Cijela ta nevesela storija hrvatskog premijera Andreja Plenkovića i njegove vlade o uvjetovanju državnih potpora za očuvanje radnih mjesta u koronakrizi cijepljenjem radnika protiv virusa SARS-CoV-2 podigla je silnu prašinu u gospodarskoj, političkoj, stručnoj i najširoj društvenoj javnosti. Ali još nije gotova. I nema dvojbe da će „uspješna vlada premijera Plenkovića, najuspješnija od svih prethodnih zajedno“ (sic transit) ipak ostati kratkih rukava. No, izgledno je također da će najveći ceh opet platiti – građani. Svi odreda, koji mogu samo sanjati statistički neophodnih 93.000 kuna godišnje za puko preživljavanje u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj „državotvornih domoljuba“ (sic transit.) koji već tri desetljeća – Plenkovićevih pet godina premijerovanja samo je pljesnivi šlag na loše zamiješenoj i neprobavljivoj torti – koče uzbrdo. Cijela se Europa ponaša koliko-toliko razumno, a vlada RH udara ritam kontraproduktivan čak i siječanjskim odredbama Vijeća Europe koje izričito zagovaraju slobodnu volju svakog pojedinca i zabranu svake diskriminacije po osnovi (ne)cijepljenja
Piše: Marijan Vogrinec
Premijer Andrej Plenković – u sedmom nebu zbog još tri godine mandata bez svoje u vladi i izborne ugroze HDZ-a na inim pozicijama vlasti – ovih dana arogantno, čak kontrirajući i eurounijskoj praksi (sic transit), diže tlak svekolikoj političkoj oporbi, civilnom društvu nasiljem nad zdravom pameću. Pa čas glumata Aleksandra Lukašenka i s ocem Marijom drži lekcije novinarima kako imaju pisati o premijeru i vladi. Čas farba tunele i blještavim bojama utjeruje Eurostat u laž da je RH u EU, osim Bugarske, najsiromašnija i najnekonkurentnija zemlja. Čas histerično vrijeđa svoje kritičare i predsjednika RH Zoran Milanović, jer da su šarlatani te njega i HDZ-ovu vladu dovode u vezu s aktualnom serijom uhićenja u Zagrebu – čak i glavnog ravnatelja režimskog HRT-a Kazimira Bačića, zeta tzv. sive eminencije te najveće medijske tzv. javne kuće Ksenije Urličić – kao da su „mali zeleni“, a ne Plenković i HDZ „partnerski“ vladali Zagrebom i Bijednom Našom dok se organizirano kralo i pljačkalo javni novac.
Sada se pak uzvitlala velika prašina, jer je Plenković s pobočnicima mu na aport u svako doba dana i noći zaprijetio teškim sankcijama – čisto ludilo! – gospodarstvu, ali i tzv. malim/običnim ljudima koji se iz nekih osobnih razloga (koji su privatni, i nikoga se ne tiču) ne žele cijepiti protiv korone. Što je njihovo, je li, i božje, i ljudsko, i ustavno i zakonsko pravo, koje se od prvog slova i zareza u sredini do točke na kraju poštuje u svim demokratski uljuđenim/uređenim/civiliziranim zemljama i daleko šire od Starog kontinenta. Ne u Bijednoj Našoj nakon pet godina jalova bauljanja „uspješne vlade premijera Plenkovića, najuspješnije od svih prethodnih zajedno“ bespućima ekonomskog siromaštva i nekonkurentnosti? Nakon 2015. godine – da se ne spominju Poljska, Češka, Mađarska, Slovačka… koje su desetljećima i razvojno i demokratski zavidno gledale Hrvatskoj u leđa – kroz ta je bespuća i Rumunjska pretrčala Bijednu Našu. A premijer Plenković tvrdoglavo mamuza malaksalo kljuse. Sve češće i više prijeti!?
