Jedan je stariji gospodin, vjerojatno pod dojmom velike a prazne dvorane u kojoj smo se nalazili, pitao Jarka je li mu ovo prva knjiga. Osjetio sam u tom trenutku neopisiv sram: sramio sam se u ime gospodina koji je prečuo Jarkovih 18 knjiga, sramio sam se u ime Jarka koji je morao odgovarati na to pitanje, a najviše sam se sramio sebe koji sam organizirao promociju kako bih mogao u bilićevskoj maniri samozadovoljno postavljati pitanja čija je jedina svrha — ako su autentična bilićevska — da pokažu kako je pitalac intelektualno moćan (ne i nadmoćan: boli Braneta ona stvar za natjecanje!).
U prošli petak, 29. studenog dakle, održana je u Gradskoj knjižnici Književna večer s Radetom Jarkom, književnikom, akademskim slikarom i -- inače -- mojim dobrim prijeteljem. Izravan povod za književnu večer bila je nova Jarkova knjiga, Yu Puzzle, objavljena prije otprilike 2 mjeseca u jednoj od najvećih izdavačkih kuća bivše Jugoslavije, beogradskoj Laguni. Prva je to knjiga u ediciji Plavo-belo-crveno u kojoj će Laguna objavljivati djela poznatih autora iz bivše Jugoslavije. Hrvatsko izdanje knjige, nažalost, još nije dostupno, što ne znači da i neće biti – Jarak je trenutno u pregovorima s hrvatskim izdavačima pa bismo knjigu mogli vidjeti na policama početkom iduće godine. Bit će mu to 19. knjiga ukupno, a jedna od prvih namijenjenih široj publici koja voli istoričnost događaja i napetost fabule.
Broj posjetitelja nadmašio je očekivanja moja i Jarkova – pojavilo se više od deset ljudi. Željeli smo obiteljsku atmosferu kako bismo mogli pričati bez mikorofona i biti okrenuti jedan prema drugome, kao da smo u talk showu: ja kao Branimir Bilić, Jarak kao Slaven Letica; ja kao Antonija Mandić, Jarak kao Severina; ja kao Danijela Trbović, Jarak kao Žuži Jelinek.
Jedan je stariji gospodin, vjerojatno pod dojmom velike a prazne dvorane u kojoj smo se nalazili, pitao Jarka je li mu ovo prva knjiga. Osjetio sam u tom trenutku neopisiv sram: sramio sam se u ime gospodina koji je prečuo Jarkovih 18 knjiga, sramio sam se u ime Jarka koji je morao odgovarati na to pitanje, a najviše sam se sramio sebe koji sam organizirao promociju kako bih mogao u bilićevskoj maniri samozadovoljno postavljati pitanja čija je jedina svrha -- ako su autentična bilićevska -- da pokažu kako je pitalac intelektualno moćan (ne i nadmoćan: boli Braneta ona stvar za natjecanje!).
Dotakli smo se književnoteorijskih i književnopraktičnih tema; ali i književnopolitičkih te onih često najintrigantnijih -- književno-političkih; nismo razgovarli samo o knjizi koju nije moguće naći (barem ne još) u hrvatskim knjižarama. U razgovor se na kraju uključio (hvala mu na tome!) i ravnatelj Knjižnice Ivan Stipić, pa su zainteresirani mogli saznati iz prve ruke kako se u Hrvatskoj knjige prodaju i kupuju, odnosno penju li se cijene k nebu zato što nitko ne čita ili nitko ne čita zato što se cijene penju k nebu.
Jarak je sutradan nastavio za Beograd. Dok smo čekali vlak, popili smo jednu putnu u kolodvorskom bifeu, za visokim stolom. Jedan brkati čiko u kutu bifea tresao je nemilice pelinkovac dok su neki klinci igrali tikete "za pet" na automatu za klađenje.
Na odlasku smo se srdačno pozdravili i zaželjeli jedan drugome sreću u ljubavi i poslu.
Obećao mi je poslati primjerak Plaže, zbirke priča koju upravo izdaje Literris. Kad ga dobijem i pročitam, organizirat ću novu književnu večer.
U Osijeku.