Insajderski triler: Kako je teklo razotkrivanje sramotne hrvatske Wikipedije

Opće enciklopedije JLZ-a, sa svojih devet svezaka, bile su mi najdraža literatura za vrijeme ratnih dana u Šibeniku. U vrijeme kad je www postojao samo u CERN-u, u škole se nije išlo zbog ratne opasnosti, a zbog redukcija struje nije bilo ni TV-a tih devet debelih knjiga predstavljalo mi je “beskonačan” izvor priča i savršen bijeg iz stvarnosti. U 21. stoljeću Wikipedija je zauzela to mjesto za sve one koji se mogu, žele i vole izgubiti u golemoj količini informacija o bilo kojoj temi koja ih zanima.

Tako me je zaintrigirao i slučaj hr.wikipedije. Kroz ovaj ću članak ukratko predstaviti sva svoja otkrića i osobna iskustva o tome kako je skupina skrivena iza hrpe nadimaka i IP adresa preuzela kontrolu nad enciklopedijskim činjenicama na hrvatskom jeziku. Radi se o godinu dana istraživanja, čitanju hrpe arhiva razgovora, odluka i glasanja, povijesti izmjena članaka te razgovora s mnogim ključnim akterima, osnivačima i stranim promatračima. Najbolji dio ove priče gomila je podataka koji su javno dostupni i provjerljivi na poveznicama koje će biti priložene.

Značaj Wikipedije

Google odavno stavlja stranice s Wikipedije na sam vrh skoro svake pretrage, kako na engleskom, tako i na hrvatskom jeziku, i zato je jako bitno što na tim stranicama piše. Znanstveni krugovi uglavnom ignoriraju Wikipediju zbog toga što sadrži previše netočnih, pristranih i neistraženih podataka koji se predstavljaju kao “ činjenice”. Suprotno tome, prosječan posjetitelj obično nije informiran o prirodi Wikipedije, ne zna ništa o tome kako Wikipedija nastaje niti koliko su točni podaci koje će tamo naći te većina ljudi uzima informacije s Wikipedije zdravo za gotovo, a Wikipediju kao kvalitetan i neupitan izvor.



Obratiti pozornost na izjavu majstorice Karabatić. (FOTO: Facebook.com/ndh.wikipedia)

Članke na Wikipediji može objaviti svatko i tako je od njenih početaka, a tako će biti i ubuduće. Upravo je zato na Wikipediji ključna uloga administratora koji u konačnici filtriraju ono što krajnji korisnici Wikipedije čitaju. U hrvatskom slučaju uloga administratora gotovo je potpuno izostala, pogotovo što se tiče politički i svjetonazorski osjetljivih tema, tako da u tim segmentima hr.wikipedija polako prelazi iz enciklopedistike u propagandu. Problem je s hrvatskom Wikipedijom što je mnogi suradnici shvaćaju kao “oživotvorenje tisućljetnog sna”, kao nastavak borbe za samostalnost, te jako malo suradnika istinski shvaća da je hr.wikipedija samo dio većeg projekta i da Wikipedija nije “hrvatska” nego je samo na hrvatskom jeziku. To je veliki problem jer na račun međunarodnog uspjeha Wikipedije i hrvatska inačica kod prosječnog građanina ima veliku vjerodostojnost, puno veću nego što bi s obzirom na trenutačne sadržaje i način prezentacije informacija trebala imati.

Povijest hr.wikipedije

Engleska je Wikipedija osnovana 2001., a hrvatska je uslijedila 2003. Tada je bilo dovoljno Wikimediji pokazati da postoji pojedinac ili grupica koja bi to započela. Toga se, od govornika hrvatskog jezika, prvi sjetio Denny Vrandečić, Hrvat iz Njemačke, po struci programer. Denny je relativno kratko bio aktivan, već je 2005. smanjio svoju aktivnost. Postavio je tri admina, Joya, Zmaja i SpeedyGonsalesa, da nastave voditi projekt. Kako je SpeedyGonsales bio najaktivniji i tehnički najpotkovaniji, a Denny zbog privatnih obaveza nije mogao ostati jedini birokrat, Speedy se sam predlaže i biva izglasan za novog birokrata (osoba s pravom davanja ovlasti).

