Zeleni kofer
Zeleni kofer
sa šarenom podstavom
i dvije bravice
što škljocnu pri zatvaranju
ključ špagom osiguran
taj kofer
baka uvijek drži
negdje u blizini
u ćošku dnevne sobe
pored kamina ljeti
a zimi ispod prozora
dozvoli mi
da u kofer zavirim
savladala sam tehniku
koju u školi učili nismo
i često ga otvorim
tražim nešto novo
što prošli put
nije u njemu bilo
danas se svjetlucaju
neke tkanine
baka tumači
da su to brokati i svile
komadići haljina
koje je nosila
na maturalnoj zabavi
na promociji na fakultetu
kad je prvi put
posjetila djedove roditelje
krpica od šarene haljine
u kojoj je zaručena
i kompletna vjenčanica
otprije pedeset godina.
Zeleni kofer
djed je u vojsku nosio
omanji kofer
u njemu pidžama dva para čarapa
ručnik sapun pribor za brijanje
koverte s papirom
jedna kemijska
i tabakera što mu je ona
za zaruke poklonila
a na vrhu skromnih stvari
njena fotografija
crno – bijela
nije bilo rata
on obećao kad će se vratiti
ona čekala
dvadeset dana ranije dočekala
nagrada njemu a za nju
pa kad je kofer otvorila
zaigraše bomboni
kakve je samo
na slikama
u novinama vidjela.
Kad je djed umro
tek je onda skinula
zeleni kofer sa tavana
odavno je odlučila
da će kofer s njom
u podzemlje
pun uspomena
nekoliko života
kao svjedok vremena
budu li možda nekad
neki novi ljudi
proučavali
kako je živjela
jedna porodica
u dvadesetom stoljeću.
Otvoreni cvijet
Kad ti se učini
da je premalo snage u tebi
i kad ne možeš svijet
uvući u svoj koloplet
Pomisli
nije problem u svemiru
on je ipak najveći
ima pravo biti jači.
Odluči
izaći iz svoga nemira
kako bi savladao svijet
sve do svemira.
Danas
baš danas
tako ti se
otvorio cvijet.
___________________
(Iz zbirke Šnenokle, 2022.
Ilustracija: Nevenka Božiček)
