Malo je osoba, političara, novinara i medija koji smiju govoriti o tabu temama. Ivan Pernar je ovom prilikom otvoreno progovorio o dvostrukim mjerilima medija glede izvještavanja o ratovima i palestinskoj tragediji za koju je odgovoran Izrael. Video Ivana Pernara je u samo jedan dan vidjelo više od 100.000 osoba.
Želite li znati koliko su mediji ili novinari neovisni i objektivni, samo ih upitajte da se javno izjasne o Palestini. Sve će te shvatiti. U 99% slučajeva odgovora nećete dobiti, a ako imate sreće samo će vas ignorirati. One upornije će pokušati ugušiti na sve moguće načine.
Ivan Pernar se dodirnuo i dužničkog ropstva nastalog zločinačkom monetarnom politikom kojeg mnogi ne razumiju. Određeni pak razumiju, ali ciljano čuvaju svoj komfor iz kojeg ne žele izaći. Sličnu video snimku nije moguće vidjeti u “demokratskoj” Europi. Slagali se mi s Pernarom ili ne, nastojmo očuvati slobodu riječi za sve. Samo slušanjem argumenata svih strana, bez obzira tko ih iznosi, možemo ići dalje.
Netko će reći “Da, ali mi o tome stalno govorimo. On nije ništa novo rekao“. Istina. Međutim, ne zaboravite da Ivan Pernar predstavlja tisuće svojih birača. Nije isto sjediti u sobi i komentirati anonimno. Lako je druge, metaforama koje štite od suda, gurkati na odrade društvene promjene. Njegov doseg do ljudi je puno veći nego jedne osobe koja nije javno izložena. Danas je u demokratskom svijetu iznova uveden verbalni delikt. Došli smo u situaciju da kritike postaju zločin. Arbitrarno se zatvaraju prosvjednici i politički protivnici. Izmišljaju se afere zbog sitnica, dok za milijune nitko ne odgovara. Velike demokrate pokušavaju nametnuti što ćemo pričati, jesti, piti i misliti.
Koliko god mislili da je Hrvatska nedemokratska zemlja, ona je ispred mnogih zapadnih demokracija, gdje slične izjave i osude više nisu moguće. Često nas kritiziraju da ništa dobro ne vidimo u Americi. Da nije tako, pohvalit ćemo slobodu govora u anglosaksonskom svijetu, a pogotovo u Sjedinjenim Američkim Državama koje kritizira Pernar za ratove u svijetu. Neka svatko kaže što misli, ali neka ne dira i ne ugrožava druge. Hoćemo li slušati i poslušati ono što drugi govori, to je naš osobni izbor, tako treba biti i ostati.
logično