Kako je u početku bilo relativno malo suradnika, a pogotovo onih koji su bili spremni odvojiti dio vremena za razmišljanje o pitanjima vezanim uz projekt, a ne pojedine stranice, mala grupa aktivnih admina to je radila u ime zajednice. Ovo se posebno odnosilo na biranje novih admina, jer su prijedlozi uvijek dolazili od strane postojećih admina. Projekt je rastao no SpeedyGonsales nije planirao ispustiti uzde iz svojih ruku. Speedy, kao osnivač službenog IRC kanala, a koji nije pod ingerencijom Wikimedije, preko bota nadzire svu komunikaciju. Bliska mu administratorica Roberta F. u međuvremenu otvara tajni kanal  #PGC na IRC-u, na koji se pozivaju samo “pouzdani” suradnici i gdje se raspravlja o svim važnijim pitanjima o projektu. Nakon što tamo Speedy i Roberta nametnu svoje odluke, bilo da je riječ o novim adminima ili nečem drugom, pijun iznosi prijedlog, a glasačka mašinerija to podržava.

2009.  događa se sitnica zbog koje dolazi do prvih otvorenih sukoba. Admin Dalibor predložio je jednu administratoricu za novog birokrata. Pokušao je to prvo prezentirati Speedyjevoj skupini, no oni su ga odbili pa je prepustio zajednici da odluči. Dalibor za osvetu odmah biva predložen za skidanje admin ovlasti. Dolazi do potpunog gubitka povjerenja između admina, suradnici i admini dijele se na “naše” i “njihove”. Roberta, koristeći svoj ugled u zajednici, lobira protiv “pobunjenika”, a zapravo kleveće i glumi žrtvu. Na hr.wikipediji provodi se mobbing, dolazi do provokacija, cinizma i svaka se izjava izokreće i koristi kako bi se hr.wikipedija “očistila od provokatora”. Nakon višemjesečnog sukoba osniva se Arbitražni odbor, koji donosi odluku da se Speedyju, Roberti i još jednom adminu koji je ušao u otvoreni sukob s njima oduzmu ovlasti te da se blokiraju na godinu dana . U konačnoj presudi piše kako je utvrđeno da su Speedy i Roberta osobne sukobe s drugim adminima stavili ispred projekta te da su te sukobe stalno produbljivali, ignorirali dogovore suradnika, maltretirali ostale suradnike svojom samovoljom, svojevoljnim odlukama stvorili sliku da su oni vođe Wikipedije na hrvatskom jeziku i da su njihova mišljenja i djelovanje neupitni, te namjerno širili  klevete da drugi rade ono što su zapravo radili oni. Speedy i Roberta odluku dočekuju burno – lobiranjem na IRC-u do razine maltretiranja i slanjem mailova, čak i blokirani unose veliki nemir u zajednicu. Tijekom 2010. članovi Arbitražnog odbora, koji su pod stalnim pritiskom iznimno napornih suradnika krajnje desnih stajališta, Kubure i Željka, jedan po jedan zaključuju da to nije vrijedno njihovih živaca, a novopredloženi odbijaju postati članovi jer “ne žele da ih se tlači”, te se odbor raspušta. Donose se nova pravila koja u potpunosti onemogućuju svaku promjenu na vrhu, pa se tako ukida i sama mogućnost Arbitražnog odbora, tijesnom većinom uz par “nepoznatih glasača spavača” (20 naspram 18).  Tako je nestala jedina institucija koja je mogla imati kakvu-takvu kontrolu nad samovoljom administratora. U toj situaciji Speedyjevi pouzdanici pokreću glasanje da se ukine presuda. Većina ljudi, svjesna maltretiranja kojem će biti izloženi ako glasaju protiv, ignoriraju glasanje jer se protive i njegovoj legitimnosti.  Speedy i Roberta se nelegitimno vraćaju na stare pozicije i ubrzo nakon toga, za nagradu, Kubura i Željko postaju admini. Skoro polovica stalno aktivnih suradnika odlazi s hr.wikipedije a na scenu dolaze ljudi kojima je najvažnije braniti “hrvatstvo”, a ne činjenice i pravila Wikipedije.