Propao vladin plan
„Vi odlučujete: ili ćete se cijepiti ili idete u zatvor. Nemojte me pogrešno shvatiti, ali zemlja je u krizi. Ogorčen sam na građane koji ne uvažavaju svoju vladu. Zatražit ću popis građana koji se ne žele cijepiti!“ Plenković? Neeee, zloglasni filipinski predsjednik Rodrigo Duterte je u izvanrednom televizijskom obraćanju neki dan u Manili samo verbalizirao Filipincima suštinski isto što se već neko vrijeme mota po Plenkovićevoj glavi. Samo ne uhićenja i zatvor, ali – nikad se ne zna? Tzv. Hrvatice i Hrvati gadno su ga „iznevjerili“. Ne žele se cijepiti kako/koliko bi on želio, ne vjeruju ni njegovim/stranaćkim „epidemiolozima“ Davoru Božinoviću, Krunoslavu Capaku, Viliju Berošu, Alemki Markotić, etc. koji su godinu i pol valovite epidemije više skakali sami sebi u usta, izvodili logički salto mortale dok su ljudi oko njih umirali kao muhe, branili neobranjivo kad je EU zakidao RH u distribuciji cjepiva, politizirali i strančarili uključivo samog premijera, pa zbunidba o pravom stanju stvari i razmjerima opasnosti traje i danas. A Plenković je, eto, posredstvom javne nabave iz Bruxellesa bio spiskao golem javni novac za cca osam milijuna doza isključivo cjepiva zapadnih farmacenutskih industrija (iskorištenih u hladnom ratu protiv Kine i Ruske Federacije, sic transit), pa ga sada odjednom ima više no što je građana koji se žele cijepiti. I eto ti frke do neba.
HDZ-ova vlast je ovih dana nevoljko priznala da je za više od 10 posto bio podbacio, zapravo propao vladin plan o 55 posto cijepljenih do konca lipnja što je – najbolnija činjenica – prokazalo Bijednu Našu kao najgoru među turistički konkurentnim zemljama na Starom kontinentu. I šire, sic transit. Da cjepivo baš ne propadne (mnavodno je više od 1,3 milijuna doza viška), vlada je odlučila darovati dio BiH (naravno, preko Mostara, ne Sarajeva), Crnoj Gori, Kosovu, Sjevernoj Makedoniji, Albaniji i, vrag će znati kojim kriterijem – Kigistanu. Budući da uza sve kampanje kritično ponestaje hrvatskih cjepovoljaca čak među djecom i mladeži, da nisu dale očekivanog učinka silne i skupe propagandne investicije iz institucija pod HDZ-ovom šapom, da ni javna cijepljenja premijera, predsjednika RH, ministara, viđenijih javnih osoba i takvih također nisu motivirala tzv. male/obične ljude na masovniji odaziv i da svjetski epidemiološki/politički autoriteti nerijetko govore drukčije od vladinih o stanju i trendovima u suzbijanju/kontroli pandemije, nije se čuditi zašto je Plenkoviću udario bijes u lice i pao mrak na oči. Pa će pribjeći sitovoj prisili.
Ako ne ide milom, ići će silom, je li!? I tu „polit-epidemiološka“ mašta čini svašta. Budući da ekonomski i na svaki drugi način samonedostatan RH egzistencijalno ovisi o turizmu – jače industrije i poljoprivrede praktično više nema – vlada želi trenirati strogoću najprije u toj gospodarskoj grani, a onda i šire. Bez tzv. covid-potvrda ili testiranja na licu mjesta, navodno se uskoro više neće moći putovati javnim prometalima, ući u trgovačke centre, hotele, kafiće, apartmane, banke, čak bolnice, etc. U inozemstvo se iz RH ili u zemlju već sada se ne može bez tzv. covid-putovnice, testa na licu mjesta… Posebno je veliku javnu uzbunu izazvao prijedlog da se uskrate državne potpore tvrtkama čiji radnici nisu cijepljeni. Osobito, je li, u turizmu i povezanim djelatnostima… A tko baš namjerno izbjegava ona „dva bezazlena uboda iglom u rame“ (stožerašica Alemka Matkotić), bit će sankcioniran time da će mu Plenković-vladine odluke pretočene u tzv. epidemiološke mjere suspendirati neka temeljna ljudska prava i slobode. Strašnije od zatvora na Filipinima, za koje i sâm Rodrigo Duterte tvrdi da su krajnje neljudski, a policija bezdušno sadistička?
