Besmisleno je govoriti o društveno angažiranim i neangažiranim umjetnicima. Svaki istinski umjetnik je angažiran, svaki istinski umjetnik je prosvjednik. (Istinski je umjetnik onaj koji stvara jer mora, kao što savjetuje Rilke, a ne kako bi mu prošlo vrijeme ili kako bi platio režije.)

Čin stvaranja umjetničnkog djela oblik je prosvjeda. Umjetnik prosvjedujući traži pravo, za sebe i/ili za druge, da život promatraju kao igru u kojoj nije važno pobijediti, nego sudjelovati punim srcem. Neki od njih to pravo izbore za sebe, neki za uzak krug poznavatelja, neki za širi krug poštovatelja.

Koji su umjetnici vrijedniji?

Koga briga.

Moj glas dobivaju oni čija djela traže od čitatelja da pogine prosvjedujući zajedno s umjetnikom.

Dakle, predlažem podjelu na angažirajuća i neangažirajuća djela i umjetnike. Na ona djela koja nas, ako se s njima suočimo hrabro, oslobađaju uobičajenog načina doživljavanja stvarnosti i na ona koja nas oslobađaju samo nedjeljnoposlijepodnevne dosade.