Hrvatska se dan nakon pada Vlade nekako uskomešala i ustalasala. Skupljaju se potpisi za raspuštanje Sabora. Već oko podne objelodanjeno je da ih ima dovoljno, ovaj sastav Sabora bit će trajno raspušten, ili napušten kao kakva raspuštenica, polovicom srpnja/jula, a mjesecima očekivani izbori vjerojatni su početkom rujna/septembra
Proslavljam dan, 16. lipanj/juni 2016. godine. Dogodilo se nešto pozitivno u Hrvatskoj. Sabor izglasao nepovjerenje Vladi, što znači premijeru, potpredsjednicima i svim ministrima. Sa 125 glasova „za“ naspram samo 17 suzdržanih i protiv.
Kakvo olakšanje što su pali svi, a ne samo jedan (Karamarko). Predugo su bili u foteljama, skoro šest mjeseci. Grupa složena zbrda-zdola, koja se samo meškoljila kao kokoš na jajima, čekajući izrastanje novog perja koje bi njima samima dalo na važnosti, grupa umišljenih da su bogomdani voditi narod svim putovima i vlastitim metodama.
Kako je divno što nam sudbinu neće krojiti Nakić, Marić, Šustar, Juretićka, Hasanbegović… Što prestadosmo biti nečija mala liječnička ordinacija, nečiji institutski ured sa stolovima krcatim starim spisima o NDH-aziji, nečija blagajna u trgovini (Marićev Konzum) u koju se samo ulijeva, samo dotječe, raja samo domeće, a glavni financijaš zbraja i oduzima.
Ponašali su se kao da smo mi komuna ovisnika o njima. Da li su zaista vjerovali da je većina hrvatskog puka toliko „pelcovana“ od zdravog razuma i da će šutke trpjeti sve što oni nameću? Ili su igrali svoju dogovorenu partiju karata, u kojoj su im aduti podijeljeni slučajno, ali iz sigurnog špila. Pa dok ide – ide, sve dotle njima i njihovim najbližima je dobro. Ta supruge su bile gospođe ministarke, djeca su bila ministrići kojima se uvijek dodaje lopta, nikad se ne zna, možda dospiju i do Bruxellesa.
„Upravo su smiješne riječi novog predsjednika hrvatske Vlade Tihomira Oreškovića koje je izrekao poslije božićne polnoćke u zagrebačkoj prvostolnici, a kojima tvrdi da će sljedeća godina u Hrvatskoj biti – sjajna“ – citat je iz teksta nižepotpisane autorice objavljenog zadnjeg dana prošle godine na ovim istim stranicama. Onda su još bile smiješne, poslije su postajale opasne, te sveznajuće riječi iza kojih slijede djela: rasprodaja države, banaliziranje fašističkih parola, zaustavljanje naprednih ideja u obrazovanju, podcjenjivanje apela i protesta intelektualaca, riječju, bahato svođenje vladanja Vlade vladajućih na samo njihove lične kriterije i pravila. Kao da je to dječja igra vlakićima kojoj su, zbog određenih poremećaja u odrastanju, skloni veliki, tobože odrasli i odgovorni.
Kakve je Hrvatska imala ministre u proteklih šest mjeseci svjedoči bijedni i kukavički potez većine, tj. svih 14 HDZ-ovih ministara: ni jedan nije došao na sjednicu Sabora na kojoj je raspravljano i izglasavano nepovjerenje premijeru i Vladi. Posakrivali se u neke mišje rupe zajedno sa vođom Karamarkom, u trenu napustili i premijera i Vladu i narod u koji su se zaklinjali. Kamoli da bi ijedan od njih, makar i prema šupljim principima, stao za saborsku govornicu i pokušao braniti ono za što je još jučer tvrdio da je apsolutno najbolje za državne interese.
Hrvatska se dan nakon pada Vlade nekako uskomešala i ustalasala. Skupljaju se potpisi za raspuštanje Sabora. Već oko podne objelodanjeno je da ih ima dovoljno, ovaj sastav Sabora bit će trajno raspušten, ili napušten kao kakva raspuštenica, polovicom srpnja/jula, a mjesecima očekivani izbori vjerojatni su početkom rujna/septembra. Valjda ćemo doživjeti i taj trenutak da aktualni predsjednik, dr. Reiner, ode, jer je proteklih mjeseci bio toliko iritantno loš predsjedavajući, a, mora se priznati, imao je i veliki peh: naslijedio je pametnog, smirenog i sigurnog Josipa Leku, predsjednika Sabora kakvog Hrvatska dugo neće ponovo imati.
Predsjednica države, kao umna i iskusna političarka, a prije će biti tužna i razočarana zbog miljenika joj, kome je u izbornoj noći sva razdragana i uzbuđena čestitala na pobjedi prije proglašenja rezultata, sinoć i danas šuti i u svojim dvorima prima one koji joj žele reći što planiraju.
