Zoja je pored svog glumačkog talenta i nesumnjive ženske ljepote, uvijek imala ono još nešto – posjedovala je, nazovimo to tako, gard ilegalke u mirnodopskim uvjetima. Bila je jedna od najkarakternijih glumica svoga vremena i posljednji Mohikanac svoje splitske generacije
Glumica i prvakinja splitskog HNK-a Zoja Odak u djetinjstvu i mladosti intenzivno se bavila sportom: tri puta je bila juniorska prvakinja Hrvatske u bacanju diska i jednom Jugoslavije. Djevojčica s legendarne Matejuške, koju je tako nadahnuto opjevao Miljenko Smoje, imala je sve predispozicije da sa sportom nastavi dalje, ali se odlučila za kazalište. U jednom razgovoru za Novosti prije koju godinu Zoja je potpisniku ovih redova rekla da je sport pomogao njenoj glumi u hitrosti refleksa i brzini: ‘Sport mi je donio sigurnost u pravljenju uloga, naučio me je da u teatru gubim i dobivam i da budem izdržljiva.’
Kazališnu akademiju Zoja Odak je završila u Sarajevu, ali je prve glumačke korake napravila u Titovim mornarima, pionirskom kazalištu u Splitu. ‘Vodili su nas dobri pedagozi koji su nam željeli prenijeti navike prema trudu, radu i disciplini, i nešto od poštenja i posvećenosti toga posla: Nikola Tanhofer, Ana Roje, Milivoj Alač, Lepa Smoje i drugi, ali i čitavo okruženje oko kazališta bilo je tada vrlo poticajno za rad’, kazala je. Prije svih njenih velikih uloga treba nešto reći o plebejskom poštenju čitave njene generacije: Zoja Odak je svojim otresitim držanjem i gledanjem sugovornika pravo u oči odavala dojam osobe koja je naučila da bude izdržljiva i na pozornici i u životu. S obzirom na to da je u Splitu tradicionalno situacija uvijek bila takva, i u politici i na ulici, da si morao paziti tko ti je lijevo, tko desno, a tko iza leđa, Zoja je pored svog glumačkog talenta i nesumnjive ženske ljepote, uvijek imala ono još nešto – posjedovala je, nazovimo to tako, gard ilegalke u mirnodopskim uvjetima. To naročito vrijedi za ova najnovija vremena u kojima je, kako je govorila, nestala petokraka s Hajdukovog grba i u kojima je Split prestao biti kozmopolitski grad njene mladosti. ‘Postoji i danas u Splitu jedan dio divnih ljudi koji su moji prijatelji, ali ja ne mogu nabrojati niti jednog gradonačelnika Splita u ovih dva i pol desetljeća na kojega bih bila ponosna u maloj, lokalnoj i nacionalističkoj sredini u kojoj se prepucavaju sitni moćnici’, govorila je Zoja.
Ova glumica odigrala je na superioran način sav klasični repertoar u splitskom HNK-u, od Klitemnestre u Euripidovoj ‘Elektri’, preko ‘Antigone, kraljice u Tebi’, do Euripidove ‘Hekube’, igrala je i u Šnajderovom ‘Hrvatskom Faustu’ i ‘Vješticama iz Salema’ Arthura Millera i mnogo toga drugog, ali, generalno uzevši, onda kada je Zoja zaista sjala, bile su to osamdesete, Periklovo doba splitskog teatra. To su godine kada je direktor splitskog HNK-a bio nezaboravni i, kako stvari stoje, neponovljivi Ivica Restović, i kada su uz Zoju Odak na splitskoj pozornici stajali velikani: Zdravka Krstulović, Ivica Vidović, Josip Genda i Boris Dvornik. ‘Danas splitska politička desnica to ne želi priznati, ali sedamdesete i osamdesete godine jesu zlatno doba splitskoga teatra’, govorila je Zoja. Kao što se nije bojala govoriti ono što drugi nisu smjeli ni pomisliti, tako je i bez pardona igrala u predstavama koje su, ovako ili onako, bile zavjereničke. Jedna od njih su ‘Bakhe’ iz 2008. godine u režiji Olivera Frljića, koje govore o ratovima u staroj Grčkoj, ali i o zločinima u modernoj Hrvatskoj. Dva dana pred premijeru predstavu je uprava splitskog HNK-a zabranila, a onda je na sam dan izvedbe tadašnji premijer Ivo Sanader izjavio da on ‘kao građanin i kao premijer’ vjeruje da bi premijera trebala biti održana. Glumci i suradnici na predstavi tada su glasali da li da ipak odigraju premijeru ili ne. Odlučeno je većinom glasova da se predstava odigra, a Zoja Odak je bila među onima koji su glasali da predstavu ne treba igrati ‘samo zato što je premijer dao za nju zeleno svjetlo’.
