Netom što je Državno izborno povjerenstvo (DIP) ocijenilo da je osmero od 11 kandidata željnih predsjedničke fotelje predalo u zakonskom roku propisanih 10.000 potpisa građana, krvosljednici su pušteni s lanca.
Netom što je Državno izborno povjerenstvo (DIP) ocijenilo da je osmero od 11 željnih predsjedničkog CRO fotelja u bivšoj Titovoj vili Zagorje na Pantovčaku predalo u zakonskom roku propisanih za kandidaturu najmanje 10.000 potpisa građana, a Slaven Hojski iz DIP-a bio oglasio službeni početak predizborne kampanje – lova na birače diskvalifikacijom po svaku cijenu najjačih protukandidata – krvosljednici su pušteni s lanca.
Jest DIP objavio službeni početak lova na jelena kapitalca, predsjednički fotelj na Pantovčaku s kojega sedmero veličanstvenih juriša po svaku cijenu izbaciti osmoga, Zorana Milanovića, ali – sudeći po količini vrlo očite, najtvrdokornije prljavštine no ikad u prošla tri desetljeća, notornog primitivizma špiljskog tipa, prostakluka i nečovječnosti – lov se pretvorio u krivolov. A svim i još gorim nepoštivanjem pravila lova.
Nesposobnost i nezrelost, pa i notorno nepoznavanje vladajućih ovlasti na obama državnim brdima, koje se već tri desetljeća štafetno predaju iz tuku u ruke, ni ovoga izbornog prosinca/siječnja 2025. nisu nikakva preporuka za bolju budućnostPolitička/antska potjera radi odstrela ne bilo kakvog lovačkog trofeja, već upravo jelena kapitalca, aktivirala je dramatičan scenarij u kojem igraju krvosljedničku ulogu kriminalno podzemlje, lažni nogometaš (ali imenjak, prezimenjak i rođak pravoga, sic transit), bivši frontmen „Hladnog piva“ i obiteljska mu imovina, HDZ-ova državna tajnica u MUP-u, pravomoćno osuđeni narkodiler što je prostitutkama plaćao kokainom, neke navodne zdravstvene afere otprije 10 godina, HDZ-ov „naš dečko“ iz DORH-a, pa ne bi’ se štel mešat’ policija, zamračeni milijuni eura poreznih obveznika, privatna poliklinika, strani radnici, „krimen“ tzv. zamjene stanovništva… I koješta još što ne bi progutao ni pas s maslom, ali sada služi poput krivolovnog streljiva za utjerivanje, je li – biračkog pravovjerja. Ne’š ti meni, razbojniče!?
A ljudima zrelih godina, na nekim javnim ćukama, pa čak i akademski obrazovanima i navodno globalnog ugleda te nacionalno natrosječno „osviještenima“ (sic transit), nije neugodno lagati javnosti u oči, dičiti se nečim čega se srami svatko s makar dva zrna soli u glavi i pred vlastitom obitelji, prenemagati se i glumatati Mesiju po seoskim vašarima, pjeniti se na adventskim feštama, gurati na tržnicama, dosađivati svakom tv-oku u crkvama, na promocijama OPG-ova, razbacivati se „domoljubljem“ ili se fotošopirano ceriti s jumbo plakata… Podboltanih neinventivnim i čak debelo plagiranim sloganima tipa „izaberete li mene, a ja sam jedno prihvatljiv izbor, omogućit ću vam život bubrega u loju“. Prema tomu su obećanju neoljušten kikiriki onih 8000 eura iz fotelja u dnevnom boravku što ih je Milanovićeva gaf-predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović (HDZ) bila obećavala svakom žitelju Bijedne Naše!?