Ima li premijer Plenković pravo provoditi „epidemiološki“ teror na vlastitim sugrađanima samo zato što se ne žele cijepiti i što mora „nešto dokazati“ činovnicima/prijateljima u Bruxellesu? U već godinu i pol najvišeg stupnja Plenkovićeve odgovornosti za epidemiološku krizu u RH, stanje zdravlja zdravstvenog sustava, osmišljavanje i primjenu epidemioloških mjera, u Bijednoj je Našoj umrlo od bolesti SARS-CoV-2 više od 8200 ljudi. Jesu li morali baš svi umrijeti? Jesu li mjere bile najbolje jer su ih predlagali baš najkompetentniji stručnjaci u zemlji, a zdravstveni sustav odgovarajući? Nisu. Tko je za to kriv? Što premijer Plenković (ni)je učinio svojim dvjema vladama i HDZ-om pet godina za državnim kormilom da se RH odlijepi s Unijina razvojnog/konkurentskog dna? Da se mlade obitelji ne iseljavaju, da se obustavi natalitetna eutanazija, da se sasječe nervatura kriminala, korupcije, klijenetelizma, nepotizma koči? Da se zaustavi slobodni pad životnog standarda 80 posto sirotinje u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj koja bi svojim potencijalima – da je sposobne i savjesne vlasti – mogla omogućiti komotan i prosperitetan život i 20.000 žitelja? Ovako…
Bar prosječno humanistički obrazovanom/oj past će na pamet apokrifna bajka iz doba progona prvih kršćana – gotovo identična progonu zdrave pameti, svijesti i savjesti u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj u doba epidemije – kada je Sveti Petar pri bijegu iz Rima susreo Krista na čuvenoj Viji Apiji te zavapio u čudu: „Quo vadis, Domine (Kamo ideš, Gospodine)?“ Ovaj mu je odgovorio: „Eo Romam iterum crucifigi (Idem u Rim da opet budem razapet)“. Pitanje je za milijun eura što bi nakon pet godina gazdovanja vladom i tzv. stabilnom saborskom većinom uopće bio kadar uvjerljivo odgovoriti samouvjereni „RH Krist“ (sic transit) na pitanje: „Quo vadis, Croatia?“ Prema zastrašujućem trendu iseljavanja iz RH samo u tih pet Plenkovićevih godina – koji je malo, ali jamačno samo privremeno usporila pandemija virusa SARS-CoV-2 i mutanata – zemlju je uglavnom trajno napustilo cca 300.000 mahom mlađih ljudi u dobi od 25 do 40 godina te bi do 2026. godine Bijedna Naša mogla ostati bez cca 800.000 žitelja u najboljoj radnoj i fertilnoj dobi.
Hrvatstvo na niskoj cijeni
S prethodnih 5000 iseljenih na godinu, taj se broj udesetostručio, skočio je na 50.000 godišnje, a „Hrvatice“ samo u Njemačkoj godišnje rađaju više od 4000 djece koja će gotovo beziznimno ostati njemački državljani i izgubljeni su za matičnu domovinu. Nisu „mali zeleni“ krivi za to što RH iz dana u dan umire – demografski, gospodarski, polit-ideološki, društveno, moralno… – nego ti na operativnoj vlasti u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj. „Ako ste mladi i živite u RH, imate veliki problem“, gotovo da je jedinstven odgovor te kategorije žitelja na putu „u Njemačku“ za koji ne haje Plenkovićeva vlada ni u prošlom niti u aktualnomu mandatu. Itekako pak haje po svaku cijenu daljnje devastacije tzv. naroda i države obraniti si status quo poziciju vlasti potkusurivanjem dijela društveno-političkih struktura – (ne)formalni koalicijski partneri, hrvatski branitelji i Katolička crkva, itsl. – te (ne)formalnim prijetnjama, manipulacijama i ucjenama oponenata u politici, inostranačkim subjektima u lokalnoj/regionalnoj samoupravi i tzv. malim/običnim ljudima koji se ne mogu sami obraniti i čiji je interes kao lanjski snijeg. Mediji su ovih dana objavili zastrašujuće podatke iz istraživanja politologa i povjesničara Tade Jurića s Hrvatskog katoličkoga sveučilišta na 1200 novodobnih iseljenika u Njemačkoj 2018. i 534 ove godine, u dobi od 25 do 40 godina.
