EU izbori su prošli. Izašlo je na njih samo 21% birača, što je najmanje u čitavoj EU. To samo po sebi govori da ti izbori nisu legitimni.

Što nam ti izbori zapravo govore?

Oni govore da naši ljudi uopće ne mare za EU i da je svijest o tom zajedničkom projektu veoma niska. U prijevodu – EU parlament nam ne znači skoro ništa.

Smiješni su oni koji su ušli u EU parlament i time se čak i hvale. Za njih dobro i isplativo a koristi za nas nikakve. Neki će i dalje istraživati nutelu ili deterdžente, a ostali niti to.

Još manje ljudi znaju da EU parlament ne znači zapravo ništa. On je parlament nepostojeće države, jer EU nije država nego obićna unija. Drugo; nijedan zastupnik niti neka grupacija u njemu ne mogu podnijeti prijedlog nekog zakona, što je npr. u Hrvatskoj i drugim zemljama praksa. Prijedlozi dolaze iz nekih drugih centara moći. Čak i kada EU parlament izglasa neki zakon to ne znači da će on biti kao takav i prihvaćen jer nakon toga Vijeće EU i neke druge skupine odlučuju hoće li taj zakon kao takav ići ili će ga oni izmijeniti.

Ovo je samo jedan segment koji govori o projektu EU koji boluje od manjka demokracije i transparentnosti. EU parlament zapravo samo glumi tzv. parlamentarnu demokraciju.

Naime, 2005.godine su njemački i nizozemski građani na referendumima odbili prijedlog ustava EU koji je trebao biti ključ formiranja super države, neke vrste sjedinjenih europskih država. Tako je umjesto Lisabonskog ustava, čiji se prijedlog urušio, nastala sintagma Lisabonski ugovor. I tako se EU našla u situaciji da su njene najvažnije članice rekle da ne žele super državu i da žele zadržati svoje države. To znači da od zajedničke države nema ništa, a sustav tako ne može funkcionirati.

No, bez obzira što ne postoji zajednička država postoji zajednička valuta – euro i to je jedina valuta na svijetu bez svoje države. Zato stalno govorim da ona, između ostalog, neće opstati. EU projekt je trebao stati na onoj razini slobodne ekonomske suradnje, nacionalnih država i valuta koje su bile vezane za tadašnju košaricu valuta zvanu ECU. To je bio najbolji put, a sve ostalo nakon toga bio je forsiranje super države koju ne zanimaju narodi i ljudi već samo potrošači, globalizam i kontrola.

Dakle, EU je čardak ni na nebu ni na zemlji u kojemu oni najveći i najjači vode igru. To je prije svega krupni kapital ili preciznije financijska oligarhija koja postavlja svoje poslušnike. Nema više onih jakih i državničkih osoba poput Miteranda, Kohla…

Vratimo se na početak priče o važnosti EU izbora. Prošlo je 11 godina otkako smo u EU još uvijek čvrsto na predzadnjem mjestu. Hrvatska je postala Kosovo Europske unije. Uveli su nam silom euro i razbuktali inflaciju. Uveli nam Šengen koji najviše odgovara migrantima koji ga ne šljive, a policija žmiri na njih.

I tako EU nastavlja svoj život gubeći sve više svoj značaj u globalnim odnosima snaga. Ekonomski sve više slabi što se posebno vidi u Njemačkoj.

Uskoro će na dnevnom redu u EU parlamentu biti tema ukidanje veta pojedinih članica. Ako se veto ukine Hrvatska nema više razloga biti u tom društvu jer smo predugo u povijesti bili u društvima gdje su nas preglasavali i iskorištavali.

Svijest o nužnosti resuverenizacije jačat će iz dana u dan, a lažni suverenisti će biti prokazani i odbačeni.

epoha