Prema svome matičnom kazalištu, HNK-u u Splitu, u kojem je provela četiri decenije, bila je naročito kritična. ‘Nekada je splitski teatar imao velike predstave za koje je bio hvaljen i nagrađivan, nekada smo s tim predstavama odlazili na festivale, na BITEF i na MESS, a danas ne možemo ni do Solina’, govorila je. Odgovor iz matičnog kazališta bio je adekvatan: kada je odlazila u mirovinu, obavijest o umirovljenju dobila je poštom. Ista je stvar i s njenim nagradama: dobivala je nagrade na mnogim festivalima, od Bergama do Sarajeva, nagradu ‘Dubravko Dujšin’ i Zlatnu arenu, nagradu za životno djelo, ali nagradu Grada Splita – iako je imala status nacionalne prvakinje – nije dobila nikada.
Takva glumica, koja je u pravilu glumila i hodala gradom ‘s dva pištolja oko pasa’, morala je među svojim uzorima imati glumce od takve sorte, individualce i osobenjake. Za Zoju su to bili Zoran Radmilović, Peter Ustinov, Vika Podgorska i slični. Što god tko o njoj mislio, Zoja Odak je bila od takvog materijala – takva je bila i na sceni i na ulici – da je zaista najviše voljela da pleše s vukovima. Mnogi od njenih pratilaca ‘srednje struje’ govorili su da je ‘svojeglava i nemoguća u komunikaciji’, ali – dobro da je takva bila. ‘Znala sam se i posvađati s redateljem, ali nikada nisam izašla iz podjele, nisam lupala vratima, ali sam pitala zašto i branila sam svoj stav do granice koju redatelji ne vole.’
Na filmu nije igrala mnogo, ali je dobivala značajne uloge. U filmu ‘Priča iz Hrvatske’ Krste Papića dobila je Zlatnu arenu za ulogu Marije, igrala je u filmovima ‘Garcia’ Dejana Šorka, ‘Buža’ Vanče Kljakovića i ‘Ada’ Milutina Kosovca, a širi TV auditorij Zoju Odak pamti po seriji ‘Inspektor Vinko’ u kojoj je igrala zajedno s Ivicom Vidovićem. Današnjoj generaciji glumaca koja trči za novcima i rasipa svoj talent po sapunicama i reklamama poručila je kratko: ‘Glumac nije biće samo za jedan dan.’
Politički, Zoja Odak je sanjala jednog lijevog političara poput španjolskog Pabla Iglesiasa i jednu takvu političku stranku poput grčke Sirize, ali ih nije dočekala. Zoja Odak nas je napustila u 73. godini: bila je jedna od najkarakternijih glumica svoga vremena i posljednji Mohikanac svoje splitske generacije.
portalnovosti
Glumica i prvakinja splitskog HNK-a Zoja Odak u djetinjstvu i mladosti intenzivno se bavila sportom: tri puta je bila juniorska prvakinja Hrvatske u bacanju diska i jednom Jugoslavije. Djevojčica s legendarne Matejuške, koju je tako nadahnuto opjevao Miljenko Smoje, imala je sve predispozicije da sa sportom nastavi dalje, ali se odlučila za kazalište. U jednom razgovoru za Novosti prije koju godinu Zoja je potpisniku ovih redova rekla da je sport pomogao njenoj glumi u hitrosti refleksa i brzini: ‘Sport mi je donio sigurnost u pravljenju uloga, naučio me je da u teatru gubim i dobivam i da budem izdržljiva.’
Odigrala je na superioran način sav klasični repertoar u splitskom HNK-u, od Klitemnestre u Euripidovoj ‘Elektri’, preko ‘Antigone, kraljice u Tebi’, do Euripidove ‘Hekube’
Kazališnu akademiju Zoja Odak je završila u Sarajevu, ali je prve glumačke korake napravila u Titovim mornarima, pionirskom kazalištu u Splitu. ‘Vodili su nas dobri pedagozi koji su nam željeli prenijeti navike prema trudu, radu i disciplini, i nešto od poštenja i posvećenosti toga posla: Nikola Tanhofer, Ana Roje, Milivoj Alač, Lepa Smoje i drugi, ali i čitavo okruženje oko kazališta bilo je tada vrlo poticajno za rad’, kazala je. Prije svih njenih velikih uloga treba nešto reći o plebejskom poštenju čitave njene generacije: Zoja Odak je svojim otresitim držanjem i gledanjem sugovornika pravo u oči odavala dojam osobe koja je naučila da bude izdržljiva i na pozornici i u životu. S obzirom na to da je u Splitu tradicionalno situacija uvijek bila takva, i u politici i na ulici, da si morao paziti tko ti je lijevo, tko desno, a tko iza leđa, Zoja je pored svog glumačkog talenta i nesumnjive ženske ljepote, uvijek imala ono još nešto – posjedovala je, nazovimo to tako, gard ilegalke u mirnodopskim uvjetima. To naročito vrijedi za ova najnovija vremena u kojima je, kako je govorila, nestala petokraka s Hajdukovog grba i u kojima je Split prestao biti kozmopolitski grad njene mladosti. ‘Postoji i danas u Splitu jedan dio divnih ljudi koji su moji prijatelji, ali ja ne mogu nabrojati niti jednog gradonačelnika Splita u ovih dva i pol desetljeća na kojega bih bila ponosna u maloj, lokalnoj i nacionalističkoj sredini u kojoj se prepucavaju sitni moćnici’, govorila je Zoja.
