Zabrinuti zbog depopulacije zemlje, demografi i političari svakodnevno podsjećaju Vladu da u vezi s tim treba učiniti više, predlažući odvažnije pronatalitetne mjere, poput one koju je ovih dana predstavio Most, da se osiguraju porodiljne naknade do visine plaće jednog roditelja i u trajanju do tri godine.
Vlada se brani kako je po tom pitanju učinila više od svojih prethodnika, pa navodi kako je povećala naknade za drugih šest mjeseci porodiljnog dopusta sa 2660 na oko četiri tisuće kuna, a pokrenula je i projekt subvencioniranja kredita mladim obiteljima. S obzirom na veličinu problema, međutim, mnogi smatraju da su te mjere skromnog dometa.
Ozbiljnu demografsku krizu ne prolazi samo Hrvatska nego gotovo cijela srednja i istočna Europa koja je od 1990. godine ostala bez oko 20 milijuna stanovnika. Litva i Latvija, primjerice, izgubile su četvrtinu populacije, Rumunjsku je napustilo 17 posto stanovništva, a u prvih deset godina članstva u EU Poljska je ostala bez dva milijuna stanovnika. Prema procjeni UN-a, najbrži trend smanjenja stanovništva na svijetu bit će prisutan u srednjoj i istočnoj Europi i idućih nekoliko desetljeća zbog iseljavanja i niske stope rađanja djece. Kako je problem depopulacije u tim zemljama urgentan već godinama, pa i desetljećima, odavno su počeli donositi i različite pronatalitetne mjere.
Za razliku od zapadnoeuropskih zemalja koje se značajno oslanjaju na imigraciju, zemlje s istoka Europe problem pokušavaju riješiti prirodnim prirastom i financijskim poticajima. Kako sve daje skromne rezultate, pojedini političari pokušavaju biti i “duhoviti”. Tako je krajem prošle godine ministar zdravstva Poljske, zemlje koja uz Portugal ima najnižu stopu fertiliteta (broj rođene djece po ženi), unatoč svim poduzetim mjerama, objavio video na Youtubeu u kojem ohrabruje građane da se “množe kao zečevi”. Posljednji paket poljske Vlade s kraja 2016., pod nazivom “Family 500+”, uključuje naknadu od 500 zlota za svako dijete do 18 godina, jednokratne naknade za svako novorođeno dijete te isplate u iznosu porodiljne naknade i onima koji ne rade.
Obiteljsku politiku snažno promiče i mađarski predsjednik Viktor Orban koji je najavio da će 2018. biti “godina obitelji”. Uveo je dodatne mjere nakon što je 2010. osigurao brojne poticaje, npr. naknadu mladim obiteljima od 75.000 dolara za stambeno zbrinjavanje te smanjenje PDV-a na novosagrađene kuće sa 27 na pet posto.
- Gdje ima mjesta za dvoje djece, ima i za troje, i za četvero, rekao je Orban u prosincu, najavljujući nove mjere. Svakoj ženi koja ima studentski kredit, ako rodi dvoje djece, dug će se smanjiti za 50 posto, a rodi li troje ili više djece, dug će biti potpuno izbrisan. Roditeljima koji imaju više od troje djece umanjuje se kredit za stan, grade se novi vrtići, a u pripremi je i osnivanje centra za demografsko istraživanje koji će se baviti pitanjem kako povećati broj stanovnika. U posljednjih nekoliko godina stopa fertiliteta, doista je porasla sa 1,23 na 1,49 posto, ali je i dalje znatno ispod 2,1 posto, koliko je potrebno za prirodno obnavljanje stanovništva. Cilj mađarske Vlada je postići taj cilj do 2030. U Rumunjskoj, zemlji kojoj je 2016. bila “najgora nakon 2. svjetskog rata”, političari pokušavaju riješiti problem ponajprije rodiljskim naknadama pa su pravila nadopunjavali već 14 puta. Prema onima koja vrijede od rujna 2017., te naknade iznose 85 posto prosječne plaće, najviše do 1825 eura, a mogu se koristiti pune dvije godine, a u nekim slučajevima i duže. Roditelji koji se ipak odluče ranije vratiti na posao imaju pravo na mjesečni bonus u iznosu od 50 posto naknade. Temom demografske krize u istočnoj Europi nedavno se pozabavio i Euronews koji navodi da je pronatalitetne mjere donio i ruski predsjednik Vladimir Putin. Među ostalim, odlučio je financijski nagraditi roditelje koji imaju drugo i treće dijete, a oni koji imaju sedmero i više djece bit će pozvani u Kremlj da prime medalju.
