih, udanih, razvedenih, udovaca, udovica, samaca te onih koje statistika ne pozna, ali ih ima u svakoj koloni. Možda ne bi bilo loše za slijedeći popis prirediti rubriku u kojoj bi se Hrvati izjasnili koliko je sretno udanih i nesretno oženjenih te iskoristiti te podatke u znanstvenoj studiji o kvaliteti života, padu nataliteta i smanjenom interesu suprotnih spolova za seksualne aktivnosti. (nema ljubavi bez punog lonca). Što se tiče obrazovanja ima nešto doktora znanosti, ali i nešto onih što od škole imaju „veliki odmor“, no s obzirom na mogućnosti zaposlenja i visinu dohotka koji se može ostvariti u Lijepoj našoj to je potpuno zanemariv i beznačajan podatak ( „Da sam ja iš'o u školu meni bi drvo naraslo za tri dana“ ). Prema glavnim izvorima sredstava za život osim mirovine, socijalnih naknada, prihoda od povremenog rada i posuđivanja ( „daj mi 100 kuna vratiti ću ti sutra“ ) simptomatičan je nemali broj Hrvata koji živi od stalnog rada. U ovu posljednju kategoriju svakako treba ubaciti i švercere iz pograničnih područja, jer oni švercaju kontinuirano, a zašto da i tako obrnuta sredstva ne uđu u statistiku i ne poprave BDP ? Nadalje, ima nas u gradovima, selima, samačkim kućanstvima, stanovima ... Neki nemaju struju, a neki imaju toplu vodu i čak dva televizora. Moja obitelj spada u drugu skupinu, ali unatoč tome što smo elektrificirani i plinificirani cijelu zimu smo bili glavne face zato što smo instalirali peć na drva. Pucketa vatra, svi se raduju, susjedi dolaze, pa se dive kao da je napravljen svemirski brod, a ne samo probijen odžak i povećana emisija CO₂. Nažalost, danas je Hrvat-Brođanin sretan kad naloži najobičniju vatru poput pretka iz Krapine ili Kromanjonca koji je navodno bio Srbin.
Radi što točnije i kvalitetnije slike života u Hrvatskoj u slijedećem popisu stanovništva obavezno treba uobziriti koliko je stanovnika lišeno slobode, odnosno koliko ih se nalazi na izvršenju zatvorske kazne u kaznionicama : Glina , Lepoglava, Valtura, Lipovica, Požega, Turopolje, ili po zatvorima u Puli, Rijeci, Splitu, Varaždinu, Zagrebu, Zadru, Šibeniku, Osijeku...
Polančec, Čobanković, Glavaš, Čačić, Sanader, Vidošević, Širkan, secutity boy Klemm ( „Ispričavam se , žao mi je“), pravomoćni, nepravomoćni i ostali sprdaju se sa činovima, titulama i funkcijama. Klebare i cerekaju, bilo da ih sprovode u istražni ili privremeno puštaju da se brane sa slobode. U pravilu, kad dođu u blizinu zatvora gotovo svi se sjete da od nečega neizlječivo boluju. Gradonačelnik Vukovara Sabo više liči na Jeremiju iz Alan Forda, nego na ozbiljnog političara. Kako je uopće mogao dobiti izbore i obnašati visoku dužnost s obzirom na dijagnoze koje posjeduje?
Budući da je zatvorenika sve više, a slobodnih mjesta u zatvorima sve manje predlažem da se manimo kružnih tokova i drvenih čaplji te da adaptiramo kakvu napuštenu zgradu ili sagradimo novu (može i Hotel Park) i smjestimo određeni broj robijaša u naš grad. Neka cjepaju drva, kenjaju bio masu, lože vatricu, prave tapiserije i sastavljaju izborne liste s kojima će se vratiti na pozicije kad iziđu na slobodu. Mi nezaposleni možemo im donositi pizze, sokove, ćevape, filmove za razonodu i tisak. Naravno, sve im naplatiti i na taj način poboljšati turističku bilancu naše regij,e jer su oni svoje pare pošteno zaradili, odnosno pokrali. A kada se intezitet hapšenja po Brodu poveća (a skoro će) začas će pržun postati tijesan, pa ih možemo izvoziti i dodatno naplaćivati. Također je moguće organizirati razmjenu zatvorenika po sistemu npr. vi nama jednog gospodarskog, krupnog, koji smije jesti masno i ne hrče na mjesec dana, a mi Vama dva prometna i jednog iz ŽNS koji su na dijeti , ali mogu ostati cijelo ljeto. Ili još bolje : Dajte nam Merzelicu,a uzmite koga hoćete. Bitno je samo da pravna država funkcionira, da je vuk sit i ovce na broju.