Maximalno pozitivno o Maxu (FOTO: Facebook.com/ndh.wikipedia

U razdoblju od  2009. do 2013. započinje razdoblje desničarske pristranosti koje se očituje u dvostrukim kriterijima pri kontroliranju izmjena. Sporni admini, vođeni osobnim stavovima, a ne pravilima, ostavljaju desničarski “pogled” na stvari, dok se lijevi pogledi jako brzo brišu. Odnos prema suradnicima desne i lijeve orijentacije nije isti. Krajnje desnima toleriraju se uvrede, drskost, višestruko brisanje tuđih unosa i sl., dok se drugoj strani u svakom komentaru pokušava pronaći osobni napad, kršenje wiki pravila “U dobroj vjeri” te ju se pokušava izluditi i osujetiti svaki pokušaj daljnjeg rada. Sporne se stranice u slučaju sukoba, kad dolazi do izmjena između dva uređivača suprotnih stajališta, redovito zaključavaju od daljnjih izmjena, ostavljajući ih se u “desnoj” verziji. Svi suradnici koji su pokušavali ispraviti desnu pristranost u članku bili su izloženi vrijeđanju, podrugivanju i provokacijama, a na prvi znak pobune protiv takvog ponašanja admina bili bi blokirani uz optužbu da admini samo rade svoj posao i da je svaka kritika njihovog rada ili tona kojim se obraćaju suradnicima napad na njih. Pristranost se očituje i u korištenju referenci, pa se neki marginalni, krajnje desni web site-ovi tumače kao validan izvor, dok se neke od najjačih dnevnih novina proglašavaju “žutim tiskom”.

DobarSkroz na hr.wikipediji

U početku sam čitao samo en.wikipediju, no dolaskom google.hr-a i porastom broja članaka na hr.wikipediji ona je počela dolaziti u prvi plan. Google je njene članke stavljao na vrh svake pretrage koja bi nalazila pojam na hr.wikipediji. Ubrzo sam primijetio selektivno iznošenje podataka, pa sam par puta odlučio da nadodam par podataka koji bi na moje čuđenje ubrzo bili izbrisani. Neke od mojih prvih izmjena bili su popisi srušenih spomenika Vojina Bakića, koje sam prenio sa sh.wikipedije, a koje je izbrisala Roberta, te o povijesti Dubrovnika u kojem je preskočeno razdoblje fašističke okupacije, pa sam nadodao broj žrtava fašizma i kratak opis razdoblja okupacije, sve uz referencu, a koje je Kubura ubrzo izbrisao bez obrazloženja. U početku sam krivio sebe i to što nisam detaljnije proučio pravila rada na Wikipediji te semantiku. Ali kad sam 2012. godine doživio i blokadu od strane Kubure odlučio sam provjeriti nije li nešto možda u redu s hr.wikipedijom, a ne sa mnom. Ubrzo sam naišao na članak Marka Gregovića “Nezavisna Wikipedija hrvatska”, na H-alteru, koji je prvi ukazao na velike probleme hr.wikipedije te prenio svoja loša iskustva identična onima koje sam i ja doživio.

