Govorilo se uoči glasanja u Vijeću Sigurnosti UN-a o Gazi, tragom posebnog člana 99. Povelje svjetske organizacije, da je u pitanju veliki izuzetak u samoj primjeni ovoga akta. Uz ostalo, i da nije pominjan evo duže od pola stoljeća. Nažalost, evo ni ovo što su uradile Sjedinjene Američke Države u petak, 8. decembra, odbijajući neupitno – jedini od 15 članica SBUN-a (uzdržana Velika Britanija) – da daju glas Rezoluciji o humanitarnom prekidu vatre u Gazi, predloženoj temeljem pomenutog akta UN, nije manje za povijest. Nažalost, storija će se ovim povodom pamtiti po političkom i diplomatskom jadu kakvog je sebi do sada malo ko priuštio u zgradi na East Riveru. Glasno i jasno, dato je de facto zeleno svjetlo za dalje planirano, organizirano, hladno i ciljano ubijanje civila, mahom žena i djece – uz projekat "likvidacije Hamasovaca, do posljednjeg".
Grandiozna je bila odbrana "elitne diplomacije" svih razloga za takvu odluku. Do nevjerovatnog objašnjenja da je "rezolucija neuravnotežena, odvojena od stvarnosti..." Koje stvarnosti ? One o više od petnaest hiljada ubijenih, do sada... I neupitno najviše civila, djece i žena, uz još najmanje nekoliko hiljada neotkopanih u razvalinama bezmalo neviđenim do sada... "Odvojeno od stvarnosti" srušenih 339 škola, 25 bolnica plus još 56 drugih medicinskih ustanova, više od 90 vjerskih objekata, islamskih i kršćanskih, nebrojenih kuća, ustanova, preduzeća itd.itd.
Sve do sada, a od danas dalje, "legalno". Sa svim dodatnim zločinima koji se prelijevaju na Istočni Jeruzalem, Zapadnu obalu, jug Libana, sjever Sirije itd. itd.
Povodom ovoga – i najavljivanih "odgovora" – Generalni tajnik UN-a s razlogom je zaključio da je u pitanju "globalna prijetnja" za cijeli region pa i šire... Ali eto, hitan humanitarni prekid vatre u ratu Izraela i Hamasa u Gazi ne može proći u plitkoj pameti "duboke države" koja kroji politiku najvećih i najmoćnijih u ovom povodom. I nagovara se predsjednika Joe Bidena da, evo mimo prekida vatre, "rješenje treba tražiti sa dvije države kako bi se postigao mir..." Je li iko ikad kazao predsjedniku globalne najsile da je to već neko važniji od njega rekao još prije 75 godine a da eto toliko svijet čeka "postizanje mira?"
Povjesni "diplomatski" potez najvažnije države na svijetu analizirat će se, naravno, na razne načine, shodno prethodnom interesnom, vaspitnom i ideološki genetskom kodu diskutanata u tim raspravama i analizama. Čini se, ovaj put, da ipak ima i nekih novih realnosti na planeti u koje će se postojeće škole ekstremno moćnih i koliko-toliko razumnih a poraženih unaokolo, teško uklopiti. I to ne razložno, iz interesa (baš čudno), već zato što "duboke-plitke" države nisu po običaju pomalo pogledale i oko sebe. I tako već dugo.
Povijest će se, tako, baviti storijom temeljem svojih interesa, šablona i zadataka, a iza zavjese se već pojavljuje realnost sasvim suprotna svemu tome. Evo tek nekoliko ne teško uočljivih posljedica rušitelja UN Povelje, Člana 99. i Guterresove logike i potrebne, uz čudovišnu hrabrost. Uz dodatne interese usklađivanja sa tom realnošću kod onih 13 što su glasali za, i koliko-toliko četrnaeste Velike Britanije koja je mudro, iskustveno-kolonijalistički, prepoznala povod za oprez. Ali, priča je ovdje druga, jer ovdje, u elementarnoj percepciji običnog čovjeka nisu u pitanju teorije, strategije, duboke države, diplomatske percepcije, sentimenti za ili protiv istoka i zapada. Kod običnog čovjeka ovdje je riječ o činjenici da je pobijedila histerična glorifikacija businessa najodvratnije vrste, ni ubijena djeca tu nisu važna, o dokazivanju prevlasti nad ostatkom planete, o matematici na izborima u kući, prevlasti sile nad elementarnim ljudskim pravima.
