Jedna poznata latinska izreka kaže: “Verba volant, scripta manet” (“Riječi lete, a ono što je napisano ostaje”). Dakle, napisana riječ ostaje trajno, pa makar je neki pokušavali naknadno izbrisati. U Dalmaciji bi rekli “karta kanta”, odnosno, ono što je napisano “govori” (“piva”), a sve izgovoreno (ukoliko nije, zahvaljujući suvremenim tehnologijama, snimljeno) prolazi, “odlazi u vitar”.
Facebook je u 21. stoljeću postao svojevrsna osobna dobrovoljna oglasna ploča na kojoj autori (vlasnici) objavljuju “urbi et orbi” sva svoja, pa i ona najintimnija razmišljanja. Tako su ovih dana u javnost dospjela i Facebook promišljanja jednog hrvatskog veterinara koja su izazvala zgražanje mnogih. I sve bi to ostao dio uobičajenog “Facebook-folklora” da rečeni gospodin nije visoki državni službenik. Ništa manje nego pomoćnik hrvatskog ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića. Riječ je o veterinaru Damiru Agičiću koji se u svojim javnim ispovijestima legitimirao kao militantni katolički “Bijesni Orlando” koji teško “probavlja” protestante, ateiste, agnostike, liberale, ljubitelje životinja, vrijednosti “bezbožnog Zapada” i tako dalje.
Ovaj veterinarski pomoćnik ministra poljoprivrede se čudi “nekršćanskom”, “tolerantnom”, ali “bezbožnom zapadu” i to zato jer, po ovom ministrovom šegrtu, Zapad navodno daje “dvostruko više novca za životinje nego za gladnu djecu”. Tako prenose mediji. “Tolerantni Zapad” zato nervira našeg podministra negdje na bruxelleskom aerodromu na kojem boravi silom prilika jer ga Vlada šalje u “bijeli svijet” da tamo nešto radi u ime svih nas građana Hrvatske: ateista, vjernika, agnostika ... odnosno ljudi svih uvjerenja – a on bi najradije zastupao samo “svoje”, samo “odabrane”, one koje ne prezire zbog njihovih uvjerenja koja nisu u suglasju s njegovim uvjerenjima – ali mu niti malo ne smeta da troši novac svih nas i da prima plaću od našeg proračunskog novca.
Tko ne vrti krunicu u ruci - glup je! Stav vlade, ministarstva poljoprivrede ili samo pomoćnika ministra? (FOTO: Lupiga.Com)
Kako bi takva osoba mogla zastupati ateiste za koje je, kako to on sam kaže, “opće poznato da su oholi ljudi, dostojni sažaljenja”. Njih će “spopasti bjesnilo” čim im “taknemo u fiks-ideju” zaključuje ovaj putujući mislilac. Tako su kroz povijest govorila i neka druga poznata “buncala” pa smo kasnije pokušavali popraviti nepopravljivo, odnosno rezultate njihovih nedjela.
I tako ovaj zanimljivi flying-veterinar, koji me zbog nečeg neodoljivo podsjeća na lik Fome Fomiča iz “Sela Stepančikovog” Fjodora M. Dostojevskog, naučava preko svog Facebook profila kako su ateisti “ne samo uobraženi, nego i jednako tako glupi“, ne mareći što, recimo, ateista ima i među onima kojima je nadređen. Ovaj Torquemada suvremene hrvatske veterine zaključuje: “Budući da su zaostali u razvoju, trebalo bi ih čak smatrati djecom slabog razuma…”. Ili što bi se narodski reklo - ateisti su po njemu najobičniji retardi! Napokon jedna faca iz ministarstva koja jasno, otvoreno i hrabro govori što misli - “što mu na umu, to na drumu”.