Jao Bijednoj Našoj, ako u nastavku kampanje uslijedi i nešto puno gore od ovoga krivolova, odvratna predizbornog „klanja“ hrđavim noževimaDoduše, predizborna kampanja za mjesto predsjednika/ce Republike, neslužbeno, traje već mjesecima prije no što je Slaven Hojski ispalio iz startnog pištolja. I uopće nije sporno da sva ispitivanja javnog mnijenja daju veliku, nepremostivu (!?) prednost aktualnom šefu države Zoranu Milanoviću u utrci za drugim mandatom u odnosu na HDZ-ova Dragana Primorca. Kako sada stoje stvari, a takvima će jamačno ostati do 24 sata 28. prosinca 2024. kada sljedeće sekunde počinje izborna šutnja, inih sedmero protukandidata – uključivo Primorca u drugom krugu – nemaju šanse izbaciti ga iz sedla. „Orao ne lovi muhe, a Plenkovićevu ljubimcu bye-bye“, našalio se kapitalac s Pantovčaka u povodu protukandidatskih prozivki da „izbjegava sučeliti se argumentima, jer nema program“ i „ne želi odgovarati na naša pitanja“, pa…
À propos, Dragan Primorac se već 2009. godine na predsjedničkim izborima proveo kao bos po trnju. S tek 117.047 ili 5,93 posto glasova od cca 3,8 milijuna birača, izletio je iz igre u prvom krugu. Uvjerljivo je slavio SDP-ov favorit prof. dr. sc. Ivo Josipović, koji je u drugom krugu potukao zagrebačkoga gradonačelnika, ex-SDP-ovca Milana Bandića.
Sudeći sada po karakteru i sadržaju Primorčeve kampanje – koju više i naprasno prljavije no on sâm vodi šef HDZ-a i CRO premijer Plenković, poslije Milorada Pupovca godinama najnepopularniji političar u zemlji – nije nemoguće da politički neuvjerljiv, znanstveno kontroverzan, aferama načet i biračima uglavnom nepoznat Primorac opet izleti iz utrke u prvom krugu. Da ga deklasiraju čak i – također gotovo sigurno izborne gubitnice Ivana Kekin (Možemo!) i formalno neovisna (!?) Marija Selak-Raspudić. Ostalih četvero čak ni nekakvim čudom, zapravo, nemaju šanse ni ući u drugi krug, kamoli pobijediti.
Komu je, ako ne Plenkoviću, Primorcu i HDZ-u, toliko u interesu diskvalificirati Milanovića i Kekin, dvoje tzv. lijevih, najsnažnijih protukandidata u predsjedničkoj utrci?U paničnom strahu od tog, je li – više za Plenkovića no za HDZ – crnog scenarija Milanovićeva ostanka na predsjedničkoj dužnosti još jedan mandat, još godinu dulje od njegova trećeg premijerskog trajanja, CRO Plenković i Primorac su već dan po proglašenju službene 19-dnevne predizborne kampanje napali Zorana Milanovića i Ivanu Kekin iz petnih žila i tzv. prekomjernim granatiranjem. Krivolovno, HDZ-ov je „naš dečko“ Ivan Turudić smjesta dao objaviti režimskoj medijskoj tzv. javnoj kući HRT-u kako je DORH „počeo provjeravati nabavu 35 ECMO uređaja (tzv. umjetna pluća) u vrijeme vlade Zorana Milanovića prije 10 godina“. Pa baš – „slučajno“, sic transit! – dan nakon službenog početka kampanje u kojoj je Milanović beskonkurentni (!?) favorit!
Baš „slučajno“, je li, samo dan-dva kasnije tzv. prekomjerno granatiranje s HDZ-Primorčevih ćuka gura biračkoj javnosti pod nos još dvije navodno kompromitirajuće afere: Mile Kekin, jedna je od ikona hrvatske estradne scene i suprug predsjedničke kandidatkinje Ivane Kekin, „uhvaćen je“ u zagrebačkom kafiću na 15-minutnoj kavi s Nikicom Jelavićem, poznatom iz svojedobnog suđenja tzv. zločinačkoj organizaciji („dečki s Knežije“), a DORH istodobno – „na osnovi medijskih izvještaja“ – pokreće istragu porijekla imovine (vila u Istri) obitelji Kekin. Istaknute psihijatrice Ivane i supruga joj Mile, estradne ikone koja je u 30 godina javnog djelovanja mogla – dok pucneš prstima i kažeš keks! – bila kadra zaraditi i znatno više no što vrijedi poliklinika Dragana Primorca, preprodani stan u Splitu i dug za njegov privatni luksuz što ga je na Sveticama u Zagrebu ostavio za ministrovanja školstvom u doba za kriminal osuđenoga HDZ-ova premijera Ive Sanadera.