Iskustvo pojedinih zemalja pokazuje da je dobrom socijalnom politikom i stvaranjem poticajne infrastrukture moguće potaknuti demografsku revitalizaciju i, općenito, život učiniti kvalitetnijim. Pritom je svima najveći uzor Švedska.No, da demografske mjere nisu dovoljne potvrđuje i ta zemlja. Švedski think tank Timbro upozorava na jednu veliku manjkavost politika u zemljama srednje i istočne Europe, a to je da se opiru imigraciji, podjednako desni i lijevi i populisti, unatoč tome što im mladi, obrazovani i sposobni ljudi i dalje odlaze. Ipak, suočene s nedostatkom radne snage, pojedine zemlje počele su otvarati vrata, prije svega radnicima iz susjednih siromašnijih zemalja. U tome predvode Estonija i Poljska koje su dopustile veću imigraciju iz Ukrajine, Bjelorusije i Ukrajine. Prema mišljenju migracijskog stručnjaka Bernda Parusela iz European Migration Network, moguće je da će se sadašnji migracijski trendovi i promijeniti.
- Neki mladi emigranti mogli bi se na kraju vratiti ili cirkulirati između različitih zemalja - rekao je za Euronews. To potvrđuje činjenicom da se 2016. više migranata vratilo u Bugarsku,Mađarsku, Latviju, Litvu i Estoniju nego prijašnjih godina. Tipičan profil onoga tko se vraća je mlad, neoženjen muškarac koji radi na niskoplaćenim poslovima premda je visoko obrazovan. Iskustvo drugih zemalja ipak upućuje da, ma koliko neizvjestan rezultat bio, Vlade nemaju izbora, već nešto moraju poduzimati kako bi povećale natalitet i zaustavile odljev mozgova, a time i ekonomsko propadanje zemlje. Pronatalitetne mjere i dobro upravljanje migracijama, slažu se demografi, barem će ublažiti problem. Svjetska banka tome dodaje i mjere koje će adresirati problem starenja stanovništva i nedostatak radne snage, a uključuju veću participaciju na tržištu rada žena i starijih, bolju skrb djece te reformu zdravstvenog i mirovinskog sustava. Kad je riječ o uvozu ljudi, posebno delikatnom pitanju za zemlje srednje i istočne Europe, nije problem samo to što one ne žele migrante, već i to što migranti ne žele njih. Stoga se ocjenjuje da će reputacija zemlje, u smislu dobrodošlice za strance, u budućnosti biti ključna. Pošto su se dva desetljeća međusobno natjecale u privlačenju stranog kapitala, zemlje srednje i istočne Europe, čini se, morat će se boriti i kako privući ljude. Tu vrstu atraktivnosti trenutačno ima samo Češka, u kojoj svatko tko želi može naći posao.
Povećanje roditeljskih naknada i produženje njihova trajanja, prva je demografska mjera za koju Ivan Čipin s Katedre za demografiju Ekonomskog fakulteta u Zagreb smatra da bi mogla biti učinkovita u Hrvatskoj.
- Takva mjera ojačala bi financijsku sigurnost roditelja. Dobar primjer toga su Slovenija i Estonija koji osiguravaju rodiljne i roditeljske naknade u visini pune plaće u razdoblju od godinu dana ili više - pojasnio je Čipin. Na tragu toga je i nedavni Mostov prijedlog koji zahtijeva delimitiranje porodiljnih naknada za drugih šest mjeseci, ali za blizance, treće i svako sljedeće dijete do tri godine života.
Druga mjera, kaže on, trebala bi se sastojati od poboljšanih infrastrukturnih kapaciteta za brigu o predškolskoj djeci, kao što je najavila Mađarska.
- Trebalo bi uvesti besplatan vrtić, a ako to nije moguće, onda univerzalne cijene. Nema smisla da u Zagrebu, gdje su plaće najviše, vrtići budu najjeftiniji - tvrdi Čipin.
Treći spektar mjera, prema njemu, trebao bi biti usmjeren na poslodavce.
- Poslodavci ipak puno toga određuju, isprva količinu radnih sati - kaže taj demografski stručnjak. Naime, prema njemu je ključna suradnja države, poslodavaca i sindikata koji bi trebali donijeti mjere za fleksibilizaciju radnog vremena. Čipin, primjerice, vidi mogućnost u fleksibilnom radnom vremenu za roditelje s djecom u dobi do 10 godina koje se kasnije može nadoknaditi. No, prema njemu, te mjere bi bile samo početak, s time da nema garancije kako će one naposljetku i uspjeti. (Lucija Vranković)
jutarnji
Vlada se brani kako je po tom pitanju učinila više od svojih prethodnika, pa navodi kako je povećala naknade za drugih šest mjeseci porodiljnog dopusta sa 2660 na oko četiri tisuće kuna, a pokrenula je i projekt subvencioniranja kredita mladim obiteljima. S obzirom na veličinu problema, međutim, mnogi smatraju da su te mjere skromnog dometa.
