Međugeneracijski izazovi već su postali fraza i rado koristimo međugeneracijske razlike kako bismo zaštitili vlastitu generaciju, a s njom način života, mladenaštvo, odrastanje, snalaženje i nesnalaženje u novom okruženju. Generacija Alfa je generacija rođenih od 2010. do danas. Sjajan tekst/kolumna Sandre Vuk, Alpha - generacija, objašnjavajući koji su izazovi Alfa - generacije ukratko naglašava najbitnije a to su: visoka razina korištenja suvremenih tehnologija kao i visoka razina digitalne pismenosti. No, uz to, zaboravljamo nešto bitno, a na što ova autorica upozorava - visoka razina kreativnosti. Što znači da ovoj generaciji ne manjka i potreba za vještinama timskog rada. Kako bi se pomirile sve te karakteristike, potrebno je uključiti inovativne pristupe. Timski rad je koristan jer nas uči socijalizaciji, ali i sticanju navika neisključivosti i vrijednosnom sustavu jednakosti. Konstruktivne ideje lakše je provoditi u timu nego li sam, jer tada se učimo ulogama a svaka uloga ima svoje mjesto u društvenom konceptu. U školi je takav princip rada uvijek dobrodošao, jer je provođenje timskog rada važno kako bi se i premostile eventualne razlike između učenika i kako bi se smanjio stres uslijed istraživanja i učenja s uvijek istim težištem. Zato nastavnici često zadaju zadatke koji mogu poticati suradnju - čak i grupna izrada prezentacije može biti jedan od načina (pod uvjetom da nije samo skinuta s interneta, bez razumijevanja i pasivno!).
Isto tako, iako je dobro ponekad jačati natjecateljski duh, timski rad pokazuje da je svaki učenik važan kao individualni prenosilac ideje u svrhu cjelovitosti. Prema tome, iako je Alfa - generacija drugačija jer možda zahtjeva više samoobrazovanja i obrazovanja nastavnika, utoliko je dobro priznavanje obrnute socijalizacije jer ne treba se libiti znanja neovisno o centru iz kojeg dopire. Mladi ljudi su itekako sposobni, no, valjalo bi zauzeti stav ne sveznajućeg nego dobrog nastavnika koji prihvaćajući vještine koje su mu nepoznate, daje priliku mladima da se iskažu ondje gdje je njegovo znanje možda malo oskudnije. Zašto ne?
Na ovo razmišljanje potakli su me učenici slavonskobrodske Glazbene škole. Naime, prije nekoliko dana, izašao je spot pjesme “Cups” (When I’m gone). Kako saznajem nastavnica Daria Tamara Rac sa svojim učenicima je snimila ovaj simpatičan video koji je poticajan i nekako se slaže s prethodnim konstatacijama o generaciji Alfa. Pjesmu je snimio Sandro Bačić. Autori videa su Sandro Bačić i Slavica Mutavdžić. U videu sudjeluju učenici 4. i 5. razreda OGŠ Slavonski Brod. Solisti su: Marija Stanković, Petra Janjatović, Lucija Ilišević, Cvita Marić, Marko Kokanović, Sara Jozić, Ema Lovinčić, Lara Vuković; a uz njih sudjeluju i Petra Kodžoman, Paola Šota, Jakov Đaković, Lovro Vujčić i Jure Jelinić.
Simpatična pjesma je pokazala kako se učenici zabavljaju ali i kako znaju pjevati. Višeglasja odlično zvuče ali i igra plastičnim čašama pokazuje osjećaj za ujednačenost i upravo to - timski rad. Luckasto, simpatično, mladenački. Osvježenje koje je praćeno vjerojatno, opet, timskim radom, akcijom nastavnika, zabavom djece. Ovo nije video koji treba biti dokazom eksplicitnih moći glazbe na onaj klasičan način. Ovo je dokaz kako mlade generacije uz dobre nastavnike, uz provedbe ideja, ne ostaju pasivni promatrači života ali i klasično zatvoreni u muziciranje koje je postalo stereotipno - odvajanje u samoću, mukotrpno vježbanje uvijek i pod svaku cijenu. Glazba je magija, mladost je prekrasna, ali moramo ići u korak s njima da bismo u to zaista (po)vjerovali.