Štošta drugo smeta ovu moralnu vertikalu. Tako je došavši u Bruxelles, u posjet Europskoj komisiji, gdje su mu dodijelili akreditaciju, ponosno skinuo „uniseks vrpcu“ na kojoj se nalazila akreditacija, bacio je u smeće i akreditaciju stavio na svoju plavu vrpcu sa znakom HDZ-a. S druge strane ovom pasioniranom čitatelju portala Dnevno.hr i sličnih "medija", čije objave učestalo dijeli izražavajući apsolutno slaganje s napisanim, ne smeta kada netko nekome istrese kantu punu izmeta na glavu. Dapače, to podržava, pa je kada je nepoznat netko takvu kantu istresao na glavu književniku Anti Tomiću, ovaj kršćanin, pravi katolik, napisao „tako i treba“. Za pomoćnika ministra notorni je Božidar Alić ni manje ni više nego „lucidan um“, a program kurikularne reforme iz 2013. godine „đavlom podržana bahatost“.
Nadležni bi, jasno je, trebali razmisliti da ga nekako premjeste u Ministarstvo znanosti i obrazovanja kod ministra Pave Barišića pa da piše programe za školu, da nam kreira kurikularnu reformu, kad je već ovako nadaren. Pošto je, po njemu, “ateizam izobličena ćud”, pošto ateizam nužno vodi nasilju, a “pošto čovjek bez vjere ne postoji” možda bi se ipak dalo razmisliti i o mogućnosti nekakve izolacije, odvajanja takvih od ostalih, od “zdravog tkiva” društva. Jer, zašto bi odgovorna vlast miješala trule jabuke u istom košu s zdravim jabukama? Pa to se, ionako, ne bi ni primijetilo jer ljudi bez vjere ionako “ne postoje”.
Možda da se razmisli o mogućnosti formiranja Ministarstva bogoštovlja ili, recimo, o Inkviziciji (ILUSTRACIJA: Wikimedia)
Međutim, nije samo ateizam strašna i zarazna bolest od koje bi se svako normalno društvo trebalo braniti. Tu je i “lijevoliberalni teror”. To je, zaboga, čovjeku poput našeg veterinara-čistunca gadljivo i izgovoriti, jedna obična “nakazna ideologija” jer sve što je “protiv Boga” je “protuprirodno”. A možda su još najgori “otpadnici” od, kako ovaj učeni pomoćnik ministra kaže, Svete crkve Katoličke. To su, prije svega, protestanti koji su ništa manje nego “đavoljom rabotom”, gle čuda, “istekli” iz “krila crkve”. Najgore od svega je to što oni “podvaljuju ekumenizam da oslabe liberalizmom Svetu crkvu Katoličku”.
Čak je i papa Franjo je našem uznemirenom veterinaru i istinske vjere čuvaru također postao pomalo suspektan, jer poziva na toleranciju. Zato je senjor pomoćnik Agičić iskreno zbunjen pa javno kuka: “Meni ovo baš i nije jasno. Kakva je ovo poruka katolicima stabilne vjere?” – već se pomalo i buni ovaj pozamašni ljudski stup, pravi pilon i vitez “stabilne vjere”. Ne idu mu u glavu papine ideje. “Kakva zajednička misa s nekatolicima? Ta oni ne priznaju i sami su se ekskomunicirali iz Svete crkve Katoličke?”, gotovo vapi ovaj istaknuti zaštitnik pšeničnog sjemenja, raži, svega poljodjelstva i pripitomljenog životinjskog svijeta pa sasvim iskreno, što je za svaku pohvalu, dodaje: “Ne moramo se pretvarat da su nam dragi i mili”. Ma bravo asesore Agičiću! Dosta je bilo licemjerja u ovoj zemlji!
