Pokušavam od sinoć, kad su objavljeni rezultati prvog kruga predsjedničkih izbora, dokučiti zašto se odjednom ne slažem s uvaženim kolumnistima popularnih i čitanih portala. I to ne onih desničarskih. S ovima sam uvijek u nekoj ravnini u načinu razmišljanja i zaključivanja. Sad, odjednom, pitam se što je s njima. Ne pitam se što je samnom. Zašto?
Poradi Miroslava Škore, odgovor je kratak i jednostavan. I cijelo prije podne dumam, ali nikako da promijenim mišljenje. Pa si mislim: možda će netko pročitati i ovo, drugačije mišljenje.
Neću citirati naslove, nego ih svodim pod zajednički nazivnik: Škoro je najveći gubitnik ovih izbora. E, pa, mislim da nije. Baš suprotno! Škoro je najveći dobitnik u ovim izborima. Jest da mu ova treća pozicija znači isto što i četvrto mjesto na Olimpijskim igrama, najgore i najteže za prihvatiti, ali, ljudi, Škoro je učinio tek prvi korak u političkom životu i vrlo snažno zakoračio, a mislim i dugoročno. Između njega i široko popularne sadašnje predsjednice – nemojmo se zavaravati da ona to nije – samo je oko 40 000 glasova razlike, ili dva postotna boda, dakle, manje nego između ideološki suprotstavljenih Grabar Kitarović i Milanovića, jer je između njih razlika skoro 60 000 glasova ili tri postotna boda. Kako je to Škoro gubitnik sa 465 000 glasova? A još prije nekoliko mjeseci nitko nije imao pojma o mogućem kandidatu njegovog imena. Bez ikakvog političkog iskustva, bez poznavanja osnovnih predsjedničkih ovlasti, s pitanjam koliko pozna i Ustav države mu, nemušt u duelu sa sugovornicima, pa pridobiti toliki broj punoljetnih građana Hrvatske. I biti gubitnik. Taman posla!
Škoro ne samo da je pobjednik ovih izbora, nego je dupli pobjednik. On određuje tko će biti predsjednik države sljedečih pet godina. Njegovih 465 000 glasača odlučuje o tome. Milanović u drugom krugu može računati na glasove nekoliko kandidata sa dna liste, ali to može biti 100-150 000 glasova. I nikako Škorini glasovi. E, oni će u većini ipak ići Kolindi; pa neka ih ide 60 posto, recimo blizu 300 000, Kolinda će imati dovoljno da pobijedi.
Pogrešno je i, usudila bih se reći, politički kratkovidno danas tvrditi da je Škoro najveći gubitnik ovih izbora. Brzo će proteći pet godina. Pokoja veća afera što će vremenom zamrijeti, poneka nedonesena presuda jer će slučaj zastarjeti, ponešto otkrivenog bogatstva stečenog pljačkom koja će biti proglašena legitimnim načinom i oblikom stjecanja imovine, nekoliko jačih napada na Srbe poslije kojih se ništa neće promijeniti, nekoliko stotina hiljada mladih i školovanih u autobusima prema irskama, njemačkama, švedskama, norveškama, kanadama, amerikama … i prođe pet godina.
Ovi izbori su Škorin, za sada, najveći hit, glavni zgoditak. Za pet godina pjevač će naučiti političku retoriku, savladati govor u kome se za petnaest minuta ne kaže ni jedna suvisla rečenica – zato je sada na sučeljavanju uglavnom šutio ili mucao, nije bilo vremena za sve naučiti, nije ni sam očekivao da će dogurati do ozbiljnog kandidata, imao je bolje mišljenje o hrvatskom biračkom tijelu. Od sada, vrijeme radi za Miroslava Škoru.
Milanović, koji će uskoro izgubiti od Kolinde u drugom krugu, također će imati ispred sebe pet godina za plasiranje taktike, ali njegova je manje-više poznata. I ne vuče u fašizam. Nova Škoracija u koju ćemo zagaziti za pet godina možda će u imenu dobiti i slovo „F“, kako ne bi bilo nikakve dileme kakva je to država.
I kako je to, onda, Škoro najveći gubitnik izbora?
Fulate, analitičari i komentatori, dobrano Fulate. Ne učite valjda od političara!
