Razumijevajući pitanje zaštite sigurnosti države moram reći kako me penalizacija u vojnom, ali i civilnom, zakonodavstvu Sjedinjenih država podsjeća na šerijatsko zakonodavstvo.
Čitam tako ovih dana ugledne američke intelektualce koji gotovo bez ostatka navijaju za visoku kaznu Bradleyu Manningu. Kada uzmemo u obzir i da skoro svatko od tih intelektualaca pripada nekoj od kršćanskih crkava stvar postaje još ozbiljnija jer temelj je kršćanskog nauka rehabilitacija i druga životna prilika.
Nekoliko pravnika koje sam kontaktirao gotovo su unisono suglasni kako svrha penalizacije treba biti rehabilitacijska, a odvjetnik Veljko Miljević neki je dan izjavio, u programu Hrvatskoga radija, baš po pitanju ovoga slučaja kako doduše postoje zločini koji zahtijevaju potpuno udaljavanje počinitelja iz društva, no to zasigurno ne mogu biti zločini s motivima interesa javnosti, poput ovoga.
Podsjetimo, Bradley je Manning osuđen za odavanje službene tajne jer je dostavio suspektne materijale WikiLeaksu prema kojima je vidljivo namjerno ubijanje civila tijekom intervencija SAD-a u posljednja dva desetljeća. Vodio se interesom informiranja javnosti, i humanističkim uvjerenjima. Tužiteljstvo ga je optužilo za nekoliko krimena, među njima i za pomaganje neprijatelju, čime je ugrozio živote američkih vojnika. Oslobođen je optužbe za namjerno pomaganje neprijatelju, čime je doduše izbjegao smrtnu kaznu, no prijeti mu i do 130 godina zatvora. Sutkinja je Lynn pokrenula proces savjetodavnih saslušanja glede izricanja presude.
Ne čudi velik globalni interes za ovo suđenje, presuda je vrlo važna i iz medijskih aspekata, jer kada bi Manning bio kriv za pomaganje neprijatelju bio bi to presedan koji bi, pogotovo zato što se dogodio u najmoćnijoj državi svijeta, ubio ratno izvjestiteljstvo i ratnu fotografiju, pokrenulo bi to val cenzure i autocenzure, a informacije iz ratnih područja postale bi gotovo nemoguće....
No, iako u svakoj nesreći ima i ponešto sreće, kako kaže Julian Assange, pokretač i vlasnik WikiLeaksa, ova je presuda ipak opasan presedan i opasna državna opresija nad interesom istinitog obavještavanja javnosti. Zbog toga, kako kaže Assange, mora biti potpuno pobijena na prizivnim sudovima, sve do Vrhovnoga suda Sjedinjenih država. Jer, argumenti kako svaka država ima pravo štititi svoje obrambene operacije u ovome slučaju padaju u vodu. Naime, intervencija na teritoriju druge države, prema Assangeu, ne može biti obrambena čak i kada se radi o preventivnom ratovanju. Dodao bih kako ovaj argument teško može biti pravosnažan u situaciji namjernog ubijanja civila vidljivih na materijalima koje nam je omoućio baš Manning a koje su ovih dana objavile svjetske medijske kuće.
Drugo pitanje ovoga slučaja jest potpuna nemogućnost kontrole uvjeta u kojima je opruženik čekao suđenje. Legitmnu bojazan potpiruju i podaci novinara Al Jazeere Samija Al Haja koji je bio nepravedno zatočen u zatvoru Guantanamo koji također potpada pod vojno sudstvo Sjedinjenih državaa. Svjedočio je o nehumanom postupaju prema tim navodnim neprijateljima države. Hannah Arendt u svojoj knjizi "Izvori totalitarizama" objašnjava kako je izvorište svakog totalitarizma u autonomiji nekog dijela represivnoga aparata od ostatka države. Natruhe toga nalazimo u slučaju američkoga vojnoga zakonodavstva. Lijevi intelektualci ovaj poredak nazivaju imperijalizmom.
Prema Arendt, svaka totalitaristička intencija početak je kraja režima, baš kako piše Niall Ferguson u svojemu djelu "Doba imperije", u kojemu uspoređuje događanja u SAD-u i Rimskom carstvu. Pitanje je vremena propasti, jer desetljeća su prema Tukididu za povijesni tijek događanja ekvivalentna sekundama. Do tada, pratit ćemo moralno posrtanje američkoga sudstva i principa penalizacije u kojemu je država postala važnija od javnosti, a represivni aparat od pojedinca. Slučajevi Assange, Snowden, Manning, ali i neki budući u toj su konstelaciji odnosa samo upozorenja u kojemu smjeru se kreće američko društvo.
Dilema istina ili država u društvu toliko ukrijenjenom u kršćanskoj tradiciji i toliko okrenutom izvlačenju pouka iz sudbine naroda Izraela ne bi uopće smjela postojati. No, dok je na snazi statolatrija i samodostatnost američkoga imperijalizma umjesto Kristove „upoznat ćete istinu, a ona će vas osloboditi“, interesu javnosti se loše piše, kako u SAD-u, tako, posljedično, i globalno.
Izvor: SEEbiz