U ljeto 2013. opet mi je palo na pamet da dublje uđem u sustav Wikipedije te proučim način rada i života na tom kompleksnom sustavu. Nije baš da mi se kao početniku žurilo u osinje gnijezdo članaka o ustaškim zločincima, ali nije ni da sam bio nevidljiv. Za početak sam iz šale odabrao nadimak koji je, ma koliko benigan bio, predstavljao crvenu krpu za desničare. Neplanirano sam nabasao na članak o atentatoru i teroristu Miri Barešiću, koji ga bez ijednog izvora navodi kao heroja, pa sam morao nadodati odlomak o njegovom ubojstvu veleposlanika u Švedskoj, a što je naravno privuklo pažnju SpeedyGonsalesa. No pravi sukob počinje s člankom o Đuri Brodarcu i člankom “Ubojstva Srba u Sisku 1991. – 1992”. Članak o Brodarcu bio je žalopojka o istom, uz hrpu teorija zavjere prenesenih sa stranice viktimologija.com (internetska stranica Hrvatskog žrtvoslovnog društva, čiji je predsjednik Zvonimir Šeparović), a gdje se uspješno preskače dio biografije istoga od 1971. do 1991, koju sam odlučio nadodati. Članak “Ubojstva Srba u Sisku 1991. – 1992”, koji sam bezuspješno pokušao popraviti, odmah se u uvodu bavio Stipom Šuvarom i osudom istog jer se prvi usudio napraviti popis 107 likvidiranih žrtava te ukazati na Brodarčevu odgovornost. Zatim se pokušavam odmaknuti od “kontroverznih” tema vezanih uz noviju nacionalnu povijest te se okrećem teoriji. Članak o antifašizmu bio je napisan zbrda-zdola pa pokušavam okupiti radnu skupinu kako bi zajednički napisali članak o antifašizmu, predlažem spominjanje “Deklaracije o antifašizmu” Hrvatskog sabora, te web stranice sabh.hr. No to diže na stražnje noge sve najgore snage hr.wikipedije. Upoznajem Croqa koji se predstavlja kao drugi naraštaj emigracije u Njemačkoj i koji doslovno redom briše sve moje dotadašnje doprinose i pri tome koristi hrpu lažnih profila i IP adresa. Na bojište ovog članka dolazi i Starčevićanac, koji je dokaz da na hr.wikipediji suradnik može postati baš svatko. Starčevićanac ima prilično “fleksibilne” stavove po pitanju recentne hrvatske povijesti pa na svom profilu citira Blaža Kraljevića: “Biti ustaša ne znači isticati se time i nositi oznaku U, nego više znači nositi načela ustaškog pokreta u srcu, nego na čelu.” Na scenu stupa i admin Željko, koji me blokira i zaključava članak u kriminalnom stanju u kojem između ostalog strše ovi dijelovi:

“Današnja hrvatska strana riječ ʻantifašizamʼ, u bivšem jugokomunističkom i sadašnjem ponovnom značenju hrvatskih novih ideoloških neokomunističkih jednoumnika, ustvari predstavlja nekoliko pojmova zajedno: borba za komunizam i marksizam, borba protiv kapitalizma, titoizam s jugoboljševičkim genocidom nad protivnicima, razvojni genocid profitnog znanja, kulturocid, genetski duhovni, moralni i stvaralački poremećaj, ograničavanje svih osnovnih ljudskih sloboda.”

“U Hrvatskoj redovito se organiziraju ʻantifašističko-četničkeʼ proslave na račun poreznih obveznika.”

A izvori vas vode na omiljeni im portal hkv.hr, za koji do tad nisam ni znao. Hrvatsko kulturno vijeće samo se predstavilo na hr.wikipediji (protivno pravilima) kao “sržni dio pokreta Hrvatski rast”. Kasnije ću saznati da su veze između njih i Speedyja puno bliskije.

S adminom Željkom začudo se može komunicirati te mu objašnjavam da ako sam ja blokiran zbog “edit wara” da to moraju biti i drugi sudionici rata izmjenama, nakon čega me odblokirava.



(FOTO: Facebook.com/ndh.wikipedia)

Sljedeći dan stiže i teška mehanizacija, u vidu admina Kubure, koji me blokira i to s nekoliko crvenih kartona, te piše ogromnu litaniju o mojim prijestupima, a nakon moje obrane zaključava i moju stranicu za razgovor te u potpunosti briše moju obranu iz povijesti, što se rijetko dozvoljava. Pokušavam uspostaviti kontakt s adminima sa srpsko-hrvatske Wikipedije, za koje sam saznao da su uglavnom prebjezi s hr.wikipedije, kako bi mi dali savjet što dalje, no bezuspješno. Na centralnoj stranici Wikimedia fundacije, meta.wikimedia.org, istražujem kako stupiti u kontakt s nekim nadležnim no uviđam da pojedinac u tom golemom birokratskom aparatu nema šanse.