Ali, HDZ-ovomu „našem dečku“ Ivanu Turudiću, Plenkovićevim nasiljem očito „sa zadatkom“ instaliranom na čelo DORH-a, ne pada na pamet „na osnovi medijskih izvještaja“ istraživati, npr., Dragana Primorca ili kojeg/ju s liste imovinski nevjerojatno potkoženih 30 smijenjenih, ali i aktualnih ministara/ica, europarlamentaraca, državnih tajnika/ica, šefova/ica monopolnih poduzeća, agencija, župana, stranačkih regionalnih/lokalnih šerifa, sprega politike i mafije… Korupcija, nepravda, nered i nezakonito bogaćenje smrde od glave i ključnim je razlogom što se u Plenkovićevu premijerskom mandatu iselilo iz RH više od pola milijuna mahom mladih ljudi u najboljoj radnoj i fertilnoj dobi. No, CRO premijeru i HDZ-ovomu „našem dečku“ Ivanu Turudiću – nije ih srâm ni pred vlastitom obitelji!? – napadno/naprasno, navijački u predizbornoj kampanji, samo dan-dva nakon što Plenković javno dade mig – zlorabiti DORH-ovo progoniteljsko streljivo u krivolovu na jelene Zorana Milanovića i Ivanu Kekin!?
Iza „medijskih izvještaja“ protiv obitelji Kekin navodno stoji notorni Velimir Bujanec, proustaški ekstremist, pravomoćno osuđeni narkodiler i voditelj pamflet-formata „Bujice“ na lokalnoj Z1 televiziji u vlasništvu radikalnih tzv. desnih „domoljuba/poduzetnika“ iz sponzorskog tabora okupljena uz Domovinski pokret Ivana Penave (HDZ-ova partnera u vlasti) i Marija Radića (Dom i nacionalno okupljanje). A sve se događa par dana nakon što je javnost zgrožena lopovskom aferom „Mikroskopi“ u zdravstvu i uhićenjem HDZ-ova ministra Vilija Beroša. Plenković je zapravo najavio to što je „naš dečko“ iz DORH-a čuo kao aport onoga komu ima biti doživotno zahvalan/dužan: „Provest ćemo reviziju svih javnih nabava u zdravstvu prošlih godina kako bismo vidjeli kako se trošilo javni novac“. Nova je HDZ-ova ministrica u resoru Irena Hrstić, čak prije no što se upoznala s golemim činovništvom koje ima voditi, pojmila kao glavnu zadaću i namignula Ivanu Turudiću: „Imaš posla!“
I lavina se zakotrljala. Imperij vraća udarac, režimska medijska tzv. javna kuća HRT obznanjuje da je „DORH počeo provjeravati nabavu 35 ECMO uređaja u vrijeme vlade Zorana Milanovića i SDP-ova ministra zdravstva Rajka Ostojića“. Javnost doznaje kako su ta umjetna pluća – navodno vrijedna 35 milijuna tadašnjih kuna i par komada više no što je potrebno – dostavio srbijanski poduzetnik Saša Pozder. Koji je sada u istražnom pritvoru zbog skupe korupcijske afere „Mikroskopi“ u kojoj glavne uloge imaju HDZ-ovci: bivši ministar Beroš, dvojica vrlo uglednih liječnika i lik iz krapinskog HZZO-a te kontroverzni poduzetnik i bjegunac od pravde Hrvoje Petrač s dvojicom sinova.
Očiti vođa i PR Primorčeve kampanje – a šef tzv. denver plave ZNA SE opcije i CRO premijer – ponaša se arogantno, kao politikantski tzv. slon u staklariji, ne bira riječi ni ratoborni gard nekoga tko „baš može što hoće, koliko hoće i dokle hoće“. Od samog početka, otkad je izmislio političkog anonimca luzerske izborne prošlosti i nesuđenog „nobelovca“ za razna „postignuća“ u medicinskoj znanosti (i šire), Andrej Plenković se ne samo ponaša kao da se osobno kandidira za šefa države – pa mu je Primorac jedan od zombija u živom zidu iza leđa – već i izričito „jamči“ općinstvu da je „HDZ-ov kandidat bezuvjetno sjajan te siguran pobjednik u drugomu izbornom krugu“. Tko znâ čitati između redaka, poruka biračima: htjeli vi, ne htjeli, dovoljno smo moćni i Primorac će vam biti predsjednik!?
