Svaki čas nas obavještavaju o napretku umjetne inteligencije. S malo nade, s puno straha. Kažu da će umjetna inteligencija vladati našim životima, ugroziti mnoge profesije, oduzeti poslove, a brzo biti sposobnija od ljudskog bića. Moguće. Takvo što odavno nastaje i priprema se dugo u raznim segmentima ljudske djelatnosti. U tome je udjela imala i opsesija racionalizmom. Ovdje ću spomenuti samo da je jedna od negativnih posljedica racionalizma kao oblika mišljenja vidljiva u stvaranju pragmatičnog, koristoljubivog tehnološkog uma.
Um je vladar racionalističke filozofije, vodič i mjerilo razboritog života, a i osobina racionalnog vladanja, moći, koja ne brine o tome što je duša i kakva su njena stanja i stajališta. Ovome će poslije zamaha racionalističke filozofije i njene dominacije do početka 20. stoljeća stati nasuprot sve filozofije koje su u svom senzibilitetu bliske poetici i uznemirene poetike koje daju prednost afektivnom i čak će optužiti svaki racionalistički pristup za „neljudskost” i nedostatak onih osjećanja koja čine život svakog senzibilnog stvora. Naravno, bez osjećaja bismo postali mašine, racionalni strojevi, izvršitelji zadataka. Neka strašna bića.
Promjene su uistinu svakodnevne. Sve je bliži dan kada ćemo ustanoviti da je ljudsko biće samo prijelaz, jer je „čovjek nešto što treba biti prevladano” (kako to veli Nietzsche u svom djelu „Tako je govorio Zaratustra“). Ljudsko biće će sve više postajati post i trans ljudsko biće. Drukčije biće.
Dugo je dominirala tvrdnja da su duša i tijelo uvijek u sprezi, ali da je duša različita od tijela, jer tijelo robuje svojoj fizičkoj uvjetovanosti, potrošno je i ranjivo, prolazno, privremeno. Tijelo je smrtno. Ali, stvaranje vještačkog, nepotrošivog, trajno mladog, vječnog tijela je sve bliže ostvarenju, a pretpostavlja se da će neko buduće transhumano biće sve manje biti tjelesno. Sve više biti različito od ovog koje mi znamo.
O tome već imamo dovoljno dokaza. Već sada je mnogo toga promijenjeno u ljudskoj tjelesnosti. Sve više dijelova tijela može biti zamijenjeno, sve duže tijelo može biti održano u životu. Nastajanje neuništivog, „vječnog” tijela može biti razlog nadi, ali i strahu. Duša će sve manje ovisiti o tijelu, što bi bilo drago svim filozofima i teolozima koji su govorili o prednosti duševnih moći nad tjelesnom uvjetovanošću. Ali, treba imati na umu i moguće opasnosti, jer mogu biti stvoreni neki Terminatori, koji će biti vojska osvajačkih armija i zaštitnici raznih oblika despotizma.
Vječno tijelo bez duše je opasnost po dušu. U svim oblicima iskorištavanja, porobljavanja i manipuliranja (od robovlasništva do pornografije) tijelo je korišteno, ugrožavano i odvajano od duše. Isključiva briga o tjelesnom stvara ljudsku nakazu, praznu vanjštinu, pokretni lik bez duše. Svaka manipulacija s novim tehničkim mogućnostima je prijeteća, pogotovo kada se ima u vidu da su ljudi svaki pronalazak koristili kao pomoć u poboljšanju životnih okolnosti, ali i zloupotrijebili, a mnoštvo je dokaza o tome koliko „ljudska priroda” može biti zla i razorna. Kada sa strahom mislim o mogućim konzekvencama potencijalnog razvoja umjetne inteligencije i svih surogata koji potiskuju nesavršeno ljudsko biće onda je taj strah prije i poslije svega strah od nas samih.
Naravno, taj razvoj može ići u mnogo pravaca, pa kako to još nije stvar iskustva još ne može biti predmet relevantnog filozofijskog promišljanja, još ne može biti ni „mišljenje stvarnog”, ni „mišljenje suštine”, ali već sada o tome treba diskutirati jer kada postane stvar iskustva može biti prekasno za bilo kakvo promišljanje. Stalno treba upozoravati: sve je dobro dok postoji moralna svijest i jasno znanje o mogućim učincima onih koji proizvode sva nova pomagala, a posebno onih koji rade na razvoju umjetne inteligencije.
Etičnost onih koji stvaraju ovakve programe igrat će važnu ulogu, pa ova nova mogućnost ne smije biti bez kontrole i u rukama ljudi opasnih namjera, koji ne mogu kontrolirati svoju pohlepu i agresivnost. Već sada je znano da umjetna inteligencija (AI) neće biti jedna te će se razvijati i koristiti u mnogo različitih oblika u različitim oblastima. Može biti od pomoći u medicini i proizvodnji, ali lako može postati vrlo opasno oruđe, posebno u rukama agresivnih. Može postati i Drugi u nama ili biti naš aler ego, može umnožiti i unaprijediti naše ja ili stvoriti neko neovisno artificijelno ja, za koje ćemo u njegovom nastajanju i razvoju također biti moralno odgovorni. Vjerojatno će moći dominirati našim postojanjem, biti od pomoć, ali kao moćna, a neovisna mašina sa vlastitom sviješću i voljom biti i strašna opasnost, gotovo sigurno učiniti ljudsko biće suvišnim u mnogim profesijama, a možda čak potpuno suvišnim bićem, pa je sve više onih koji su poput nekih novih pristaša varijante ludističkog pokreta, koji brinu što će raditi kada strojevi budu sve radili i što će biti kada ljudi proizvedu bolja i efikasnija bića od samih sebe.
Povijest nas uči da je strah ludista od mašina bio pretjeran, ali i da mašine jesu izmijenile dotadašnji način proizvodnje i utjecale na sam život svih zainteresiranih. U pripremanju naše skore budućnosti inicijalna svijest, pa time i odgovornost te kontrola za sada je naša. I bit će sve dok duša bude naša. Dok duša bude „zapovijedala tijelu” i bude vjerovala onome „što je sama upoznala u stvarima” (Platon, „Fedon“, str. 107.), sve dok nas bude mogla za nas, a i od nas sačuvati i od nevolja spašavati.
Umjetna inteligencija može biti uvod u katastrofu, ako postane sredstvo i subjekt porobljavanja, neka razorna, strašna duša novog svijeta, ali i šansa, pripomoć u spašavanju od propasti prema kojoj već idemo. U tome moramo sami činiti najbolje što možemo i imati povjerenja u razborita, časna i moralna bića dobrih namjera i nastojanja, a pružiti otpor svim despotskim i barbarskim silama porobljavanja i razaranja. Ako takvi već nisu preuzeli mehanizme vladanja i porobljavanja.