Obiteljska politika
Ozbiljnu demografsku krizu ne prolazi samo Hrvatska nego gotovo cijela srednja i istočna Europa koja je od 1990. godine ostala bez oko 20 milijuna stanovnika. Litva i Latvija, primjerice, izgubile su četvrtinu populacije, Rumunjsku je napustilo 17 posto stanovništva, a u prvih deset godina članstva u EU Poljska je ostala bez dva milijuna stanovnika. Prema procjeni UN-a, najbrži trend smanjenja stanovništva na svijetu bit će prisutan u srednjoj i istočnoj Europi i idućih nekoliko desetljeća zbog iseljavanja i niske stope rađanja djece. Kako je problem depopulacije u tim zemljama urgentan već godinama, pa i desetljećima, odavno su počeli donositi i različite pronatalitetne mjere.
Za razliku od zapadnoeuropskih zemalja koje se značajno oslanjaju na imigraciju, zemlje s istoka Europe problem pokušavaju riješiti prirodnim prirastom i financijskim poticajima. Kako sve daje skromne rezultate, pojedini političari pokušavaju biti i “duhoviti”. Tako je krajem prošle godine ministar zdravstva Poljske, zemlje koja uz Portugal ima najnižu stopu fertiliteta (broj rođene djece po ženi), unatoč svim poduzetim mjerama, objavio video na Youtubeu u kojem ohrabruje građane da se “množe kao zečevi”. Posljednji paket poljske Vlade s kraja 2016., pod nazivom “Family 500+”, uključuje naknadu od 500 zlota za svako dijete do 18 godina, jednokratne naknade za svako novorođeno dijete te isplate u iznosu porodiljne naknade i onima koji ne rade.
Rumunjski bonusi
Obiteljsku politiku snažno promiče i mađarski predsjednik Viktor Orban koji je najavio da će 2018. biti “godina obitelji”. Uveo je dodatne mjere nakon što je 2010. osigurao brojne poticaje, npr. naknadu mladim obiteljima od 75.000 dolara za stambeno zbrinjavanje te smanjenje PDV-a na novosagrađene kuće sa 27 na pet posto.
- Gdje ima mjesta za dvoje djece, ima i za troje, i za četvero, rekao je Orban u prosincu, najavljujući nove mjere. Svakoj ženi koja ima studentski kredit, ako rodi dvoje djece, dug će se smanjiti za 50 posto, a rodi li troje ili više djece, dug će biti potpuno izbrisan. Roditeljima koji imaju više od troje djece umanjuje se kredit za stan, grade se novi vrtići, a u pripremi je i osnivanje centra za demografsko istraživanje koji će se baviti pitanjem kako povećati broj stanovnika. U posljednjih nekoliko godina stopa fertiliteta, doista je porasla sa 1,23 na 1,49 posto, ali je i dalje znatno ispod 2,1 posto, koliko je potrebno za prirodno obnavljanje stanovništva. Cilj mađarske Vlada je postići taj cilj do 2030. U Rumunjskoj, zemlji kojoj je 2016. bila “najgora nakon 2. svjetskog rata”, političari pokušavaju riješiti problem ponajprije rodiljskim naknadama pa su pravila nadopunjavali već 14 puta. Prema onima koja vrijede od rujna 2017., te naknade iznose 85 posto prosječne plaće, najviše do 1825 eura, a mogu se koristiti pune dvije godine, a u nekim slučajevima i duže. Roditelji koji se ipak odluče ranije vratiti na posao imaju pravo na mjesečni bonus u iznosu od 50 posto naknade. Temom demografske krize u istočnoj Europi nedavno se pozabavio i Euronews koji navodi da je pronatalitetne mjere donio i ruski predsjednik Vladimir Putin. Među ostalim, odlučio je financijski nagraditi roditelje koji imaju drugo i treće dijete, a oni koji imaju sedmero i više djece bit će pozvani u Kremlj da prime medalju.
