Narod koji izabere ovakvu predsjednicu ne mora više brinuti za svoju budućnost. Izborom Kolinde Grabar-Kitarović ovoj je zemlji sudbina na dulji rok zapečaćena. Svaka daljnja briga postala je izlišna, neizvjesnosti više nema: ostat ćemo prikovani na ekonomskom i socijalnom dnu, uz nastavak srozavanje političke kulture, obrazovanja, ekoloških standarda, pa hajmo reći, i "nacionalnog integriteta". KG-K noćas je dosanjala san svih snova svoje političke karijere.
KG-K noćas je dosanjala san svih snova svoje političke karijere.Odmah drugi dan nakon svečane inauguracije moći će napraviti ono što je tjednima poput papagaja ponavljala da će napraviti i za što je dobila povjerenje birača. Moći će, ponovimo i mi, pozvati Zorana Milanovića da održi tematsku sjednicu vlade, kako bi ministrima na njoj zapovjedila neka se "jako zamisle" nad prilikama u zemlji, jer ako se ne zamisle dovoljno jako, zatražit će njihovo raspuštanje i raspisivanje prijevremenih izbora. Što će konstruktivnoga novopečena predsjednica Republike napraviti nakon što otkrije da to ipak ne ide samo tako - odgovor na to pitanje još uvijek se nalazi izvan njezina vidokruga. Naime, Ustav predsjednici Republike daje mogućnost predlaganja Vladi da održi sjednicu i razmotri određena pitanja, ali u nigdje ne piše da je Vlada dužna taj prijedlog prihvatiti. Ukoliko KG-K uopće pronađe put do svojega ureda na Pantovčaku i ne izgubi se pritom među papkarima i kopitarima koji u krugu bivše Titove rezidencije brste mladu bukovinu, ako na tom putu ne zaboravi što je obećavala tijekom kampanje, dakle ako Milanoviću doista i predloži sazivanje tematske sjednice - ovaj je može mirne duše ignorirati, što bi, naposljetku, bilo posve očekivano i odgovaralo bi njegovu stilu, a to je u noći poraza i najavio. Tada bi predsjednici preostalo da se pjeni unutar svoja četiri zida, ili jezikom Ustava rečeno, da se "brine za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti".
Sabor raspustiti neće, jer za to nema ustavne pretpostavke. Mogla bi jedino ako joj sama Vlada predloži raspuštanje, a Vlada bi joj to mogla predložiti samo ako joj Sabor izglasa nepovjerenje ili ako Sabor u Ustavom predviđenom roku ne izglasa državni budžet.
Nova se predsjednica prijetila i da će temu ekonomsko-socijalnog stanja u zemlji iznijeti pred Vijeće za nacionalnu sigurnost, jer da se radi o pitanju koje utječe na tu sigurnost. U tom slučaju bi se radilo o militarizaciji društva, koja KG-K nakon štreberski apsolvirane Tuđmanove škole i nakon godina u NATO-u očito nije strana: na isti bi se način, naime, moglo još barem nekoliko desetaka različitih tema proglasiti važnima za nacionalnu sigurnost i tretirati ih na VNS-u, i tako ekstenzivrati nadležnosti toga tijela do neslućenih razmjera. Bilo bi to nešto nalik na tihi udar vrhovne zapovjednice oružanih snaga i formiranja njezine super-vlade na Pantovčaku. No čak i kad bi predsjednica pokušala takvo što, ne bismo dobili ništa osim cirkusa za dnevnopolitičku upotrebu. Jer KG-K nema apsolutno nikakve ideje što bi trebalo napraviti s ekonomijom, socijalom, ili bilo čim drugom, a i kada bi ih imala, ona ne raspolaže ni parlamentarnom većinom ni upravnim aparatom kao glavnim mehanizmima za njihovo ozbiljenje.
