Uoči obilježavanja i ovogodišnjeg Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje 18. studenoga, hrvatska politika postaje poprište osobnih i stranačkih obračuna. Tomu aktualni doprinos daje vukovarski gradonačelnik i predsjednik Domovinskog pokreta Ivan Penava, ponovno potvrđujući da taj dio Hrvatske treba znatno kvalitetnije vodstvo
Za vukovarskog gradonačelnika i predsjednika Domovinskog pokreta Ivana Penavu prava je šteta to što se predstojeći parlamentarni izbori ne održavaju u studenom ili barem prosincu ove godine. Možda bi svojim posljednjim potezima vezanima uz ovogodišnje obilježavanje Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje 18. studenoga osigurao pokoji postotak glasova više no što će se to zapravo dogoditi sljedeće godine. U međuvremenu će njegov plakat s dominirajućim slovom 'U', prema kojem ispada da je on 'ukovarski', a ne vukovarski gradonačelnik, jer je slovo 'V' gotovo nečitljivo, pasti u zaborav, a i Vijeće za domovinski pijetet, mir i razvoj odobrit će novo rješenje plakata. Na njemu će se zasigurno pripaziti na svako slovo.
Hoće li se u Vukovaru 18. studenoga isticati oba plakata, jedan službeno, drugi iz prosvjeda, kojih će plakata u konačnici biti više i može li se Hrvatska, koja se svake godine s bolom i zahvalnošću prisjeća žrtava Domovinskog rata, ovog studenog umjesto u dvije kolone naći ispred dva plakata? Dvije kolone sjećanja svojedobno su se pojavile u Vukovaru jer politička desnica u naletu 2013., predvođena HDZ-om koji je tada vodio Tomislav Karamarko, a član bio Ivan Penava, nije htjela biti u istoj koloni s političkom ljevicom koja je tada obnašala vlast u državi. Podjela je djelomice utjecala na to da ni predsjednik Ivo Josipović ni premijer Zoran Milanović nakon sljedećih izbora 2014. i 2015. ne obnove mandate. Ovogodišnja podjela oko plakata dijeli pak samu političku desnicu, i to u njezinu najširem spektru.
S jedne je strane ona vladajuća, pragmatična i proeuropska, koju predstavlja premijer Andrej Plenković, a s druge strane formalno oporbena, nerijetko ishitrena te podjednako udaljena od zapada i istoka Europe, kako zatreba. Nju pokušava personificirati Penava. Koliko mu dobro ide, najbolje govore mjesečna ispitivanja javnog mnijenja prema kojima je Domovinski pokret nakon niza unutarnjih lomova i odlaska svog utemeljitelja Miroslava Škore upola slabiji negoli 2020., na početku aktualnog saziva Hrvatskog sabora. Međutim i taj jednoznamenkasti postotak podrške za Penavinu stranku, osobito u postojećem rasteru čudnovatih izbornih jedinica, može osigurati utjecaj na sastav buduće parlamentarne većine. Može, ali ne mora. Je li stoga ovogodišnje ustrajavanje Penave na plakatu, koji izgleda kao da ga je za svoje potrebe difamiranja Hrvatske naručila Televizija Srbije iz doba svevlasti Slobodana Miloševića, pokazivanje mišića i odlučnosti HDZ-u i Plenkoviću kao (ne)željenu koalicijskom partneru? Ili nova razina političkog neznanja i loše provokacije?
Penava obnaša dužnost gradonačelnika Vukovara desetu godinu zaredom, a preuzeo ju je nakon prijevremenih izbora 2014., na kojima je tijesno pobijedio dotadašnjeg gradonačelnika Željka Sabu, bivšeg SDP-ovca koji je kasnije zbog podmićivanja završio na odsluženju višemjesečne zatvorske kazne. Sabo je danas predsjednik vukovarskog Gradskog vijeća te je nakon razlaza sa svojom strankom, ispred koje je pobjeđivao na gradonačelničkim izborima 2009. i 2013., postao ključni čovjek Penavine većine u Vijeću. Tako su vukovarsku politiku posljednjih petnaestak godina obilježili bivši SDP-ovac i bivši HDZ-ovac, jer je i Penava napustio matičnu stranku odlučivši uoči parlamentarnih izbora 2020. podržati Škorin Domovinski pokret.
Koliko su se uz Sabu, a zatim uz Penavu od 2009. do danas poboljšali uvjeti života i rada u Vukovaru te ozračje u gradu koji je 1991. pretrpio zastrašujuća razaranja postavši hrvatskim simbolom otpora agresiji i stradanja, najbolje znaju sami Vukovarci. Njihov se broj od prvog popisa stanovništva nakon rata 2001. do posljednjeg 2021. smanjio s gotovo 32 tisuće na nešto više od 23 tisuće, a u istom razdoblju Vukovarsko-srijemska županija ostala je bez otprilike trećine stanovnika, njih 70 tisuća. Danas je na čelu izvršne vlasti u županiji HDZ-ovac Damir Dekanić, protiv kojega je USKOK upravo podigao optužnicu i to za lažiranje prometne nesreće te lažnog prikazivanja da nije on, već njegov bratić, razbio službeni automobil u vlasništvu županije. U županiji je stanje takvo da su njezini stanovnici u 2022. imali prosječnu neto plaću od 890 eura, čime je svrstana na predzadnje mjesto u zemlji, ispred još jedne slavonske županije, Virovitičko-podravske. K tome, od pet posljednjeplasiranih županija na ovom popisu, čak su četiri iz Slavonije, osim Osječko-baranjske.