Prvo, iako možda i ne najvažnije za Ameriku jeste da je Washington ovim potezom, kao nikada ovako, učinio medveđu uslugu svom "najvećem interesnom partneru", Jevrejima kod kuće i u svijetu. Uključujući posebno one trezvene, mlade i racionalne u SAD-u koji su se – povjerovavši u odjednom Bidenovu "novu senzibilnost" i promjenu početnog rigidno jednostranog odbranaškog stava spram Izraela, Gaze i "prava na odbranu" – počeli predizborno polako okretati njemu. Pa spram teorija i zakona o zabrani ubijanja djece, žena, civila...jer, izbori se približavaju. Mnogi mladi, neovisni i koliko – toliko svjesni realnosti, spremni na istinska rješenja, iskazivana i na ulicama svijeta, koja ne uključuju stravične zločine protiv nevinih sa obje strane, i u zahtjevima za zaustavljanje stravičnih zločina u Gazi, dobili su tešku šamarčinu od "Netanyahuovih" ali evo, glasom u UN-u protiv Rezolucije o kraju ubijanja – i Bidenovih pristalica i ortodoksnih cionista.
Treba li reći da će na tragu ovoga, čak i uz sreću Netanyahua i krvnika oko njega, ispotiha uz veliko zadovoljstvo buknuti i antisemitizam u svijetu na mnogim stranama. I onaj bez razloga i osnova, i onaj uspješno pakovan kad god se moglo.
Drugo, "pamet" koja stoji iza veta u UN-u valjda nije računala da će cijela ova storija biti knjižena ponajmanje na Hamas, i njihove zločine. Pa niko u svijetu, od 7. oktobra do danas, nije na ovakav efikasan način gurnuo bezmalo u nebitnost zločin Hamasa uz sva njihova ubojstva žena i djece. Jer njihov zločin nije bio de facto legaliziran u UN-u, pomenutim vetom protiv prekida nastavka takvih istih zločina. Dakle i nalogom da treba baš tako dalje. Naprosto je suludo, kako je u zločinačkoj teoriji da se terorizam suzbija baš terorizmom, eto onako veliku, pravednu, udžbenički najhumaniju državu u borbi za ljudska prava, Ameriku, pobijedio Hamas! Po prirodi elementarnog ljudskog sentimenta u svakog normalnog, zločini Hamasa ne mogu pod tepih ali, sada se po tim tepisima ne valjaju one geostrateške storije američkih "herojskih pobjeda" poput onih sa Vijetnamom, Hirošimom pa Nagasakijem, sa krvavom laži o hemijskom otrovu u Iraku i milion žrtava na tom tragu, sa suportiranjem raznih kriminalnih "proljeća" i džihadista po istoku. Eno ih još tamo, sad fakinski kradu tuđu naftu i gas...
Običan, normalan i iole pristojan čovjek grozi se svakog zločina nad nevinim djetetom u naručju mrtve majke, pa još najavljenim bombardovanjem nastavka priče organizovanim, ciljanim i kompjuterima vođenim avionima iz Izraela. Dobijenom municijom i raketama i iz Amerike jer, valja na svemu i zaraditi. Makar i računima o dugu, sutra. I tako još i još i još. Niko ih spriječiti ne može, pa ni demokratski, u UN-u, trinaest glasova protiv jednog.