Facebook stranica Razotkrivanje sramotne hr.wikipedije

Par dana nakon blokade dobio sam visoku temperaturu i morao ostati doma na bolovanju. Savršen scenarij za smišljanje velikih planova. Kao pojedinac jedino što sam mogao je upozoriti što više ljudi na sadržaje i ljude koji vode hr.wikipediju, a to sam dosta jednostavno mogao preko Facebook stranice, koja je većini bliskija od wiki sučelja. Članaka o kojima se moglo pisati bilo je mnoštvo i ticali su se najrazličitijih tema: ustašofilije, homofobije, teorija zavjere ili puke nacionalne i katotalibanske pristranosti i selektivnog prikaza činjenica. Ali krenuo sam s četiri najgora, koja moraju zgroziti veliku većinu naroda na prvu: “Ustaše”, “Jasenovac”, “Luburić” i “Francetić”. I započeo s promocijom stranice. Nakon par dana bilo je već tisuću pratitelja, ali i par želja za što bržom i bolnijom smrću upućenih meni i mojoj bližoj familiji. Preko stranice sam brzo uvidio da su mnogi upoznati s problemom, samo što su uglavnom bili rezignirani i nisu vidjeli spasa za hr.wikipediju. No neki su bili spremni pomoći mi s projektom, pa su mi slali svoja “otkrića” s hr.wikipedije, tako da sam stalno imao velike količine sadržaja za objavljivanje. Dobra vijest daleko se čuje pa je vijest o Facebook stranici stigla i do admina hr.wikipedije. Roberta F. okreće se staroj taktici zastrašivanja pa šalje e-mailove braniteljskim udrugama koje poziva na obračun s mojom “mrzilačkom stranicom” koja napada hr.wikipediju jer “smo ih ocijenili hrvatskima”, a njeno pismo jedan od braniteljskih portala nakratko i objavljuje. Ubrzo nakon toga kreće salva prijetnji i uvreda, kao savršeno upozorenje da trebam ostati skrivena identiteta jer se igram s opasnim ljudima. No osim prijetnji stižu i poruke podrške, pa mi se između ostalih javlja i sekularni aktivist Pavle Močilac koji se javno na svom wiki profilu ogradio od projekta hr.wikipedije, na kojem je doprinosio na temu farmakologije, a nakon toga dao i nekoliko intervjua i komentara u novinama.

Damjan Pavlica, koji je već 2010. ze e-novine napisao članak “Kritika srpske Wikipedije”, 10. rujna 2013. napisao je i prvi medijski osvrt na Facebook stranicu. No 11. rujna događa se doista bitan trenutak – naslovnica Jutarnjeg lista s dosta brutalnim naslovom: “Fašisti preuzeli hrvatsku Wikipediju”. I to samo šest dana nakon osnivanja stranice. Naime, dan prije su me preko stranice kontaktirali novinari tportala i Jutarnjeg, tim redom. No Jutarnji, kakav već je, napravio je članak na temelju par dopisivanja i mojih prijašnjih postova na Facebooku te ga isto veče objavio na svom portalu. Nenad Jarić s tportala ipak je pričekao još par sati dok mu ne napišem konkretne odgovore na njegova pitanja, pa je već istog dana imao još bolji članak s podjednako žestokim naslovom: “ONLINE KULTUROCID: Kako je hrvatsku Wikipediju uzurpirala ustašoidna desnica”. Nakon takvih naslovnica nisam se više mogao obraniti od novinara. Bilo je puno poziva na intervju i od strane srpskih novinara no s njima nisam htio komunicirati. Držim se one stare – neka svatko čisti ispred svoga praga. Rezultat je tih medijskih aktivnosti preko 50 članaka o hr.wikipediji, u koje ne računam četiri parodije na NewsBar-u, te bljuzgotine na dnevno.hr, hkv.hr i sličnom smeću. A moram izdvojiti razgovor s novinarom HINA-e, čiji je članak završio čak i na stranicama HND-a.