Prije rata jedan od vodećih industrijskih gradova u Hrvatskoj i cijeloj bivšoj Jugoslaviji, Vukovar se nakon mirne reintegracije u siječnju 1998. i dalje puno više spominje kao mjesto političkih obračuna mjesnog i nacionalnog predznaka nego kao sredina koja bi trebala realizirati sve preduvjete za održiv razvoj i rast standarda svojih građana. Aktualni gradonačelnik, kao i njegov prethodnik, ni na koji način nisu pokazali da za takvo što imaju osobni i politički kapacitet. Sabo je izgubio gradonačelnički mandat i danas je isključivo osigurač Penavine većine u Gradskom vijeću. A Penava grčevito pokušava biti 'Miroslav Škoro nakon Miroslava Škore', ali ni to mu baš ne polazi za rukom. Naglašavanje simbola poput slova 'U', određivanje tko treba, a tko ne doći u Vukovar 18. studenoga te manipuliranje ostavštinom, poput one francuskog pripadnika HOS-a ubijenog na Ovčari Jean-Michela Nicoliera, Penavino su razumijevanje politike 2023. iz kuta nerazumijevanja situacije iz 1991. U tom je trenutku Hrvatska gradila zajedništvo u suprotstavljanju ratnoj agresiji osmišljenoj i provedenoj iz Beograda, pri čemu su režim Slobodana Miloševića i njegovi pomagači izvan Srbije izjednačavali cijelu Hrvatsku s ustaškim pokretom. Očito neprestance treba isticati da su simboli tog pokreta, makar ih koristili i najneupućeniji, u direktnoj suprotnosti s karakterom prava Hrvatske na slobodu i neovisnost iz 1991. Gdje god se pojavili i tada i sada, svako slovo 'U' i poklič 'Za dom spremni' išli su u korist neprijateljima Hrvatske. Zato je i tadašnji predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman spriječio daljnje postojanje samostalnih HOS-ovih snaga, ne zbog doprinosa njihovih pripadnika u ratu, nego zbog jedinstva Hrvatske vojske i položaja samostalne Hrvatske koja je i ustavno nasuprot NDH.
aktualni slučaj Penavina plakata potvrđuje koliko su ranije preporuke Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, utemeljenog 2017. na početku Plenkovićeva mandata, osobito kada su posrijedi simboli vezani uz NDH, mlake, kontraproduktivne te stalni izvor prijepora. Nije teško zamisliti da će se u nekoj budućoj situaciji, upravo zbog tih slabosti, mobilizirati poklonici simbola koje je Penava ne osobito mudro naglasio na svom plakatu. Hoće li se to dogoditi ove ili sljedeće godine, manje je bitno od odlučnosti vlasti da se o ovako opterećujućim pitanjima iz bliže i dalje prošlosti nedvosmisleno izjasni. Jer – dok se takvo što ne učini, Penava može čak pozivati potpredsjednika Vlade i ministra branitelja Tomu Medveda na ostavku. Možda bi i mogao da se Penava, rođen 1974., odmah po punoljetnosti odlučio na odsluženje vojnog roka i nakon toga na službu u Hrvatskoj vojsci do završetka rata. To se dogodilo nakon mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, pri čemu je bio veslački reprezentativac Hrvatske na Vojnim svjetskim igrama 1999. Stoga Medveda, aktivnog sudionika rata od prvog do posljednjeg dana, koji se u Domovinskom ratu istaknuo svojom hrabrošću, poziva na ostavku iz posve pogrešnih razloga. Drugi čovjek Vlade i HDZ-a za svoj politički rad i rezultate neprestance treba odgovarati javnosti, ali ne onako kako mu to imputira Penava.
U Vukovaru i županiji tako vlast obnašaju političari poput Penave, Sabe i Dekanića, dok cijelu Slavoniju muče permanentno gospodarsko zaostajanje i ispodprosječne plaće, iznadprosječna depopulacija, kao i posljedice kriza poput afričke svinjske kuge i požara u krugu tvrtke za obradu plastike Drava International. Odgovornost za sve to leži na pola puta između nacionalne i lokalne vlasti, ideologijom i sposobnošću uglavnom iste u posljednjih četvrt stoljeća, bez obzira na povremene promjene stranačkih dresova. I nije nemoguće da se nakon sljedećih izbora svi oni nađu na istom plakatu. Iste vlasti.