U protivom, „kršitelju Ustava, putinoljupcu i rusofilu“ Milanoviću, Rusi su namjestiti pobjedu na „ukradenim“ izborima!? Kao što „namještaju“, je li, i „kradu“ predsjedničke/premijerske pobjede svugdje po svijetu, gdje CIA prdne u vjetar? Ne samo da je to programirana u izbornoj manufakturi (samo)obmana par excellence nego i bahatost nad bahatostima, jer iza te vrsti „pobjedničke“ arogancije ne stoje životne činjenice. Dapače.
Socijalni će psiholozi znati uvjerljivije dokazati zašto upravo nerazborito Plenkovićevo ponašanje glede&unatoč izgledima svoga predsjedničkog kandidata iritira. Pače, budi inat među biračima masovno nezadovoljnim slobodnim padom životnog standarda, divljanjem cijena, trulim općim stanjem u zemlji, poli-ideološkim kokošinjcem… za što je najodgovornija HDZ-Plenkovićeva vlada. A premijer, koji si je od kolovoza 2024. godine samovlasno, ničim izazvan, podebljao ionako boli glava plaću za 2500 eura na mjesec – bez uvećanog koeficijenta, dnevnica i inih premijerskih prinadležnosti – smatra da su veslo sisali!? Pa im tek tako može prodati za predsjednika lika koji pred ogledalom vježba dikciju i govor tijela, koji nema suvisao program, nego obećava „hrvatski raj na zemlji“ za koji, je li, nema ustavne ovlasti ni potencijala većeg od svim političkim i inim mastima premazana drčnog Zokija. Birači to vide.
A vidjeli su i neki dan u Splitu na Primorčevomu prvom promidžbenom skupu u polupraznoj dvorani, koji su čudnim čudom uvelike bojkotirali lokalni HDZ-ovci, zastrašujuće neprirodan Plenkovićev vrisak smiješno tuđmanovski uzdignutih šaka: „Idemo po pobjedu!“ I govor posvećen sebi i vladi, samo usput i svom predsjedničkom kandidatu. A vidjeli su i PR-ovski loše naučenu, izrazito karikaturalnu Primorčevu gestikulaciju kojom se oslanjao na Turudić-DORH-ove „kompromitirajuće“ štake protiv baš Milanovića i Ivane Kekin. Slučajno!? Ne radi se o zloporabnoj sprezi vlasti i DORH-a, koju vide i slijepci s gzoplaneta Keplera 452b!?
Činjenica jest da predizborne kampanje u Bijednoj Našoj – baš svaki put krcate međukandidatskim i polit-ideološkim vađenjem crijeva, prljavim rubljem što seže i do „stoljeća sedmog“, itsl. – samo rijetko mogu biti taj jezičac na vagi koji drastično mijenja polit-upravljačku konfiguraciju u zemlji. Na predsjedničkoj CRO razini, nakon, je li, autokratske vlasti tzv. prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana (1990.-1999. godine), to se dogodilo dvaput dolaskom na Pantovčak Stjepana Mesića (2000.-2010.)), pa Ive Josipovića (2010.-2015.) i Zorana Milanovića (2020.-2025.) te dvaput SDP-ovim koalicijskim vladama Ivice Račana (2000.-2003.) i Zorana Milanovića (2011.-2016.). Ostatak tzv. samostalnosti, neovisnosti i suverenosti RH pripadao je HDZ-ovim manje-više također kontroverznim kormilarenjima nemirnim unutarnjim i vanjskim vodama.
Tako da nije čuditi se ishodu svojedobne ankete među 2200 žitelja RH i BiH starijih od 45 godina, s iskustvom života/rada u bivšoj 24-milijunskoj zajedničkoj državi tzv. bratskih jugoslavenskih naroda i narodnosti, kojih se 82 posto izjasnilo kako je „tada bilo bolje“. U svakom smislu. Ne samo to „bolje“ u kapitalističkim uvjetima kada je čovjek čovjeku vuk, a novac svetinja nad svetinjama nego i sada u kampanji to „neusporedivo bolje“ nude svi predsjednički kandidati odreda, pa biračko tijelo s podsmijehom u anketama odmahuje rukom i ne uzima ih ozbiljno: „Svi u isti licemjeri! Lažu, mažu, obećavaju vile i kule kao nekad europske plaće i mirovine, švicarski i norveški standard, a čim dođu na vlast, više niti nas čuju niti vide!“ Ljudi imaju svoje mišljenje o pojedinim političarima, strankama, koalicijama i politikama, pa im nikakvo kampanjsko lakiranje budućnost neće promijeniti to što drže o političarima, strankama i obećanjima.