I tko bi prebrojio ima li danas u Hrvatskoj više veselih ili tužnih ljudi? Nitko i nikad. Ni ljudi nisu što su bili, pa po ugledu na političare, jedno govore, drugo misle, a treće rade.
e-novine
Proslavljam dan, 16. lipanj/juni 2016. godine. Dogodilo se nešto pozitivno u Hrvatskoj. Sabor izglasao nepovjerenje Vladi, što znači premijeru, potpredsjednicima i svim ministrima. Sa 125 glasova „za“ naspram samo 17 suzdržanih i protiv.
Kakvo olakšanje što su pali svi, a ne samo jedan (Karamarko). Predugo su bili u foteljama, skoro šest mjeseci. Grupa složena zbrda-zdola, koja se samo meškoljila kao kokoš na jajima, čekajući izrastanje novog perja koje bi njima samima dalo na važnosti, grupa umišljenih da su bogomdani voditi narod svim putovima i vlastitim metodama.
Kako je divno što nam sudbinu neće krojiti Nakić, Marić, Šustar, Juretićka, Hasanbegović… Što prestadosmo biti nečija mala liječnička ordinacija, nečiji institutski ured sa stolovima krcatim starim spisima o NDH-aziji, nečija blagajna u trgovini (Marićev Konzum) u koju se samo ulijeva, samo dotječe, raja samo domeće, a glavni financijaš zbraja i oduzima.
Ponašali su se kao da smo mi komuna ovisnika o njima. Da li su zaista vjerovali da je većina hrvatskog puka toliko „pelcovana“ od zdravog razuma i da će šutke trpjeti sve što oni nameću? Ili su igrali svoju dogovorenu partiju karata, u kojoj su im aduti podijeljeni slučajno, ali iz sigurnog špila. Pa dok ide – ide, sve dotle njima i njihovim najbližima je dobro. Ta supruge su bile gospođe ministarke, djeca su bila ministrići kojima se uvijek dodaje lopta, nikad se ne zna, možda dospiju i do Bruxellesa.
„Upravo su smiješne riječi novog predsjednika hrvatske Vlade Tihomira Oreškovića koje je izrekao poslije božićne polnoćke u zagrebačkoj prvostolnici, a kojima tvrdi da će sljedeća godina u Hrvatskoj biti – sjajna“ – citat je iz teksta nižepotpisane autorice objavljenog zadnjeg dana prošle godine na ovim istim stranicama. Onda su još bile smiješne, poslije su postajale opasne, te sveznajuće riječi iza kojih slijede djela: rasprodaja države, banaliziranje fašističkih parola, zaustavljanje naprednih ideja u obrazovanju, podcjenjivanje apela i protesta intelektualaca, riječju, bahato svođenje vladanja Vlade vladajućih na samo njihove lične kriterije i pravila. Kao da je to dječja igra vlakićima kojoj su, zbog određenih poremećaja u odrastanju, skloni veliki, tobože odrasli i odgovorni.
Kakve je Hrvatska imala ministre u proteklih šest mjeseci svjedoči bijedni i kukavički potez većine, tj. svih 14 HDZ-ovih ministara: ni jedan nije došao na sjednicu Sabora na kojoj je raspravljano i izglasavano nepovjerenje premijeru i Vladi. Posakrivali se u neke mišje rupe zajedno sa vođom Karamarkom, u trenu napustili i premijera i Vladu i narod u koji su se zaklinjali. Kamoli da bi ijedan od njih, makar i prema šupljim principima, stao za saborsku govornicu i pokušao braniti ono za što je još jučer tvrdio da je apsolutno najbolje za državne interese.
Hrvatska se dan nakon pada Vlade nekako uskomešala i ustalasala. Skupljaju se potpisi za raspuštanje Sabora. Već oko podne objelodanjeno je da ih ima dovoljno, ovaj sastav Sabora bit će trajno raspušten, ili napušten kao kakva raspuštenica, polovicom srpnja/jula, a mjesecima očekivani izbori vjerojatni su početkom rujna/septembra. Valjda ćemo doživjeti i taj trenutak da aktualni predsjednik, dr. Reiner, ode, jer je proteklih mjeseci bio toliko iritantno loš predsjedavajući, a, mora se priznati, imao je i veliki peh: naslijedio je pametnog, smirenog i sigurnog Josipa Leku, predsjednika Sabora kakvog Hrvatska dugo neće ponovo imati.
Predsjednica države, kao umna i iskusna političarka, a prije će biti tužna i razočarana zbog miljenika joj, kome je u izbornoj noći sva razdragana i uzbuđena čestitala na pobjedi prije proglašenja rezultata, sinoć i danas šuti i u svojim dvorima prima one koji joj žele reći što planiraju.
I tko bi prebrojio ima li danas u Hrvatskoj više veselih ili tužnih ljudi? Nitko i nikad. Ni ljudi nisu što su bili, pa po ugledu na političare, jedno govore, drugo misle, a treće rade.
e-novine