„Nažalost“, zaključuje Tado Jurić, „ništa ne ukazuje na to da postoji neki ozbiljan impuls u društvu da će se stvari promijeniti, a premijer Andrej Plenković tvrdi da se jedan broj ljudi vraća u Hrvatsku. To jest točno, no riječ je o 15.000 gastarbajtera godišnje koji se vraćaju u mirovinu, a ne o mladim ljudima koji su otišli.“ Svjesna manipulacija vlasti? Jest, tragična. Jer, novodobni iseljenici iz Bijedne Naše ne odlaze, kako se često čuje, najviše zbog mizernih plaća i najamničkih radnih uvjeta, nego zbog vrlo nepravednog društva, korupcije, kriminala i krajnjeg političkog nermorala. „Vrijeda i pošten rad se ne isplati, a država je na pogrešnom putu i srlja u propast“, kažu. Velik problem je i kompromitirano pravosuđe, pa mlađi ljudi i cijele njihove obitelji ne vide budućnost u domovini. Istraživač Tade Jurić to sažimlje u ključan razlog iseljavanja: „Nemoral političkih elita, pravna nesigurnost, nepotizam i korupcija…“
Ljudi odlaze razočarani vlastitom domovinom koja ih ne tretira ljudski, pa ne treba čuditi – pokazalo je rečeno istraživanje u Njemačkoj – da ih više od 27 posto želi uzeti njemačko državljanstvo, samo osam posto upisuje djecu u hrvatske dopunske škole, sve manje posjećuju hrvatske katoličke misije/župe i sve ih se više ispisuje iz registra katoličkih vjernika. „Čak se više ne uočava idealizacija domovine kao u starijeg iseljeništva“, smatra Jurić. „Naprotiv, prevladava negativna slika. Više od polovice novijih iseljenika ima izrazito negativnu percepciju hrvatske vlasti i zbivanja u domovini, a svega 5,6 posto ih je zadržalo pozitivnu percepciju vlastite domovine. Zabrinjavajući su trendovi slabljenja nacionalnog identiteta u iseljeništvu. Noviji iseljenici su više liberalno orijentirani, jer ih čak 56,8 posto izjavljuje da su tog svjetonazora.“ Domovina ti je tamo, gdje ti je dobro i gdje te prihvaćaju kao čovjeka sebi ravnog, kaže mudar pûk, a njegove pak obiteljske uzdanice to i prakticiraju.
To su krucijalni državni problemi, problemi opstanka i napretka zemlje u dnevnim životima njezinih žitelja, a ne Plenkovićevi falši prioriteti što ih se trsi oktroirati sirovom premijerskom silom. Naravno da je pandemija virusa SARS-CoV-2 i mutanata globalna egzistencijalna ugroza protiv koje združena borba znanosti i politike nema alternativu, ali ni ljudska prava i slobode nemaju alternativu i nikakva pandemija nije alibi za njihovu suspenziju političkom samovoljom. Aktualna Plenkovićeva pak prijetnja obustavom novčane pomoći gospodarstvu koje ne cijepi svoje radnike protiv zaraze tim virusom zato jer oni to ne žele krupan je gaf budući da on nema nikakvo pravo/opravdanje sankcionirati tvrtke i ljude čije je ustavno/zakonsko pravo samostalno odlučiti hoće li ili ne primiti cjepivo ili će štititi sebe i druge striktnim provođenjem epidemioloških mjera. Plenkovićeva morska ideja o uvjetovanju novčanih poticaja time je li tvrtka cijepila sve svoje radnike. Zašto ne državne i javne službe s cca 250.000 zaposlenih? Međutim, to čime premijer RH prijeti protivno je ne samo praksi u ostalim zemljama EU-a nego i Unijinoj rezoluciji 2361, je li, gdje se izričito zabranjuje državama članicama diskriminirati građane koji se iz nekih osobnih razloga ne žele cijepiti. To je stvar njihove slobodne volje, a ne moćnih predstavnika najviše vlasti.