I zaista se ljudi s pravom pitaju: Pa što ovaj veleum radi na tako niskoj državnoj funkciji? Zašto ga premijer malo ne pogura ili zašto ga, recimo, ne uzme za svog osobnog savjetnika? Pa ovaj državni dragulj bez veze troši svoje dragocjene sposobnosti na tamo nekim bezveznim seoskim funkcijama. Ili da premijer možda razmisli o mogućnosti formiranja Ministarstva bogoštovlja ili, recimo, o Inkviziciji… Zašto ne? Zašto i mi ne bismo u nečemu bili prvi na cijelome svijetu? Zašto ne? Ima milijun mogućnosti da se čovjeka smjesti na neko bolje, značajnije, pravo mjesto. A čovjek je zaista duševan. On žali “sve agnostike, ateiste, protestante i sav otpad od vjere”. Nije njemu lako pa slomljen od boli jeca direktno u svoj Facebok profil: “Žalim sve kojima Duh Sveti nije podario milost da se mogu potpuno predate Gospodinu…” Evo, meni je suze natjerao na oči - i to ateističke suze! Nitko još nije ovako nesebično patio zbog moje opsjednutosti Nečastivim. Nitko!
I ono što je najvažnije, ovaj duhovni isposnik iz vladinih klupa ima i rješenje. Rješenje se zove, ništa manje nego Donald Trump! Naime, Trump je “napokon pokazao”, kako kaže naš hombre-veterinario, da “Sveta Krava” lijevoliberalnog terora “uistinu postoji”, a onda dodaje nešto zaista strašno: “ali se nadamo da će on pokrenuti postupak da ova krava završi u kobasicama”. Kako to “pretvaranje u kobasice” zamišlja ovaj jezivi pomoćnik ministra poljoprivrede teško je reći, ali asocijacije mogu biti zaista stravične. I kao kruna Agičićeve duhovno-poljoprivredne misli on kaže da ukoliko bi Donald Trump uspio u ovoj raboti – trebala bi mu se dodijeliti “Nobelova nagrada za čišćenje društvenih prilika”.
Podsjeća li vas ovo na nešto već viđeno? Mene podsjeća, itekako podsjeća i zato riječi ovog aerodromskog filozofa nisu beznačajne i nisu za podcjenjivanje. One su indikator dubokog patološkog stanja u kojem se hrvatsko društvo danas našlo. One su dokaz naše površnosti jer samo u vrlo upitnim, površnim i bolesnim društvima, ljudi koji ovako otvoreno govore “agičićevskim jezikom” mogu obnašati bilo koje državne, pa i one najbeznačajnije funkcije. A ne zaboravimo, sve uvijek počinje od riječi.
lupiga
Facebook je u 21. stoljeću postao svojevrsna osobna dobrovoljna oglasna ploča na kojoj autori (vlasnici) objavljuju “urbi et orbi” sva svoja, pa i ona najintimnija razmišljanja. Tako su ovih dana u javnost dospjela i Facebook promišljanja jednog hrvatskog veterinara koja su izazvala zgražanje mnogih. I sve bi to ostao dio uobičajenog “Facebook-folklora” da rečeni gospodin nije visoki državni službenik. Ništa manje nego pomoćnik hrvatskog ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića. Riječ je o veterinaru Damiru Agičiću koji se u svojim javnim ispovijestima legitimirao kao militantni katolički “Bijesni Orlando” koji teško “probavlja” protestante, ateiste, agnostike, liberale, ljubitelje životinja, vrijednosti “bezbožnog Zapada” i tako dalje.
Ovaj veterinarski pomoćnik ministra poljoprivrede se čudi “nekršćanskom”, “tolerantnom”, ali “bezbožnom zapadu” i to zato jer, po ovom ministrovom šegrtu, Zapad navodno daje “dvostruko više novca za životinje nego za gladnu djecu”. Tako prenose mediji. “Tolerantni Zapad” zato nervira našeg podministra negdje na bruxelleskom aerodromu na kojem boravi silom prilika jer ga Vlada šalje u “bijeli svijet” da tamo nešto radi u ime svih nas građana Hrvatske: ateista, vjernika, agnostika ... odnosno ljudi svih uvjerenja – a on bi najradije zastupao samo “svoje”, samo “odabrane”, one koje ne prezire zbog njihovih uvjerenja koja nisu u suglasju s njegovim uvjerenjima – ali mu niti malo ne smeta da troši novac svih nas i da prima plaću od našeg proračunskog novca.