Svega je statističkih pet-šest posto tih na koje može utjecati predizborna kampanja, zanemarivo za konačni ishod. Osim kada se u zemlji dogode baš velike gospodarske i životnostandardne turbulencije u kojima se vladajući debelo kompromitiraju, pa birački inat u sinergiji s medijima uvjerljivo sruši „bogomdane“ u oporbeni podrum. E sad, smrtno ustrašen mogućim drugim mandatom „kršitelja Ustava i putinofila“ na Pantovčaku, ali i vjerojatnim na proljeće gubitkom opet lokalnih izbora u Zagrebu, Splitu i Rijeci, gdje je HDZ tzv. mali od kužine, Plenković će se do kraja kampanje hvatati za svaku slamku spasa. Od podmićivanja penzića s 80 predbožićnih eura i iščezlih roda mjerama za „poticanje“ nataliteta do potpora proizvođačima mesa i mlijeka… Uvjeren kako su, osim u ljubavi i ratu, sva sredstva dopuštena i u dobivanju izbora. A nisu, znaju biti itekako bolan bumerang.
Novoustoličeni glavni državni odvjetnik Ivan Turudić tvrdi kako sva ova napadna DORH-ova aktivnost nema veze s predsjedničkim izborima i pogotovo ne s nekakvom HDZ-Plenkovićevom sabotažom Milanovićeve i kampanje Ivane Kekin. Kao ni to što DORH – netom što se premijer bio oglasio o tzv. nenadležnosti Ureda europskoga javnog tužitelja (EPPO) za istragu o aferi „Mikroskopi“, iznimno neugodnoj za HDZ i Primorčev predizborni rejting – Turudićevom odlukom oduzima EPPO-u tu istragu. Slučajno? Ma dajte najte. Vrag zna, je li, što bi EPPO i koga još mogao vidjeti pod svojim mikroskopom, pa kad već imamo „našeg dečka“ na tzv. pravomu mjestu… Komu je, ako ne Plenkoviću, Primorcu i HDZ-u, toliko u interesu diskvalificirati Milanovića i Kekin, dvoje tzv. lijevih, najsnažnijih protukandidata u predsjedničkoj utrci?
Tko – ako ne Plenković i HDZ – raspolaže razgranatom infrastrukturom koja bez pardona kontrolira praktično sve pore u državi, osim vanjske politike, vojske i tajnih službâ koje bi Primorčevim ufoteljenjem na Pantovčaku zaokružile/upotpunile autoritaran HDZ-Plenkovićev feud za barem sljedećih četiri-pet godina. Biračka bi i ina javnost mogle svirati u neku stvar. Milanović opetovano tvrdi, pa i sada u kampanji, da je CRO premijer „Andrej Plenković karcinom hrvatske demokracije u terminalnoj fazi“ te da je Hrvatska dobila u Ivanu Turudiću „režimskog, ne državnog odvjetnika“, pa… Je li „karcinom“ do te mjere poguban da će i navodno Sanaderovim obrascem oktroiranoj nasljednici Jadranki Kosor („izbori se dobivaju trećinom novca na stoli u dvije trećine ispod stola“, što znači i na kriminalan način) realizirati onu Plenkovićevu packu novinaru Nove TV Mislavu Bagi: „Mogu što hoću, itekako mogu“?
Jao Bijednoj Našoj, ako u nastavku kampanje uslijedi i nešto puno gore od ovoga krivolova, odvratna predizbornog „klanja“ hrđavim noževima. Pogrešni akteri na pravim mjestima su izravni krivci zašto cca 20 posto birača još nije načisto s tim komu dati glas i hoće li te izborne nedjelje izaći na birališta. Porazno za polit-ideološko i društveno stanje zdravlja RH. Nesposobnost i nezrelost, pa i notorno nepoznavanje vladajućih ovlasti na obama državnim brdima, koje se već tri desetljeća štafetno predaju iz tuku u ruke, ni ovoga izbornog prosinca/siječnja 2025. nisu nikakva preporuka za bolju budućnost.
