Napomena: Piše sbperiskopu, kako bi Peter Tot-Đerđ rekao, njegov simpatizer o tome kako se sreo s kolegom koji je još uvijek u „gigantu“ „Đuro Đaković“ Čovjek radi preko trideset godina u Specijalnim vozilima, i kaže mu da je već pedesetak ljudi otišlo iz firme i da ih jako malo ima koji rade. Mnogi su iskoristili godišnje odmore. Čita on portale brodske. I reagira.
Potaknut pisanjem jednog novinara, na jednom brodskom portalu, nakon trideset godina staža po prvi puta sam se odlučio preko prijatelja oglasiti javnosti.
Nemam ni volje ni želje braniti ono što je u Đuro Đaković bilo prije pet-deset godina (a bilo je sranje, jer sam i tada od plaće krpao kraj s krajem), a niti ono ranije, ali želja pjesnika, odnosno autora teksta da iščupa još 300 krila obiteljima u Brodu je fascinantna.
Jedan sam od tih tristotinjak radnika koji trenutno nema posla, a autor teksta me već šalje na biro.
Zanimljivo da je nova uprava u zadnje vrijeme zaposlila još pedesetaktak, šezdesetak, a možda i više stručnjaka, vjerovatno sposobnih da svaki od njih nađe posla za još barem desetaktak novih radnika. U tom slučaju, ja ne bih bio među ovih 300 što se treba poslati iz Đure, jer bih imao posao, a još 300 novih radnika bi se zaposlilo.
Interesantno , ali o tim uhljebljenim stručnjacima ni glasa u članku. Pretpostavka je da bi oni , zbog stručnosti trebali ostati.
Možda bi bilo dobro da se odmah otpusti i ono malo radnika što ima posla u ovom trenutku, i da ostanu samo navedeni stručnjaci, i da prodaju svoja znanja.
Možda će tako Đuro konačno prestati biti mjesto gdje ima radnika?
