Zamjenik glavnog tajnika Hezbollaha je rekao kako prijetnje izraelskog režima ne mogu utjecati na pristalice “Pokreta otpora”.
“Izjave i prijetnje izraelskog režima nemaju važnost za Hezbollah, jer je njihova jedina svrha povećati moral izraelskih oružanih snaga, a zatim pokušati oslabiti moral onih koji podržavaju Osovinu otpora”, rekao je zamjenik glavnog tajnika libanonskog pokreta otpora, Hezbolaha, Naima Qassema.
Zamjenik glavnog tajnika, koji je govorio uoči 11. godišnjice “Bitke od 33 dana“, napada pokrenutog 12. srpnja 2006. godine od strane izraelskog režima protiv Libanona, dodao je da je 2006. godine Hezbollah izvojevao veliku pobjedu u kojoj su odvraćene snage Izraela.
“Naša zastrašujuća sposobnost, nakon pobjede u tom ratu, do sada je sprečavala izraelski režim da vuče glupe poteze protiv Libanona”, dodao je.
Osim toga, Naim Qassem je govorio o okupaciji sirijskog Golana od strane Izraela, dodajući kako samo zahvaljujući sirijskoj vojsci snage Izraela nisu uspjele stvoriti vojsku kao general Antoine Lahad i ojačati prisutnost u regiji.
Naime, tijekom 70-ih je izraelski general Antoine Lahad uspio stvoriti Južnu Libanonsku Vojsku, koja se tijekom izraelske okupacije juga zemlje na strani vojske židovske države borila protiv boraca libanonskog “Pokreta otpora”.
Na kraju je, govoreći o krizi u Siriji, Qassem naglasio kako će za rješavanje situacije u susjednoj zemlji tražiti puno vremena i političke volje, zbog čega će Hezbollah ubrzati proces vojne potpore sirijskoj vladi.
U svom obraćanju je zamjenik glavnog tajnika Hezbollaha prepoznao ključne promjene u izraelskom vojnom i političkom vrhu. One su se mogle vidjeti i po nedavnim prijetnjama kako će Izrael braniti interese i uvijek će vojno reagirati kada bude smatrao da je to potrebno, a na drugoj strani je doslovno molio Moskvu i SAD da se dogovore o primirju na jugu Sirije, ali da posebno obrate pozornost na iranske i snage Hezbollaha, za koje Izrael želi da se udalje iz tog područja.
Iza ovog diplomatskog “zahtjeva” se zapravo krije srah da bi se, jednom kada završe borbe u Siriji, pod vodstvo Irana i Hezbollaha mogla otvoriti fronta na kojem snage židovske države neće moći pružiti adekvatan odgovor. Nuklearno oružje, kojeg Izrael posjeduje, neupotrebljivo je na ovako uskom području, a iranske raketne snage i protuzračna obrana dovode u pitanje učinkovitost izraelskog arsenala i vojske općenito.
Za Izrael je rat u Siriji bio samo jedan u nizu ratova uništenja arapskih vojski koje je smatrao za ozbiljnu prijetnju svojoj nacionalnoj sigurnosti. No, umjesto da sirijska vojska i saveznici budu poraženi, a zemlja potone u kaos, dogodilo se sasvim suprotno.
Od nesretnog rođenja Izraela na Bliskom istoku su Sjedinjene Države učinile sve kako bi se izbjeglo izravno uključivanje Tel Aviva u sukobe u regiji. Mirovnom planu iza Izrael i Palestinu nikad nije bio cilj osigurati mir s Palestincima, nego potonje lišiti njihove snage i vojne sposobnosti za borbu protiv Izraela.
Ali se ova strategija, na opće iznenađenje svih, nasukala u Libanonu gdje Hezbollah vojno porazio Izrael u 2006. godini.
No, jesu li godine koje su uslijedile i promjene na Bliskom istoku osigurale sigurnost Izraela? “Konstruktivni kaos“, kojeg je na Bliskom istoku zagovarala bivša državna tajnica Hillary Clinton, koji je trebao okrenuti jednu zemlju protiv druge, te jednu etničku i vjersku skupinu protiv druge je trebao ojačao sigurnost izraelskog režima. Međutim, je li se to i dogodilo? Ako su šest godina totalnog rata protiv Damaska, kojeg su htjele Sjedinjene Države, Siriju ostavile u ruševinama, je li to bila pobjeda za Izrael? Ne bi se moglo reći.
Naime, rat u Siriji je omogućio stvaranje “paravojnih snaga” koje će u nekim slučajevima će biti jezgra regularnih vojski u svojim zemljama. Ova perspektiva najviše plaši režim Izraela, koji se hrani militarizmom, ali bilo kojoj drugoj državi negira pravo da se brani. No, to nije sve. Ratovi pod pokroviteljstvom Washingtona na Bliskom istoku su doveli do opskrbe paravojnih i drugih snaga raketnom tehnologijom i balističkim projektilima različitog dometa, čak i srednjeg.