Ova glumica odigrala je na superioran način sav klasični repertoar u splitskom HNK-u, od Klitemnestre u Euripidovoj ‘Elektri’, preko ‘Antigone, kraljice u Tebi’, do Euripidove ‘Hekube’, igrala je i u Šnajderovom ‘Hrvatskom Faustu’ i ‘Vješticama iz Salema’ Arthura Millera i mnogo toga drugog, ali, generalno uzevši, onda kada je Zoja zaista sjala, bile su to osamdesete, Periklovo doba splitskog teatra. To su godine kada je direktor splitskog HNK-a bio nezaboravni i, kako stvari stoje, neponovljivi Ivica Restović, i kada su uz Zoju Odak na splitskoj pozornici stajali velikani: Zdravka Krstulović, Ivica Vidović, Josip Genda i Boris Dvornik. ‘Danas splitska politička desnica to ne želi priznati, ali sedamdesete i osamdesete godine jesu zlatno doba splitskoga teatra’, govorila je Zoja. Kao što se nije bojala govoriti ono što drugi nisu smjeli ni pomisliti, tako je i bez pardona igrala u predstavama koje su, ovako ili onako, bile zavjereničke. Jedna od njih su ‘Bakhe’ iz 2008. godine u režiji Olivera Frljića, koje govore o ratovima u staroj Grčkoj, ali i o zločinima u modernoj Hrvatskoj. Dva dana pred premijeru predstavu je uprava splitskog HNK-a zabranila, a onda je na sam dan izvedbe tadašnji premijer Ivo Sanader izjavio da on ‘kao građanin i kao premijer’ vjeruje da bi premijera trebala biti održana. Glumci i suradnici na predstavi tada su glasali da li da ipak odigraju premijeru ili ne. Odlučeno je većinom glasova da se predstava odigra, a Zoja Odak je bila među onima koji su glasali da predstavu ne treba igrati ‘samo zato što je premijer dao za nju zeleno svjetlo’.
Prema svome matičnom kazalištu, HNK-u u Splitu, u kojem je provela četiri decenije, bila je naročito kritična. ‘Nekada je splitski teatar imao velike predstave za koje je bio hvaljen i nagrađivan, nekada smo s tim predstavama odlazili na festivale, na BITEF i na MESS, a danas ne možemo ni do Solina’, govorila je. Odgovor iz matičnog kazališta bio je adekvatan: kada je odlazila u mirovinu, obavijest o umirovljenju dobila je poštom. Ista je stvar i s njenim nagradama: dobivala je nagrade na mnogim festivalima, od Bergama do Sarajeva, nagradu ‘Dubravko Dujšin’ i Zlatnu arenu, nagradu za životno djelo, ali nagradu Grada Splita – iako je imala status nacionalne prvakinje – nije dobila nikada.
Takva glumica, koja je u pravilu glumila i hodala gradom ‘s dva pištolja oko pasa’, morala je među svojim uzorima imati glumce od takve sorte, individualce i osobenjake. Za Zoju su to bili Zoran Radmilović, Peter Ustinov, Vika Podgorska i slični. Što god tko o njoj mislio, Zoja Odak je bila od takvog materijala – takva je bila i na sceni i na ulici – da je zaista najviše voljela da pleše s vukovima. Mnogi od njenih pratilaca ‘srednje struje’ govorili su da je ‘svojeglava i nemoguća u komunikaciji’, ali – dobro da je takva bila. ‘Znala sam se i posvađati s redateljem, ali nikada nisam izašla iz podjele, nisam lupala vratima, ali sam pitala zašto i branila sam svoj stav do granice koju redatelji ne vole.’
Na filmu nije igrala mnogo, ali je dobivala značajne uloge. U filmu ‘Priča iz Hrvatske’ Krste Papića dobila je Zlatnu arenu za ulogu Marije, igrala je u filmovima ‘Garcia’ Dejana Šorka, ‘Buža’ Vanče Kljakovića i ‘Ada’ Milutina Kosovca, a širi TV auditorij Zoju Odak pamti po seriji ‘Inspektor Vinko’ u kojoj je igrala zajedno s Ivicom Vidovićem. Današnjoj generaciji glumaca koja trči za novcima i rasipa svoj talent po sapunicama i reklamama poručila je kratko: ‘Glumac nije biće samo za jedan dan.’
Politički, Zoja Odak je sanjala jednog lijevog političara poput španjolskog Pabla Iglesiasa i jednu takvu političku stranku poput grčke Sirize, ali ih nije dočekala. Zoja Odak nas je napustila u 73. godini: bila je jedna od najkarakternijih glumica svoga vremena i posljednji Mohikanac svoje splitske generacije.
portalnovosti