KG-K, zaključimo, preostaje da se do parlamentarnih izbora pjeni, izvodi političke cirkuse, svađa se s Milanovićem iskazuje "hrabrost i čvrstinu", udara šakama po stolu i čeka da Karamarko i njegova ekipa zaposjednu dvore s istočne i zapadne strane Markova trga. Ako se to dogodi, odnosno ako HDZ opet, nakon punih petnaest godina osvoji tri bitne poluge državne vlasti, vratit će nam se partijska država kakvu smo imali devedesetih godina - tim više što Kukuriku koalicija nije iskoristila svoje četiri godine da vlastitim primjerom pokaže kako se partijsko kadroviranje u: sudstvu, vojsci, obavještajnim službama, državnim agencijama, upravnom i administrativnom aparatu, stručnim službama, kulturi, obrazovanju, znanosti, sportu, medijima - protivi dobrom građanski-demokratskom ukusu. Bilo bi tada moguće da u prvi plan izbiju "pravni stručnjaci" - smiljke sokoli neke nove generacije - koji će, između ostaloga, predsjednici Republike potvrditi da smije ono za što u Ustavu ne piše da smije. S dosta se izvjesnosti može očekivati da bi u tom slučaju sve istražne radnje protiv HDZ-ovaca bile gurnute duboko u DORH-ove i policijske ladice, kao i da bi sudski proces protiv same stranke, ako se nekim čudom ne okonča ove godine, završio na način sličan onome kako je završio haaški proces protiv KG-K-inog donora Ante Gotovine: prvostupanjski - zločinac, drugostupanjski - heroj!
Ustvari, jedno od pitanja koje će idućih mjeseci sigurno zabavljati bulevarsku štampu jest - koje su krajnje ambicije ambiciozne ne KG-K, i kako će se ona, gore među papkarima, pozicionirati u odnosu na Tomislava Karamarka. Dosad je vrijedilo mišljenje da je ona njegova marioneta, ali što ako se položaji promijene, pa ograničeni i bezidejni šef HDZ-a postane predsjednici Republike običan lutak ili čak - teret? Prizor ne bi bio nov za HDZ: i Sanader je na svoje mjesto, u stranci i u Vladi, postavio osobu od povjerenja kojom je namjeravao upravljati iz sjene, pa mu se dogodilo da ga ova izbaci iz stranke i smjesti u Remetinec. KG-K je sada na konju, no Karamarka bije glas najnepopularnijeg političara u zemlji. Iskoristila je ljestve koje joj je osigurao da se popne - ali zar ona odaje dojam osobe kojoj bi višak skrupula predstavljao problem da ih odgurne od sebe ako zaključi da joj njegove usluge više ne trebaju?
Općenito uzevši, ponuda na političkom tržištu tijekom ovogodišnjih predsjedničkih izbora bila je više no oskudna. Zašto ni Josipović, kao niti: duga dva kandidata nisu zasluživali da im pošten čovjek da glas, osim držeći se za nos, već smo u glavnim crtama opisali. Nameće se ipak pitanje koji je uzrok takvoj slaboj ponudi. Ona, naravno, svjedoči o opustošenoj političarskoj klasi u Hrvatskoj - premda se voćnjak na kojem političari rastu gnoji, ore i zalijeva brižljivije nego bilo koje drugo, na njemu uspijevaju voćke vrlo sumnjive kvalitete. Partije su strukturirane strogo autoritarno, hijerarhijski i nedemokratski, a u tim uvjetima daleko bolje uspijevaju poslušnici i ambiciozni aparatčici nego savjesni, odgovorni i educirani političari, da ne govorimo o političkim vizionarima. K tome, ustavne ingerencije predsjednika Republike najjače su vezane uz vanjske poslove i vojsku, a Hrvatska je vlastitom voljom lišena praktički najvećeg dijela svojega suvereniteta koji se odnosi upravo na ta područja: vanjske poslove prepustila je EU-u, a vojna pitanja NATO-u. Predsjedniku Republike moglo bi preostati da bude utjecajni moralni korektiv politike, da svakodnevno intervenira i dosađuje zbog ugrožavanja najviših ustavnih vrednota i dostojanstva građana. KG-K međutim nema toga šlifa, kao što ga nije imao niti Josipović.