Tko ne vrti krunicu u ruci - glup je! Stav vlade, ministarstva poljoprivrede ili samo pomoćnika ministra? (FOTO: Lupiga.Com)
Kako bi takva osoba mogla zastupati ateiste za koje je, kako to on sam kaže, “opće poznato da su oholi ljudi, dostojni sažaljenja”. Njih će “spopasti bjesnilo” čim im “taknemo u fiks-ideju” zaključuje ovaj putujući mislilac. Tako su kroz povijest govorila i neka druga poznata “buncala” pa smo kasnije pokušavali popraviti nepopravljivo, odnosno rezultate njihovih nedjela.
I tako ovaj zanimljivi flying-veterinar, koji me zbog nečeg neodoljivo podsjeća na lik Fome Fomiča iz “Sela Stepančikovog” Fjodora M. Dostojevskog, naučava preko svog Facebook profila kako su ateisti “ne samo uobraženi, nego i jednako tako glupi“, ne mareći što, recimo, ateista ima i među onima kojima je nadređen. Ovaj Torquemada suvremene hrvatske veterine zaključuje: “Budući da su zaostali u razvoju, trebalo bi ih čak smatrati djecom slabog razuma…”. Ili što bi se narodski reklo - ateisti su po njemu najobičniji retardi! Napokon jedna faca iz ministarstva koja jasno, otvoreno i hrabro govori što misli - “što mu na umu, to na drumu”.
Štošta drugo smeta ovu moralnu vertikalu. Tako je došavši u Bruxelles, u posjet Europskoj komisiji, gdje su mu dodijelili akreditaciju, ponosno skinuo „uniseks vrpcu“ na kojoj se nalazila akreditacija, bacio je u smeće i akreditaciju stavio na svoju plavu vrpcu sa znakom HDZ-a. S druge strane ovom pasioniranom čitatelju portala Dnevno.hr i sličnih "medija", čije objave učestalo dijeli izražavajući apsolutno slaganje s napisanim, ne smeta kada netko nekome istrese kantu punu izmeta na glavu. Dapače, to podržava, pa je kada je nepoznat netko takvu kantu istresao na glavu književniku Anti Tomiću, ovaj kršćanin, pravi katolik, napisao „tako i treba“. Za pomoćnika ministra notorni je Božidar Alić ni manje ni više nego „lucidan um“, a program kurikularne reforme iz 2013. godine „đavlom podržana bahatost“.
Nadležni bi, jasno je, trebali razmisliti da ga nekako premjeste u Ministarstvo znanosti i obrazovanja kod ministra Pave Barišića pa da piše programe za školu, da nam kreira kurikularnu reformu, kad je već ovako nadaren. Pošto je, po njemu, “ateizam izobličena ćud”, pošto ateizam nužno vodi nasilju, a “pošto čovjek bez vjere ne postoji” možda bi se ipak dalo razmisliti i o mogućnosti nekakve izolacije, odvajanja takvih od ostalih, od “zdravog tkiva” društva. Jer, zašto bi odgovorna vlast miješala trule jabuke u istom košu s zdravim jabukama? Pa to se, ionako, ne bi ni primijetilo jer ljudi bez vjere ionako “ne postoje”.
Možda da se razmisli o mogućnosti formiranja Ministarstva bogoštovlja ili, recimo, o Inkviziciji (ILUSTRACIJA: Wikimedia)
Međutim, nije samo ateizam strašna i zarazna bolest od koje bi se svako normalno društvo trebalo braniti. Tu je i “lijevoliberalni teror”. To je, zaboga, čovjeku poput našeg veterinara-čistunca gadljivo i izgovoriti, jedna obična “nakazna ideologija” jer sve što je “protiv Boga” je “protuprirodno”. A možda su još najgori “otpadnici” od, kako ovaj učeni pomoćnik ministra kaže, Svete crkve Katoličke. To su, prije svega, protestanti koji su ništa manje nego “đavoljom rabotom”, gle čuda, “istekli” iz “krila crkve”. Najgore od svega je to što oni “podvaljuju ekumenizam da oslabe liberalizmom Svetu crkvu Katoličku”.