Profesor je radnog prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu Viktor Gotovac ustvrdio u emisiji „U mreži Prvog“ Hrvatskog radija kako je uvjetovanje državnih potpora cijepljenjem radnika neodrživo budući da poduzetnici „nemaju nikakve instrumente za narediti svojim radnicima da se moraju cijepiti“, odnosno da bi „odgovor otkazom ugovora o radu u tom slučaju vjerojatno bio protuustavan i protuzakonit“. Plenkovićev pak ministar rada, mirovinskog sustava i socijalne politike Josip Aladrović – a kako bi drukčije no trbuhozboriti premijerovu zamisao!? – pametuje: „Je li fer da milijun i pol odgovornih građana koji su se cijepili sufinancira one sugrađane koji nisu odgovorni?“ Na tom ćoravom poslu farbanja tunela plenkovićevskom bojom, očekivano samoinicijativno ili po naredbi, „vitez jeruzalemski“ Željko Reiner, pa prvi policajac Davor Božinović i logikom stvari medicinari Vili Beroš, Krunoslav Capak, injsl. Jamačno neće biti ništa od Plenkovićevog treniranja strogoće na tvrtkama i poduzetnicima, jer bi to povuklo vrlo neugodne reperkusije na radne odnose, tržište na kojemu kritično manjka radne snage, sudovanje zbog kršenja radnoga prava, velike novčane odštete, etc. Pa se nije igrati vatrom.
Zdravlje i ekonomska kriza
„Mislim da je sporna činjenica da se radi o poduzetnicima koji su već kažnjeni činjenicom da je njihova djelatnost na neki način ograničena i de facto sada im stavljati još i ovakav jedan teret da oni budu ti koji će organizirati da im se radnici cijepe i da o tome ovise njihove potpore nešto je što može biti provedivo samo ako oni imaju instrumente da na neki način utječu na to. Oni nemaju instrumente za narediti radnicima da se cijepe, to je slobodna volja svakog pojedinca, radi se o osobnom pravu tog radnika, a s druge strane, to bi bilo protuustvno, protuzakonito i brutalno od poslodavaca kojima u nekim sektorima nedostaje radnika.“ Glavni direktor Hrvatske udruge poslodavaca Damir Zorić, je li, „razumije premijera“, ali je također protiv uskrate državne potpore poduzetnicima za očuvanje radnih mjesta u okolnostima epidemiološki ograničenog poslovanja. Istodobno, premijer je alarmirao cijelu vladu, pa se praktično svaki ministar svim svojim intelektualno-verbalnim portencijalima bacio na opravdavanje najavljenih sankcija oponentima cijepljenja. Braniteljski ministar, potpredsjednik vlade (čaaak!), pa šef protupotresnog stožera za Baniju i koješta još Tomo Medved dosjetio se telaliti novinarima kako je cijepljenje „domoljubni čin“ (sic transit, cijepljenje!?) što je par sati ranije bio doslovno kazao i 46. američki predsjednik Joseph Robinette (Joe) Biden, Jr. obraćajući se javnosti u povodu nacionalnog Dana zahvalnosti. U „gospodarskom“ je pak smislu proplenkovićevski pametovao ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić, a inače „nevidljiva“ i ne baš sposobna ministrica turizma i sporta Nikolina Brnjac rogobatnim je gardom grmila kako „moramo odvojiti odgovorne od neodgovornih“…