Ove skupine koje broje desetke tisuća boraca su sada specijalizirane za asimetrične bitke i naučile su koristiti sustave koje su dobili na raspolaganje. Osim toga, svjedoci smo nastanka nove generacije zapovjednika, specijaliziranih za asimetrično ratovanje i mogu zapovijedati većim postrojbama u svim budućim vojnim sukobima.
Američka strategija olakšavanja priljeva stranih boraca, koju su opremljeni i naoružani da se bore protiv sirijske vojske i stanovništva, stvorila je uhodani mehanizam za dolazak u ISIL tisuće terorista iz srednje i istočne Azije Turske, Saudijske Arabije i Europe. Iako ISIL neće dići ruku na Izrael, druge zemlje bi mogle koristiti ovaj primjer, ali ovaj put protiv Izraela.
Kako ova strategija nije ostala neprimijećena vidi se po jednom od nedavnih govora glavnog tajnika Hezbollaha Hasana Nasrallaha, koji je rekao “kako će bilo kakav budući vojni sukob protiv Izraela privući vojsku od nekoliko desetaka tisuća pripadnika ‘otpora’, Palestinaca, Iračana, Sirijaca i Jemenaca”.
Američki “kontrolirani kaos” je, bez sumnje, potresao do temelja nekoliko država u regiji, ali ostaje činjenica da su te države sada sve samo ne lak plijen za Pentagon. Paravojne snage koje su nastale na ruševinama Iraka, Sirije, Afganistana i Jemena su spremne za bitku. Zbog toga je u Washingtonu primjetno opće neraspoloženje da se “okupira” cijela regija ranije napadnutih zemalja. Stvari više nisu kao 2003. godine, kada su američki vojnici došli “osloboditi” Irak i ostati tamo.
U 14 godina od invazije na Irak, šest od rata u Siriji i tri u Jemenu, te bitke za Mosulu koja je trajala gotovo godinu dana, na Bliskom Istoku je nastala “sila” visoke borbene učinkovitosti. To su borci koji će poraziti ISIL i neće oklijevati kada bude trebalo eliminirati njihove američke i izraelske mentore.
To su veterani s kojima su se američke snage sukobile na sirijsko-iračkoj granici posljednja dva mjeseca, kada su napredovale u sirijskoj pustinji prema Al-Tanfu na granici s Irakom. Američki borbeni zrakoplovi su ih bombardirali, ali su oni nastavili napredovanje kao da se ništa nije dogodilo. To su milicije koje čine šiitsku vojsku iz Iraka, takozvane Hashd Al-Shaabi snage, konglomerat desetaka, ako ne i više frakcija, koje se bore pod istom zastavom.
Nedavno je objavljeno da su američki i zapadni instruktori napustili “bazu” u Al-Tanfu, a nakon toga na internetu nije objavljena nijedna fotografija ili snimka njihove prisutnosti. Prije tri dana je objavljena kratka vijest kako skupina od nekoliko stotina islamističkih boraca iz Al-Tanfa ne želi napustiti položaje u pustinji i pridružiti se snagama na sjeveru, jer njima dominiraju Kurdi. Dakle, čitav trud Pentagona i obavještajnih službi je bio uzaludan, i stvaranje takozvane “Nove Sirijske Vojske” se pokazao kao još jedan u nizu propalih pokušaja da se u sirijski kaos ubaci još jedna borbena skupina.
No, za iračke Hashd Al-Shaabi snage se to ne može reći. One su u izuzetno disciplinirane ili, bolje rečeno, posvećene su cilju i odlično koordiniraju svoje vojne aktivnosti. Raspolažu sa suvremenim oružjima i imaju zapovjednike obučene od strane u Siriji među iranskim i ruskim instruktorima.
Osim ovih snaga je važno spomenuti sirijske milicije, među kojim se ističe palestinska skupina Liwa Al-Quds, jemenski pokret Ansarullah i libanonski Hezbollah. Svima im je zajedničko da se treba boriti za opstanak naroda na Bliskom istoku i pružiti otpor agresiji velikih sila.
U tom kontekstu, mogući sljedeći rat Izraela protiv Hezbollaha će biti drugačiji od onog 2006. Izrael je itekako svjestan superiornosti “Osovine otpora” u borbama na tlu i odnosi Tel Aviva s Moskvom neće moći spriječiti odgovor na bilo koju izraelsku ofenzivu. Bliski istok u 2017. nije više onaj iz ’70-ih ili 2006. i bilo kakav napad na jednu od država u regiji će naići na odgovor. U konačnici, moglo bi se reći da je vrijeme da SAD promijene svoju strategiju na Bliskom istoku ili će istu vidjeti kako se koristi u odgovoru protiv Izraela.
logično
“Izjave i prijetnje izraelskog režima nemaju važnost za Hezbollah, jer je njihova jedina svrha povećati moral izraelskih oružanih snaga, a zatim pokušati oslabiti moral onih koji podržavaju Osovinu otpora”, rekao je zamjenik glavnog tajnika libanonskog pokreta otpora, Hezbolaha, Naima Qassema.