 



Više od kredibilnog izvora hr.Wikipedije je satirični portal News-bar.hr, koji je ovu ingenioznost

admina pozdravio člankom ilustriranim screenshotom hr. Wikija (FOTO: News-bar.hr)

Takav medijski boom dovodi drugu stranu do ludila pa Speedy piše demantij u ime admina (od kojeg se neki ograđuju), u kojem ništa ne demantira jer ne može, nego sebe uspoređuje sa staljinistima 1948. i upušta se u analizu trenutne situacije u Hrvatskoj. A jedini medij koji mu je tad dostupan, hkv.hr, piše u članku “Medijski terorizam” da je Facebook stranicu pokrenuo Jutarnji list. Vrhunac medijskog pritiska ipak je bila reakcija ministra Željka Jovanovića, koji je potaknut medijskom pompom pročitao članak o sebi, koji je bio savršeni prikaz stanja na hr.wikipediji – hrpa teorija zavjere i ksenofobije. To ga je nagnalo da javno pozove hrvatske učenike i studente da ne koriste hr.wikipediju te da koriste pouzdanije izvore informacija. U danima koji slijede svoje osvrte i komentare na hr.wikipediju imali su: Jurica Pavičić, Boris Dežulović, Snježana Koren, Predrag Lucić, Slađana Bukovac, Hrvoje Klasić, Heni Erceg, Miroslav Ambruš Kiš, Peter Kuzmič…

Medijska bura definitivno je uzburkala strasti na sve strane. Čak i do tad nevidljivi i nezainteresirani bivši suradnici hr.wikipedije krenuli su sa silnim porukama prema osnivaču Jimbu Walesu, u kojima su mu pokušavali kratko opisati što se događa. No tek kad je čuo za reakciju ministra obrazovanja obećao je reakciju zaklade (WMF). Uz to je spomenuo da je uvijek smatrao da na našim prostorima ne bi trebale biti Wikipedije na 4 jezika već jedna, pošto je to isti jezik na dva pisma, a što je Jutarnji preobličio u naslov: “Srbi i Hrvati ne smiju imati odvojene Wikipedije”. To je naravno na hr.wikipediji označilo moju stranicu još više antihrvatskijom. Nešto kasnije Wales je podržao otvaranje stranice Request for comment/2013. issues on Croatia Wikipedia (RfC), na kojoj su se mogli skupiti svi prigovori, no nažalost nije ju više posjećivao. Istovremeno, svi suradnici na hr.wikipediji koji napišu nekakav umjereni komentar koji poziva na reforme ili koji su podržali Facebook stranicu bivaju blokirani, tako da meta stranica na kojoj se nalazi RfC ostaje jedino mjesto na Wikipediji gdje se može raspravljati o problemu hr.wikipedije. Događa se i zanimljiv obrat, kad admin Vodomar iz Australije briše hrpu proustaških članaka, odlomaka i rečenica na koje sam do tad upozorio, i čak potpuno prepravlja članak o antifašizmu kopirajući ga iz Opće enciklopedije, te se pozdravlja s hr.wikipedijom.

