Predblagdansko vrijeme korizme bilo je predviđeno za odricanja, mnogima pomicanje granica izdržljivosti, nevjerojatnu želju za dokazivanjem ustrajnosti. Ona dimenzija takvoga htjenja, borbenosti unutar čovjeka koja se može manifestirati izvanjskim, a po uzoru na Krista, kršćanima simbolizira samo mali dio muke Spasitelja.
Upravo iz te dimenzije duhovnosti proizlaze glazbena remek-djela koja sama po sebi, pokazujući nevjerojatne vještine i dar kompozitora, trajnošću i prisutnošću, ostaju kao podsjetnik na prepoznatljive forme pristupa glazbi i glazbom klasičnim biblijskim tekstovima. Plodonosan susret glazbe i teksta, vještine i znanja, transcendencije i potrebe, najbrže je uočljiv u slušanju glazbe J.S.Bacha. Pasije po Ivanu i Mateju dokazujući mogućnosti glazbenih preobrazbi u zborskim dijelovima, arijama i recitativima, u punini orkestra, sjedinjuju ljepotu glazbe, vještinu glazbenih interpreta, znanje kompozitora, težinu evanđenja i poruku - ljepota može iznedriti i biti unutar isključivosti i krajnosti koje odudaraju: patnje, melankolije i sreće i ushićenja unutar fizionomije ovakvoga glazbenog djela.
Viktor Žmegač poglavlje knjige Majstori europske glazbe - od baroka do sredine 20. stoljeća, posvećeno Bachu započinje sljedećim riječima: “Stvaralaštvo Johanna Sebastiana Bacha (1685.-1750.) najveći je događaj u povijesti europske glazbe.”
I zaista jest tako ako se u obzir uzmu sačuvani rukopisi.
Dvijetisućite godine, svijet je odao djelomično priznanje ovome velikanu programom 24 hours Bach, gdje smo na televiziji mogli pratiti program, saznati kako se Bach smatra na neki način i začetnikom jazza, kako je napisao kantatu o kavi, a svi željni ilustracije Bachove veličine, mogu se sjetiti i sjajnih transkripcija Stokowskog, izvedbi Swingle Singersa... što dokazuje kako glazbeno “novo ruho” na postojećoj “skici” uz nove “materijale”, može zvučati jednako autentično i snažno estetski kompatibilno s Bachovim “originalom”.
Korpus Bachovih umjetničkih dosega je nevjerojatan i interesantno je kako bježeći u isključivo vrijednost i složenost kompozicija, ne možemo zanemariti estetički potencijal Bachovog opusa. Tako Ivan Supičić Bacha spominje u kontekstu glazbenog izražavanja izvanglazbenih sadržaja, deskripcije, imitacije i simbolizma, što dakako ima veze, možemo zaključiti, s njegovim vokalno-instrumentalnim i instrumentalnim pozamašnim opusom. Ali dalje, ako se usudimo slušati, vidjet ćemo kako glazba ima konkretno djelovanje simultanim podražavanjem. Dostupni video zapisi dopuštaju nam da na licu mjesta osjetimo ono što bismo možda bili u prilici osjetiti uživo, ali, mnogi od nas nemaju priliku slušati sve koncerte uživo, pogotovo u svjetskim metropolama.
Na svu sreću, postoje lijepi surogati. A kad smo kod ljepote, ne trebamo se libiti izreći kako je “nešto” lijepo.
I zaista, zašto bismo se skrivali iza veleučenih riječi, fraza, kada nam se ljepota jednostavno ukaže?
Zato je moguće zaključiti kako glazba nikada nije samo forma ili joj se može i treba samo formalno pristupiti preko njezinog primarnog sadržaja/notniga teksta/zapisa. Ekskluzivno pravo glazbenika za rasparčavanje glazbenog djela imaju i recipijenti koji ponekad djeluju puno iskrenije i puno bliže suštini glazbenog djela, te riječima potvrde ili nijekanja pokazuju na licu mjesta što uistinu može biti prije svega lijepo - ljepota u svojoj srži, u perceptivnome središtu.
Velik je broj dostupnih interpretacija različitih solista i orkestara diljem svijeta s neizostavnim komentarima baziranim jednako na osjećajnost kao i vještine izvedbe /i/li mogućnosti pojednca i/li skupine.
Računajući na tu činjenicu, YouTube kanal postaje riznica velikog broja glazbenih snimaka, spotova, što nije nevažno ako želimo vidjeti i čuti što je trenutno dostupno a odgovaralo bi našim afinitetima.
Prije određenoga vremena pojavio se video popularne i hvaljene Alice Sare Ott (Bachov Preludij u C duru), lijepa interpretacija, emotivna i tečna, graciozna, s brojnim pozitivnim komentarima na kanalu Deutsche Grammophona (za koji je svojedobno snimao i Ivo Pogorelić).
No, video koji može rasplamsati vatru ljepote kroz “zadivljujuću glazbenu inteligenciju” (Kako otprilike navodi The New York Times), video je snimak s orkrestrom i umjetnicom Beatrice Rana (Keyboard Concerto No.3 in D Mayor). Ova prekrasna umjetnica koja svira glazbu različitih kompozitora prolazeći kroz različita stilska razdoblja, 2018. je nagrađena kao glazbenica godine (Classic BRIT Awards), te se može zaključiti kako je jednako inerpretativno uvjerljiva kao i Martha Argerich. Impresivna diskografija glazbenice čiji roditelji su također glazbenici, u rodnom gradu Lecce, od 2017. organizira Festival komorne glazbe - Classiche ForMe koji također, bez klasične pozornice, ruši postojeće barijere između umjetnika i publike, okrečući se muziciranju na otvorenom gdje glazba biva svima nadohvat. Nadarena glazbena diva otkrivajući svijet glazbe publici, pokazuje vezu produkcije i reprodukcije zvuka na jednostavan, neposredan način. A ovaj video pokazujući vještinu, u prvom i trećem stavku lepršavošću i poletnošću, te drugim stavkom prekrasnom mirnoćom i pribranošću kroz sva tri stavka, uz sjajan orkestar, dokazuje kako Bach ostaje bard klasične glazbe zauvijek, jer svojim je djelima pokazao kako glazba nije savršena ako je glazbenik samo vješt kompozitor, nego i ako ima ono metafizičko svojstvo koje ne može oduzeti divljenje svakom izvedbom vođenom i srcem a ne samo interpretativnom snagom bez emocija.
Ivana Seletković