KG-K postala je, silom demokratske volje "Hrvatica i Hrvata" u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, personifikacija političke iracionalnosti, voluntarizma, antiintelektualizma, neodgovornosti, ugrožavanja demokratskih institucija, demokracije i ljudskih prava, te bezočne eksploatacije neobrazovanosti svojega biračkog tijela - svega onoga što je HDZ obilježavalo i u ranijim epizodama njegove vlasti. KG-K u stanju je u istoj rečenici svojem subesjedniku, kao posljednjih dana Josipoviću, prigovoriti pretjerano bavljenje "poviješću" i optužiti ga za progone iz 1945, da bi samu sebe odmah u idućoj pohvalila kako je "vrlo uljučiva". Kada ju ovaj upozori na realna, ustavom propisana, ograničenja ovlasti predsjednika Republike, odgovor glasi - "nemojte mi profesorski docirati". Sudska presuda HDZ-u zbog korupcije za KG-K je u kategoriji nedopustive "kolektivne odgovornosti". Kada islamski teroristi pobiju dvanaest ljudi u Parizu, KG-K će putem televizije apelirati stanovništvu Hrvatske "da budu budni i prijavljuju bilo kakve sumnjive aktivnosti koje se događaju oko njih" (Nova TV, četvrtak 8. siječnja), dakle da uhode i denunciraju susjede muslimane i sami sebe proizvode u špicle. U njezinu planu su i drugi oblici militarizacije društva: "učinkovit sustav domovinske sigurnosti" namjerava postići vraćanjem obaveznog vojnog roka, što nas sve skupa vraća u svijet općenarodne obrane i društvene samozaštite. U tome pak, što NATO, čiji smo dio, mimo međunarodnih institucija i bez obzira na međunarodno pravo intervenira po Aziji i Africi ona ne vidi apsolutno ništa sporno. U regionalnim odnosima, izazvala bi hladni rat sa Srbijom zato što se neki njezini građani smatraju Bunjevcima, a ona bi htjela da budu Hrvati.
Kada se povede razgovor o istini i laži u politici, KG-K će reći kako nikada ne laže "jer time bi ugrozila svoj kredibilitet", ali već nakon par minuta dometnut će da nikada ništa loše ne bi rekla o Hrvatskoj, te da bi, kada bi istina bila protiv nje, bila sklonija šutnji nego njezinu isticanju. KG-K smatra da bi političar protiv kojega se pokrene istraga zbog zloupotrebe položaja trebao svojom voljom iz moralnih razloga odstupiti, ne propitujući kako se od nekoga tko zloupotrebljava položaj može očekivati da postupa prema moralnim načelima; ona pritom ne vidi ništa spornoga u tome što je na čelo države katapultirana iz HDZ-a, nepravomoćno proglašenog krivim za korupciju velikih razmjera - kojemu, dakako, ne pada na pamet da se iz "moralnih razloga" hibernira do pravomoćne sudske presude.
KG-K figurira kao pripadnica one vrste završenih studenata stranih jezika koji su tijekom studija naučili jedino - brbljati, bez obzira što, samo da bude gramatički i melodijski korektno. Njezino znanje i vještine svode se isključivo na vještinu oponašanja ("originalnih govornika") i glume. Posudimo li poznatu Nietzcheovu metaforu, za KG-K mogli bismo utvrditi da je kao obrnuti bogalj s velikim ustima u koja je usađena jezičina volunjskih razmjera, što je sve nakalemljeno na vrlo malenu glavu koja se klima na još manjem tijelu: "Vidim i vidio sam nešto mnogo gore i štošta tako odvratno da ne bih mogao o svemu govoriti, a o nečemu ni šutjeti. Vidio sam, naime, ljude kojima sve nedostaje, osim što nečega imaju previše - ljude koji nisu ništa drugo osim jedno veliko oko ili velika usta ili veliki trbuh ili bilo što veliko - takve zovem obrnutim bogaljima."
U čitavoj njezinoj kampanji, kao niti u večerašnjem pobjedničkom govoru nije bilo ni trunke autentičnosti, ni jednog najstidljivijeg pokušaja da se ispili kakva-takva originalna zamisao. Mišljenje, zna se, ne pridonosi uspjehu: KG-K je svakako stalo do uspjeha, međutim njezin projekt uopće nije Hrvatska. U centru njezine pažnje isključivo je ona sama, KG-K, njezin trbuh, njezina visoka primanja, njezina "solidna za naše prilike" ušteđevina, njezina uspješna karijera.
h-alter