Ma, „jedini način (pazi: jedini, sic transit, op. a.) da minimaliziramo trošak zdravstvene i ekonomske krize je da povećamo broj cijepljenih u RH“, još će dodati zauzeti za svoga stranačkoga i gazdu u vladi Josip Aladrović. „Ne želimo ni zamišljati što bi se dogodilo kad bi zbog određene neodgovornosti dijela naših građana – siguran sam, manjeg dijela – ova turistička sezona završila ranije, ako bi dlučajno došlo do lockdowna zbog vlastite neodgovornosti. Ovdje neće biti nikakve podjele između privatnog i javnog sektora. Poslodavcima ćemo predstaviti modele koji su stimulativni. Ne govorimo o obaveznom cijepljenju, nametanju bilo kakve obaveze, no podjela unutar poslodavaca i društva mora biti na one koji su odgovorni i one koji su neodgovorni.“ Itekako je, je li, odgovoran Hrvatski zavod za javno zdravstvo ravnatelja Capaka koji je, je li, za blizu 200.000 kuna naručio od tvrtke poznatoga glumca i redatelja Dejana Aćimovića osam nastavaka propagandnog spota gdje će izabrane javne osobe nagovarati ljude na cijepljenje. Samo koronični hlebinci vjeruju da će ta akcija imati masovnog odjeka.
Istodobno, iz vladajućih krugova se širi strah od četvrtog vala epidemije najesen, kojim će navodno 90 posto vladati brzošireći tzv. delta soj tako da HDZ-ovi „epidemiolozi“ unaprijed tvrde kako sada raspoloživa cjepiva uspješno štite i od zaraze tim indijskim mutantom. Neodgovorno? Itekako jer nitko to unaprijed ne može znati, a ozbiljnijih istraživanja na tom soju još nema, pa… Što bi rekli vicmaheri, nema – lavabo. Pardon, labavo. Po riječima epidemiologa Branka Kolarića u „Novom danu“ tv-kanala N1 Hrvatska, zabrinjavajuće/indikativno je da se ni medicinsko osoblje nije željelo masovnije cijepiti, a ipak je najupućenije u problem. „U javnom je prostoru previše kontradiktornih informacija i nedosljednosti u provođenju epidemioloških mjera od strane državnih dužnosnika i javnih osoba“, tvrdi Kolarić. „Sve je to dovelo do nepovjerenja građana i sada se to prelilo na cijepljenje. Šteta je učinjena i sada se moramo izvlačiti iz nje. Cjepivo jest nešto što će zaustaviti ovu epidemiju, ali ne mislim da je prisila rješenje. Ako broj cijepljenih ostane izrazito nizak, možemo očekivati vrlo tešku jesen.“
„Dakle, bruxelleski je sluga u pokušaju da se u Bruxellesu pokaže kao veliki gazda u Hrvatskoj naručio i platio javnim novcem velike količine cjepiva“, kazao je medijima europarlamentarac Živog zida Ivan Vilibor Sinčić nakon što je prijavio hrvatskog premijera Plenkovića Vijeću Europe zbog uvjetovanja novčanih poticaja poslodavcima cijepljenjem njihovih radnika protiv virusa SARS-CoV -2 i mutanata. „Budući da ga Hrvati niti poštuju niti slušaju, nema što s time, pa pokušava očajnički prijetiti poslodavcima i radnicima. Skandalozno je, nehumano i krajnje jadno prijetiti ljudima egzistencijom.“ Sinčić se također poziva na rezoluciju Vijeća Europe 2361 od 27. siječnja 2021. u kojoj se navodi kako je „potrebno osigurati da su građani informirani kako cijepljenje nije obavezno i da nitko ne provodi politički, socijalni ili drugi pritisak da se cijepe, ako to sami ne žele i osigurati da nitko ne bude diskriminiran zbog toga što nije cijepljen zbog mogućih zdravstvenih rizika ili ne želi biti cijepljeni“.