Zamjenik glavnog tajnika, koji je govorio uoči 11. godišnjice “Bitke od 33 dana“, napada pokrenutog 12. srpnja 2006. godine od strane izraelskog režima protiv Libanona, dodao je da je 2006. godine Hezbollah izvojevao veliku pobjedu u kojoj su odvraćene snage Izraela.
“Naša zastrašujuća sposobnost, nakon pobjede u tom ratu, do sada je sprečavala izraelski režim da vuče glupe poteze protiv Libanona”, dodao je.
Osim toga, Naim Qassem je govorio o okupaciji sirijskog Golana od strane Izraela, dodajući kako samo zahvaljujući sirijskoj vojsci snage Izraela nisu uspjele stvoriti vojsku kao general Antoine Lahad i ojačati prisutnost u regiji.
Naime, tijekom 70-ih je izraelski general Antoine Lahad uspio stvoriti Južnu Libanonsku Vojsku, koja se tijekom izraelske okupacije juga zemlje na strani vojske židovske države borila protiv boraca libanonskog “Pokreta otpora”.
Na kraju je, govoreći o krizi u Siriji, Qassem naglasio kako će za rješavanje situacije u susjednoj zemlji tražiti puno vremena i političke volje, zbog čega će Hezbollah ubrzati proces vojne potpore sirijskoj vladi.
U svom obraćanju je zamjenik glavnog tajnika Hezbollaha prepoznao ključne promjene u izraelskom vojnom i političkom vrhu. One su se mogle vidjeti i po nedavnim prijetnjama kako će Izrael braniti interese i uvijek će vojno reagirati kada bude smatrao da je to potrebno, a na drugoj strani je doslovno molio Moskvu i SAD da se dogovore o primirju na jugu Sirije, ali da posebno obrate pozornost na iranske i snage Hezbollaha, za koje Izrael želi da se udalje iz tog područja.
Iza ovog diplomatskog “zahtjeva” se zapravo krije srah da bi se, jednom kada završe borbe u Siriji, pod vodstvo Irana i Hezbollaha mogla otvoriti fronta na kojem snage židovske države neće moći pružiti adekvatan odgovor. Nuklearno oružje, kojeg Izrael posjeduje, neupotrebljivo je na ovako uskom području, a iranske raketne snage i protuzračna obrana dovode u pitanje učinkovitost izraelskog arsenala i vojske općenito.
Izrael bi mogao skupo platiti američki “strategiju kaosa”
Za Izrael je rat u Siriji bio samo jedan u nizu ratova uništenja arapskih vojski koje je smatrao za ozbiljnu prijetnju svojoj nacionalnoj sigurnosti. No, umjesto da sirijska vojska i saveznici budu poraženi, a zemlja potone u kaos, dogodilo se sasvim suprotno.
Od nesretnog rođenja Izraela na Bliskom istoku su Sjedinjene Države učinile sve kako bi se izbjeglo izravno uključivanje Tel Aviva u sukobe u regiji. Mirovnom planu iza Izrael i Palestinu nikad nije bio cilj osigurati mir s Palestincima, nego potonje lišiti njihove snage i vojne sposobnosti za borbu protiv Izraela.
Ali se ova strategija, na opće iznenađenje svih, nasukala u Libanonu gdje Hezbollah vojno porazio Izrael u 2006. godini.
No, jesu li godine koje su uslijedile i promjene na Bliskom istoku osigurale sigurnost Izraela? “Konstruktivni kaos“, kojeg je na Bliskom istoku zagovarala bivša državna tajnica Hillary Clinton, koji je trebao okrenuti jednu zemlju protiv druge, te jednu etničku i vjersku skupinu protiv druge je trebao ojačao sigurnost izraelskog režima. Međutim, je li se to i dogodilo? Ako su šest godina totalnog rata protiv Damaska, kojeg su htjele Sjedinjene Države, Siriju ostavile u ruševinama, je li to bila pobjeda za Izrael? Ne bi se moglo reći.
Naime, rat u Siriji je omogućio stvaranje “paravojnih snaga” koje će u nekim slučajevima će biti jezgra regularnih vojski u svojim zemljama. Ova perspektiva najviše plaši režim Izraela, koji se hrani militarizmom, ali bilo kojoj drugoj državi negira pravo da se brani. No, to nije sve. Ratovi pod pokroviteljstvom Washingtona na Bliskom istoku su doveli do opskrbe paravojnih i drugih snaga raketnom tehnologijom i balističkim projektilima različitog dometa, čak i srednjeg.