 Čokorova istina

Darko Čokor, poznatiji vam kao SpeedyGonsales, za to vrijeme piše članak  “Tko želi nehrvatsku Wikipediju?”, podnaslovljen “Partizanski napad na hrvatsku Wikipediju”, na siteu s kojim očito ima dobre veze, hkv.hr. U članku se bavi novosklepanim teorijama zavjere, srpskom Wikipedijom, četnicima i Dubioza Kolektivom (?), no ipak mi šalje veliki kompliment s obzirom da moj aktivizam naziva “usklađenim partizanskim napadom”. Nakon toga Darko Čokor i Roberta šalju odvojene demantije prema Jutarnjem i tportalu u kojima nema ništa zanimljivo, s obzirom da ništa ne demantiraju, osim skupih odvjetničkih ureda koje to dvoje navodnih volontera koristi za odnose s medijima. Darko koristi usluge Zvonimira Hodaka, odvjetnika udruga Vigilare, U ime obitelji, Stožera za obranu hrvatskog Vukovara i slične desnice. Hodak je ujedno i kolumnist portala narod.hr i dnevno.hr, pa u vrijeme objave tih demantija piše kolumnu o slučaju hr.wikipedije prepunu ludih konstrukcija u kojoj za mene piše da sam “pošteni i hrabri princ na bijelom konju (više konj nego bijel)” a sve koji me podržavaju naziva “gledateljima Žikine dinastije”. No bit kolumne bila je uvredama isprovocirati moje otkrivanje, jer izražava žaljenje što “ni boljševici više nisu što su bili”, zbog mog konspirativnog djelovanja. Robertin odvjetnik još je jedno ime iz naslovnica povezano s radikalnom desnicom. Dario Čehić odvjetnik je GROZD-a, udruge koja je tužbama uspjela nakratko odgoditi kurikulum zdravstvenog odgoja, a spominje se i kao član HRAST-ovog pravnog tima. Roberta je preko tog odvjetnika od Jutarnjeg lista zatražila naknadu od 100.000 kuna zbog nanesenih duševnih boli jer je odbio objaviti demantij koji ništa ne demantira. Nakon toga slijedio je napad sa stranice zdravstveniodgoj.com, koja je još jedna podružnice HRAST-a, a koji donosi svoju teoriju zavjere pod naslovom “Gay aktivisti napali hrvatsku Wikipediju!”, tako da su partizani dobili nove suborce. Nakon toga se Čokor preko svog odvjetničkog ureda domogao i HRT-a pa je za emisiju Pola ure kulture novinarka Hloverka Novak-Srzić napravila intervju sa “žrtvom Jutarnjeg lista” SpeedyGonzalesom, u kojem je prekršila pravila svoje kuće o nepristranosti i nužnosti da se zatraži mišljenje druge strane, a sve pod krinkom emisije o kulturi. Problem javnog nastupa zamijetio sam još od prvih dana medijske kampanje, jer kad su stigli pozivi za televiziju i radio nisam više mogao nastaviti kampanju i zadržati zaštićen identitet. A da će ostati skriven morao sam obećati svojim najbližima.

Nova velika fronta otvara se na RfC-u, gdje još jedan “solo aktivist”, Miranche, pokušava uvesti red u ogromnu nepreglednu raspravu te započinje ogroman projekt sakupljanja dokaza o nepravilnostima u sadržaju i postupanjima, koristeći za početak sve članke koje sam ja prikupio na Facebook-u. Admine hr.wikipedije izluđuje nemogućnosti zastrašivanja i brisanja postova na meta.wikimedija.org  pa Kubura kopira sve te dokaze s RfC-a na hr.wikipediju. Tamo Kubura piše svoje monologe a Speedy prijeti blokadom svakom tko se ne složi s njegovim lažima. Taj splet događaja koristi grupa suradnika na hr.wikipediji kako bi pokrenula glasanje o skidanju prava Speedyu, Kuburi i Željku. Speedy i vjerni mu admini prekidaju glasanje i brišu obavijest o njemu desetak puta, uz suluda objašnjenja da nema povoda za to i da se glasanje ne može održati jer su “mediji stvorili atmosferu linča”. Uz pomoć dvojice admina koji se suprotstavljaju očitom sukobu interesa od strane Speedyja glasanje ostaje na snazi. Zatim Speedy pokreće zahtjev za mišljenje admina o glasanju (bez uporišta u pravilima), no i tamo je preglasan rezultatom 7 naprema 8 za održavanje glasanja. Zatim slijedi pojedinačno zastrašivanje svih admina koji su se suprotstavili, a kad ni to nije polučilo rezultate izmišljaju nova pravila kako bi pokrenuli glasanje protiv sedam odmetnutih admina. Uz još hrpu histerije i drame, uz pomoć lažnih profila, prijetnjama i plašenjem jugo-komunističkim čudovištima iz ormara u tih tjedan dana izbora ipak se presudnim pokazalo dugogodišnje ideološko čišćenje hr.wikipedije, te Speedy, Kubura i Željko ostaju admini s par glasova na svojoj strani. Kontra glasanje prekinuto je jer nije imalo uporište u pravilima, a i pobunjeni admini bili su u velikom vodstvu.

 Lažni profili i uklanjanje članaka

Postoje sumnje u mnoge dvostruke profile Kubure, Roberte i drugih koji im služe kao i mrtvi glasači HDZ-u. Jedan od pobunjenih admina, nakon glasanja prepunog nepravilnosti, odlučuje se poslati zahtjev za provjeru 5 računa za koje je sumnjao da bi mogli biti Croqovi, a naknadnom provjerom IP adresa dokazalo se da Croq ima čak 10 takvih računa na hr.wikipediji, zbog čega ga blokiraju na samo dvije godine. Tako da autor “antifašizma kao genetskog poremećaja” i gomile najgorih i najglupljih članaka na hr.wikipediji nije dobio blokadu zbog tih nedjela već zbog birokracije.