Plenkovićeve prijetnje poslodavcima i radnicima, Sinčić drži de facto – prisilom i diskriminacijom, kršenjem ljudskih prava i europske rezolucije te traži odgovarajuće javno reagiranje Vijeća Europe. Tim više, jer nitko u Uniji ne primjenjuje niti kani primijeniti nešto makar i slično Plenkovićevoj morskoj ideji. Dapače, niz zemalja (Italija, Njemačka, etc.) prakticiraju upravo obratno: nema državnih potpora poslodavcima i radnicima koji se cijepe. Je li hrvatski premijer nešto pogrešno zaključio iz Unije ili mu se – onako lujevski? – živo fućka za Uniju i njezine rezolucije: „L’état c’est moi (Država to sam ja)!“ A nije Plenković nikakva država. Dapače. Godinama je najnepopularniji političar u zemlji za koju dvije trećine anketiranih svaki mjesec (CRO Demoskop agenije Promocija plus, npr.) tvrde kako se vodi u pogrešnom smjeru. Nije bio država ni Bogomdani, Veliki, Kralj Sunce, je li, kamoli premijer miš-države, evidentno mali od kužine u igrama tzv. velikoga i moćnog svijeta, pa…
Crkvena glupost na entu
Nakon sjednice vlade, pa Predsjedništva i Nacionalnog vijeća HDZ-a te premijerova sastanka s vladajućim koalicijskim partnerima, Plenković ne želi za jotu popustiti u svom naumu. Potpore će ovisiti o broju cijepljenih u poslodavaca kojima su potrebne radi spašavanja svojih tvrtki. HRT je izvijestio da „premijer Plenković kaže kako se trenutno radi na zakonskim rješenjima, odnosno traže se zakonske osnove prema kojima bi se to rješenje moglo i provesti. Premijer također poručuje da ako želimo ostati turistička zemlja, tada se moramo trgnuti i svatko od nas treba dati svoj doprinos kako bi se razina cijepljenja podignula. O ovim pitanjima vode se međuresorni razgovori, a predstavnici vlade će o tomu razgovarati i sa socijalnim partnerima“. Šef HDZ-ovog Kluba saborskih zastupnika Branko Bačić naglasio je nakon sastanka vladajuće koalicije kako je cilj „stimulirati one koji su se cijepili, nagraditi odgovornost naših sugrađana, zaposlenika zato što su se cijepili. Ne prebacuje se time odgovornost s vlade na poduzetnike. U dijalogu između vlade i socijalnih partnera će se donijeti mjere koje mogu proći test razmjernosti ograničavanja sloboda i brige za gospodarstvo“. Ministar Božinović pak pametuje o tomu kako je „cijepljenje izlaz, to nije politička odluka, nego znantveno utemeljeno rješenje“. I jedno, i drugo, i treće… i iksto, je li, politikantsko posipanje pepelom zbog više no bjelodane političke odluke autoritarne vrsti ravno je najnovijoj nebulozi Ruske pravoslavne crkve: „Svi koji se odbijaju cijepiti protiv koronavirusa griješnici su osuđeni na iskupljenje do kraja života“. Sic transit. Da nije glupo na entu, bilo bi smiješno.
Cijela ta nevesela storija o uvjetovanju državnih potpora za očuvanje radnih mjesta cijepljenjem još nije gotova. I nema dvojbe da će „uspješna vlada premijera Plenkovića, najuspješnija od svih prethodnih zajedno“ (sic transit) ipak ostati kratkih rukava. No, izgledno je također da će najveći ceh opet platiti – građani. Svi odreda, koji mogu samo sanjati statistički neophodnih 93.000 kuna godišnje za puko preživljavanje u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj „državotvornih domoljuba“ (sic transit.) koji već tri desetljeća – Plenkovićevih pet godina premijerovanja samo je pljesnivi šlag na loše zamiješenoj i neprobavljivoj torti – koče uzbrdo.
tacno