Ako se izuzmu Istarska i Vukovarsko-srijemska županija, udio Hrvata skoro nigdje nije manji od 85% u odnosu na prisutne manjine. S obzirom na vjeru većinom su zastupljeni katolici koji se služe čistim hrvatskim jezikom i po potrebi presjecaju kolone građana, no to nije bitno. Nije bitno koliko je oženjenih, udanih, razvedenih, udovaca, udovica, samaca te onih koje statistika ne pozna, ali ih ima u svakoj koloni. Možda ne bi bilo loše za slijedeći popis prirediti rubriku u kojoj bi se Hrvati izjasnili koliko je sretno udanih i nesretno oženjenih te iskoristiti te podatke u znanstvenoj studiji o kvaliteti života, padu nataliteta i smanjenom interesu suprotnih spolova za seksualne aktivnosti. (nema ljubavi bez punog lonca). Što se tiče obrazovanja ima nešto doktora znanosti, ali i nešto onih što od škole imaju „veliki odmor“, no s obzirom na mogućnosti zaposlenja i visinu dohotka koji se može ostvariti u Lijepoj našoj to je potpuno zanemariv i beznačajan podatak ( „Da sam ja iš'o u školu meni bi drvo naraslo za tri dana“ ). Prema glavnim izvorima sredstava za život osim mirovine, socijalnih naknada, prihoda od povremenog rada i posuđivanja ( „daj mi 100 kuna vratiti ću ti sutra“ ) simptomatičan je nemali broj Hrvata koji živi od stalnog rada. U ovu posljednju kategoriju svakako treba ubaciti i švercere iz pograničnih područja, jer oni švercaju kontinuirano, a zašto da i tako obrnuta sredstva ne uđu u statistiku i ne poprave BDP ? Nadalje, ima nas u gradovima, selima, samačkim kućanstvima, stanovima ... Neki nemaju struju, a neki imaju toplu vodu i čak dva televizora. Moja obitelj spada u drugu skupinu, ali unatoč tome što smo elektrificirani i plinificirani cijelu zimu smo bili glavne face zato što smo instalirali peć na drva. Pucketa vatra, svi se raduju, susjedi dolaze, pa se dive kao da je napravljen svemirski brod, a ne samo probijen odžak i povećana emisija CO₂. Nažalost, danas je Hrvat-Brođanin sretan kad naloži najobičniju vatru poput pretka iz Krapine ili Kromanjonca koji je navodno bio Srbin.
Radi što točnije i kvalitetnije slike života u Hrvatskoj u slijedećem popisu stanovništva obavezno treba uobziriti koliko je stanovnika lišeno slobode, odnosno koliko ih se nalazi na izvršenju zatvorske kazne u kaznionicama : Glina , Lepoglava, Valtura, Lipovica, Požega, Turopolje, ili po zatvorima u Puli, Rijeci, Splitu, Varaždinu, Zagrebu, Zadru, Šibeniku, Osijeku...
Polančec, Čobanković, Glavaš, Čačić, Sanader, Vidošević, Širkan, secutity boy Klemm ( „Ispričavam se , žao mi je“), pravomoćni, nepravomoćni i ostali sprdaju se sa činovima, titulama i funkcijama. Klebare i cerekaju, bilo da ih sprovode u istražni ili privremeno puštaju da se brane sa slobode. U pravilu, kad dođu u blizinu zatvora gotovo svi se sjete da od nečega neizlječivo boluju. Gradonačelnik Vukovara Sabo više liči na Jeremiju iz Alan Forda, nego na ozbiljnog političara. Kako je uopće mogao dobiti izbore i obnašati visoku dužnost s obzirom na dijagnoze koje posjeduje?
Budući da je zatvorenika sve više, a slobodnih mjesta u zatvorima sve manje predlažem da se manimo kružnih tokova i drvenih čaplji te da adaptiramo kakvu napuštenu zgradu ili sagradimo novu (može i Hotel Park) i smjestimo određeni broj robijaša u naš grad. Neka cjepaju drva, kenjaju bio masu, lože vatricu, prave tapiserije i sastavljaju izborne liste s kojima će se vratiti na pozicije kad iziđu na slobodu. Mi nezaposleni možemo im donositi pizze, sokove, ćevape, filmove za razonodu i tisak. Naravno, sve im naplatiti i na taj način poboljšati turističku bilancu naše regij,e jer su oni svoje pare pošteno zaradili, odnosno pokrali. A kada se intezitet hapšenja po Brodu poveća (a skoro će) začas će pržun postati tijesan, pa ih možemo izvoziti i dodatno naplaćivati. Također je moguće organizirati razmjenu zatvorenika po sistemu npr. vi nama jednog gospodarskog, krupnog, koji smije jesti masno i ne hrče na mjesec dana, a mi Vama dva prometna i jednog iz ŽNS koji su na dijeti , ali mogu ostati cijelo ljeto. Ili još bolje : Dajte nam Merzelicu,a uzmite koga hoćete. Bitno je samo da pravna država funkcionira, da je vuk sit i ovce na broju.