Čak je i papa Franjo je našem uznemirenom veterinaru i istinske vjere čuvaru također postao pomalo suspektan, jer poziva na toleranciju. Zato je senjor pomoćnik Agičić iskreno zbunjen pa javno kuka: “Meni ovo baš i nije jasno. Kakva je ovo poruka katolicima stabilne vjere?” – već se pomalo i buni ovaj pozamašni ljudski stup, pravi pilon i vitez “stabilne vjere”. Ne idu mu u glavu papine ideje. “Kakva zajednička misa s nekatolicima? Ta oni ne priznaju i sami su se ekskomunicirali iz Svete crkve Katoličke?”, gotovo vapi ovaj istaknuti zaštitnik pšeničnog sjemenja, raži, svega poljodjelstva i pripitomljenog životinjskog svijeta pa sasvim iskreno, što je za svaku pohvalu, dodaje: “Ne moramo se pretvarat da su nam dragi i mili”. Ma bravo asesore Agičiću! Dosta je bilo licemjerja u ovoj zemlji!
I zaista se ljudi s pravom pitaju: Pa što ovaj veleum radi na tako niskoj državnoj funkciji? Zašto ga premijer malo ne pogura ili zašto ga, recimo, ne uzme za svog osobnog savjetnika? Pa ovaj državni dragulj bez veze troši svoje dragocjene sposobnosti na tamo nekim bezveznim seoskim funkcijama. Ili da premijer možda razmisli o mogućnosti formiranja Ministarstva bogoštovlja ili, recimo, o Inkviziciji… Zašto ne? Zašto i mi ne bismo u nečemu bili prvi na cijelome svijetu? Zašto ne? Ima milijun mogućnosti da se čovjeka smjesti na neko bolje, značajnije, pravo mjesto. A čovjek je zaista duševan. On žali “sve agnostike, ateiste, protestante i sav otpad od vjere”. Nije njemu lako pa slomljen od boli jeca direktno u svoj Facebok profil: “Žalim sve kojima Duh Sveti nije podario milost da se mogu potpuno predate Gospodinu…” Evo, meni je suze natjerao na oči - i to ateističke suze! Nitko još nije ovako nesebično patio zbog moje opsjednutosti Nečastivim. Nitko!
I ono što je najvažnije, ovaj duhovni isposnik iz vladinih klupa ima i rješenje. Rješenje se zove, ništa manje nego Donald Trump! Naime, Trump je “napokon pokazao”, kako kaže naš hombre-veterinario, da “Sveta Krava” lijevoliberalnog terora “uistinu postoji”, a onda dodaje nešto zaista strašno: “ali se nadamo da će on pokrenuti postupak da ova krava završi u kobasicama”. Kako to “pretvaranje u kobasice” zamišlja ovaj jezivi pomoćnik ministra poljoprivrede teško je reći, ali asocijacije mogu biti zaista stravične. I kao kruna Agičićeve duhovno-poljoprivredne misli on kaže da ukoliko bi Donald Trump uspio u ovoj raboti – trebala bi mu se dodijeliti “Nobelova nagrada za čišćenje društvenih prilika”.
Podsjeća li vas ovo na nešto već viđeno? Mene podsjeća, itekako podsjeća i zato riječi ovog aerodromskog filozofa nisu beznačajne i nisu za podcjenjivanje. One su indikator dubokog patološkog stanja u kojem se hrvatsko društvo danas našlo. One su dokaz naše površnosti jer samo u vrlo upitnim, površnim i bolesnim društvima, ljudi koji ovako otvoreno govore “agičićevskim jezikom” mogu obnašati bilo koje državne, pa i one najbeznačajnije funkcije. A ne zaboravimo, sve uvijek počinje od riječi.
lupiga