Danas, nakon svega, običan, normalan i iole pristojan čovjek ovo sad ne smatra politikom, interesom i vojnim pitanjem, već onim što to jeste – zločinom najgore vrste, monstruoznim i satanskim, pa još politički poguranim, opravdanim i najavljenim nastavkom do kraja. Od nastavka otimačine teritorije do posljednjeg metra uz aparthejd do protjerivanja posljednjeg Palestinca sa njegove zemlje. Ukratko, do klasičnog, čistog, udžbeničkog genocida.
Ova i ovakva spoznaja istine o svijetu vratit će se kao bumerang, vrlo brzo. Mnogi Americi sutra očekivani partnerski lideri iz arapskog svijeta, posebno oni iz prebogatog i interesno najvažnijeg Zalijeva, očajni su novom realnošću kreiranom "mudrošću" Bidena i onih što ga savjetuju. Čak i ono što su nekako minulih godina "progurali" kao, eto, saglasnost njihovih stanovnika, prebogatih beduina, o zajedničkoj interesnoj budućnosti sa Washingtonom – danas više ne može proći kod tih istih beduina. Pustinjska logika o istini i tradiciji je drugačija. Koliko god bili sazdani sada već i genetski na interesu – masovno istorijsko ponižavanje Palestinaca i njihove djece ima kraj. A da se i ne govori o neviđenoj kratkovidosti u moćnih na Zapadu koji nikada nisu ni vidjeli, ni razmišljali o tome kako zlo najnovije vrste rađa opet i opet i ,"neke nove klince" po pustinjama i oazama, vaspitane i na hiljadama ubijenih roditelja i rođak. Eto i zato što je to ubijanje glasom u UN-u odobravala – Amerika. Nekad tamo neupitna.
Nevjerovatno je, opet, kako ova najprostija logika kod ljudskog bića iole razumnog i normalnog po mjeri prirode, nije uzeta u obzir kod genijalaca kojima se, eto, klanja pola planete – uključujući i mnoge sa navodnih "vrhova" iz naših dvorišta. Vidjet će tek u Americi koliko su ovim glasanjem u trenu izgubili dojučerašnjih "partnera" upisanih i namamljivanih, posebno u arapskom svijetu. Pa i među onima koji su do juče čak i potpisivali "mirovne sporazume" sa Izraelom, u američkom interesu. Danas je to već i definitivno nezamisliva priča. Vidjet će tamo, dalje, koliko više ni Putin, (zgrožen potezom Washingtona, sic!) u svijetu odjednom, nije "baš isti onaj" kakvog su ga bili neupitno iscrtali u storiji sa Ukrajinom. A i Zelenski, sve više "onaj nekad" prije nego je postao ovaj odjednom. Sve je to nekako počelo bivati i sa Gazom i tamošnjim genocidom – kad je bila priča samo o Hamasu, a neoprostivim kada je hiljade djece i majki u pitanju.
O moći najekstremnijih u ubijanju kakvog – takvog planetarnog sistema vrijednosti i paralelno, o nemoći koliko – toliko razumnih i normalnih u svijetu u kreiranju današnje realnosti puno je napisano. Ali, industrija kontrole pameti i uma kao da je zaboravila: Postoje tanane tačke senzibilnosti darovane od prirode koje se ne mogu tek tako pomesti iz čovjeka. Jedna od njih, neupitna, jeste da ničije pravo, mimo onog zločinačkog i divljačkog, neljudskog, ne može biti iznad prava djeteta na život i sreću. Odobreni zločin protiv djece jeste ilustracija najstrašnijeg zla. I to zlo traži neupitan odgovor. To nije politika. To je smisao ljudskosti, ako je ima. Mudro su siledžije smislile izreku da "sila boga ne moli". Mudro zvuči u politici. Među živim bićima na zemlji, ljudima prije svega, realnost je drugačija. Samo o njoj valja voditi računa, čak i bezdušnoj politici onih koji vjeruju da mogu i smiju sve. U toj priči, i glasu za politiku a ne prirodu, Washington je u New Yorku postigao istorijski autogol.