Migracijski trendovi
Iskustvo pojedinih zemalja pokazuje da je dobrom socijalnom politikom i stvaranjem poticajne infrastrukture moguće potaknuti demografsku revitalizaciju i, općenito, život učiniti kvalitetnijim. Pritom je svima najveći uzor Švedska.No, da demografske mjere nisu dovoljne potvrđuje i ta zemlja. Švedski think tank Timbro upozorava na jednu veliku manjkavost politika u zemljama srednje i istočne Europe, a to je da se opiru imigraciji, podjednako desni i lijevi i populisti, unatoč tome što im mladi, obrazovani i sposobni ljudi i dalje odlaze. Ipak, suočene s nedostatkom radne snage, pojedine zemlje počele su otvarati vrata, prije svega radnicima iz susjednih siromašnijih zemalja. U tome predvode Estonija i Poljska koje su dopustile veću imigraciju iz Ukrajine, Bjelorusije i Ukrajine. Prema mišljenju migracijskog stručnjaka Bernda Parusela iz European Migration Network, moguće je da će se sadašnji migracijski trendovi i promijeniti.
Reputacija države
- Neki mladi emigranti mogli bi se na kraju vratiti ili cirkulirati između različitih zemalja - rekao je za Euronews. To potvrđuje činjenicom da se 2016. više migranata vratilo u Bugarsku,Mađarsku, Latviju, Litvu i Estoniju nego prijašnjih godina. Tipičan profil onoga tko se vraća je mlad, neoženjen muškarac koji radi na niskoplaćenim poslovima premda je visoko obrazovan. Iskustvo drugih zemalja ipak upućuje da, ma koliko neizvjestan rezultat bio, Vlade nemaju izbora, već nešto moraju poduzimati kako bi povećale natalitet i zaustavile odljev mozgova, a time i ekonomsko propadanje zemlje. Pronatalitetne mjere i dobro upravljanje migracijama, slažu se demografi, barem će ublažiti problem. Svjetska banka tome dodaje i mjere koje će adresirati problem starenja stanovništva i nedostatak radne snage, a uključuju veću participaciju na tržištu rada žena i starijih, bolju skrb djece te reformu zdravstvenog i mirovinskog sustava. Kad je riječ o uvozu ljudi, posebno delikatnom pitanju za zemlje srednje i istočne Europe, nije problem samo to što one ne žele migrante, već i to što migranti ne žele njih. Stoga se ocjenjuje da će reputacija zemlje, u smislu dobrodošlice za strance, u budućnosti biti ključna. Pošto su se dva desetljeća međusobno natjecale u privlačenju stranog kapitala, zemlje srednje i istočne Europe, čini se, morat će se boriti i kako privući ljude. Tu vrstu atraktivnosti trenutačno ima samo Češka, u kojoj svatko tko želi može naći posao.
DEMOGRAFSKI STRUČNJAK DR. IVAN ČIPIN: “Hrvatskoj trebaju besplatni vrtići i fleksibilno radno vrijeme”
Povećanje roditeljskih naknada i produženje njihova trajanja, prva je demografska mjera za koju Ivan Čipin s Katedre za demografiju Ekonomskog fakulteta u Zagreb smatra da bi mogla biti učinkovita u Hrvatskoj.
- Takva mjera ojačala bi financijsku sigurnost roditelja. Dobar primjer toga su Slovenija i Estonija koji osiguravaju rodiljne i roditeljske naknade u visini pune plaće u razdoblju od godinu dana ili više - pojasnio je Čipin. Na tragu toga je i nedavni Mostov prijedlog koji zahtijeva delimitiranje porodiljnih naknada za drugih šest mjeseci, ali za blizance, treće i svako sljedeće dijete do tri godine života.
Druga mjera, kaže on, trebala bi se sastojati od poboljšanih infrastrukturnih kapaciteta za brigu o predškolskoj djeci, kao što je najavila Mađarska.
- Trebalo bi uvesti besplatan vrtić, a ako to nije moguće, onda univerzalne cijene. Nema smisla da u Zagrebu, gdje su plaće najviše, vrtići budu najjeftiniji - tvrdi Čipin.
Treći spektar mjera, prema njemu, trebao bi biti usmjeren na poslodavce.
- Poslodavci ipak puno toga određuju, isprva količinu radnih sati - kaže taj demografski stručnjak. Naime, prema njemu je ključna suradnja države, poslodavaca i sindikata koji bi trebali donijeti mjere za fleksibilizaciju radnog vremena. Čipin, primjerice, vidi mogućnost u fleksibilnom radnom vremenu za roditelje s djecom u dobi do 10 godina koje se kasnije može nadoknaditi. No, prema njemu, te mjere bi bile samo početak, s time da nema garancije kako će one naposljetku i uspjeti. (Lucija Vranković)
jutarnji