U prva četiri mjeseca djelovanja razotkriveno je 75 sramotnih članaka i odlomaka na hr.wikipediji. 7% tih članaka potpuno su izbrisani. 29% njih izmijenjeno je ili su ostali samo na osnovnim podacima a neki su dobili potpuno nove članke. Za svaku od tih malih promjena suradnici su se morali dobrano namučiti.



(FOTO: Facebook.com/ndh.wikipedia)

Sama Wikimedija nije puno učinila kako bi pomogla. Jedini konkretan potez prema Speedyju bilo je  oduzimanje njegove ovlasti CheckUser-a (analiza IP adresa), za koju treba 2/3 glasova a na temelju prethodnog glasanja o oduzimanju ovlasti. Kao odgovor na oduzimanje ove ovlasti bijesni je Speedy WMF-u napisao monolog koji počinje s godinom 1941. Samo oduzimanje jedne ovlasti Speedyju i nije bilo toliko bitno koliko je bilo dobro znati da WMF prati hr.wikipediju i da planira nove akcije. Iz izvora u SAD-u i UK-u naknadno sam saznao da su svi u središnjici WMF-a upoznati s problemom hr.wikipedije, no nemaju pravog rješenja jer bi svako bilo presedan koji bi povukao mnoga druga pitanja na 200 drugih projekata. Jedna od ideja bila je i potpuni restart projekta, tj. skidanje ovlasti svim suradnicima te novi reizbori. A ovo “revolucionarno” rješenje odbili su i oni koji su se pobunili na hr.wikipediji, smatrajući ga pretjeranim. Meni osobno činilo se kao jedino realno moguće s obzirom na utvrđene položaje Speedyja i klike. Zadnji potez koji je WMF učinio, iz rujna 2014,  upitnik je koje je poslan svim adminima hr.wikipedije kako bi se napravio neutralni prikaz stanja upravi Wikimedije. Pitanja koja su postavljena dotiču se i nelegalnog ukidanja presude ArbComa, tako da je očito da je zaklada pokrenula detaljnu istragu.

Tijekom 2014. još sam neko vrijeme razotkrivao nove članke na hr.wikipediji. No shvatio sam da bez novih ljudi spremnih da rade na prepravljanju svega otkrivenog to gubi smisao. Sličnog su razmišljanja bili i pobunjeni admini na hr.wikipediji pa su krenuli s javnim pozivima svima zainteresiranima da pridonesu hr.wikipediji,  pošto se atmosfera bila smirila s obzriom da su ekstremisti bili pod budnim okom medija. No ti pozivi nisu imali previše odjeka jer je većini naroda bilo jednostavnije izbjegavati hr.wikipediju. Dokaz za moj prvotni stav o potrebi restarta stigao je ovo ljeto kad je pokrenuto glasanje za nove admine koje nije odredio Speedy. Pokazalo se da se ama baš ništa nije promijenilo i ponovno se pozivalo na “obranu tisućljetnog sna” te kršilo sva moguća pravila, od peterostrukog glasanja do otkrivenih poziva i uputa kako glasati protiv “hrvatomrzaca”. Rezultat je toga još više desnih admina i odlazak većine pobunjenih suradnika na englesku i srpsko-hrvatsku Wikipediju. I ja sam se okrenuo stvaranju novih wikipedijskih članaka na srpsko-hrvatskoj Wikipediji. Tamo sam u opuštenoj atmosferi suradnika kojima se gade nacionalističke Wikipedije ovih prostora mogao napokon na miru pisati članke i dovršiti ono što sam bezuspješno želio započeti još prije tri godine, članak o Vojinu Bakiću, koji je sh.wiki  zajednica na kraju odabrala za izabrani članak na naslovnici Wiki portala.

Članak prenosimo iz prijateljskog časopisa Nepokoreni grad. Autor članka je suradnik Wikipedije pod nickom DobarSkroz.

lupiga