Ove skupine koje broje desetke tisuća boraca su sada specijalizirane za asimetrične bitke i naučile su koristiti sustave koje su dobili na raspolaganje. Osim toga, svjedoci smo nastanka nove generacije zapovjednika, specijaliziranih za asimetrično ratovanje i mogu zapovijedati većim postrojbama u svim budućim vojnim sukobima.
Američka strategija olakšavanja priljeva stranih boraca, koju su opremljeni i naoružani da se bore protiv sirijske vojske i stanovništva, stvorila je uhodani mehanizam za dolazak u ISIL tisuće terorista iz srednje i istočne Azije Turske, Saudijske Arabije i Europe. Iako ISIL neće dići ruku na Izrael, druge zemlje bi mogle koristiti ovaj primjer, ali ovaj put protiv Izraela.
Kako ova strategija nije ostala neprimijećena vidi se po jednom od nedavnih govora glavnog tajnika Hezbollaha Hasana Nasrallaha, koji je rekao “kako će bilo kakav budući vojni sukob protiv Izraela privući vojsku od nekoliko desetaka tisuća pripadnika ‘otpora’, Palestinaca, Iračana, Sirijaca i Jemenaca”.
Američki “kontrolirani kaos” je, bez sumnje, potresao do temelja nekoliko država u regiji, ali ostaje činjenica da su te države sada sve samo ne lak plijen za Pentagon. Paravojne snage koje su nastale na ruševinama Iraka, Sirije, Afganistana i Jemena su spremne za bitku. Zbog toga je u Washingtonu primjetno opće neraspoloženje da se “okupira” cijela regija ranije napadnutih zemalja. Stvari više nisu kao 2003. godine, kada su američki vojnici došli “osloboditi” Irak i ostati tamo.
U 14 godina od invazije na Irak, šest od rata u Siriji i tri u Jemenu, te bitke za Mosulu koja je trajala gotovo godinu dana, na Bliskom Istoku je nastala “sila” visoke borbene učinkovitosti. To su borci koji će poraziti ISIL i neće oklijevati kada bude trebalo eliminirati njihove američke i izraelske mentore.
To su veterani s kojima su se američke snage sukobile na sirijsko-iračkoj granici posljednja dva mjeseca, kada su napredovale u sirijskoj pustinji prema Al-Tanfu na granici s Irakom. Američki borbeni zrakoplovi su ih bombardirali, ali su oni nastavili napredovanje kao da se ništa nije dogodilo. To su milicije koje čine šiitsku vojsku iz Iraka, takozvane Hashd Al-Shaabi snage, konglomerat desetaka, ako ne i više frakcija, koje se bore pod istom zastavom.
Nedavno je objavljeno da su američki i zapadni instruktori napustili “bazu” u Al-Tanfu, a nakon toga na internetu nije objavljena nijedna fotografija ili snimka njihove prisutnosti. Prije tri dana je objavljena kratka vijest kako skupina od nekoliko stotina islamističkih boraca iz Al-Tanfa ne želi napustiti položaje u pustinji i pridružiti se snagama na sjeveru, jer njima dominiraju Kurdi. Dakle, čitav trud Pentagona i obavještajnih službi je bio uzaludan, i stvaranje takozvane “Nove Sirijske Vojske” se pokazao kao još jedan u nizu propalih pokušaja da se u sirijski kaos ubaci još jedna borbena skupina.
No, za iračke Hashd Al-Shaabi snage se to ne može reći. One su u izuzetno disciplinirane ili, bolje rečeno, posvećene su cilju i odlično koordiniraju svoje vojne aktivnosti. Raspolažu sa suvremenim oružjima i imaju zapovjednike obučene od strane u Siriji među iranskim i ruskim instruktorima.
Osim ovih snaga je važno spomenuti sirijske milicije, među kojim se ističe palestinska skupina Liwa Al-Quds, jemenski pokret Ansarullah i libanonski Hezbollah. Svima im je zajedničko da se treba boriti za opstanak naroda na Bliskom istoku i pružiti otpor agresiji velikih sila.
U tom kontekstu, mogući sljedeći rat Izraela protiv Hezbollaha će biti drugačiji od onog 2006. Izrael je itekako svjestan superiornosti “Osovine otpora” u borbama na tlu i odnosi Tel Aviva s Moskvom neće moći spriječiti odgovor na bilo koju izraelsku ofenzivu. Bliski istok u 2017. nije više onaj iz ’70-ih ili 2006. i bilo kakav napad na jednu od država u regiji će naići na odgovor. U konačnici, moglo bi se reći da je vrijeme da SAD promijene svoju strategiju na Bliskom istoku ili će istu vidjeti kako se koristi u odgovoru protiv Izraela.
logično
