Potrebu ljudi da obični kruh svagdanji ponekad zamijene pecivom napravljenim od integralnog brašna, ispečenim sa sjemenkama suncokreta, bundeve i sezama, da pojedu kvalitetni kruh od rijetkih mješavina brašna, od pivskog i krumpirovog tijesta i drugih pekarskih kerefeka, da ga kupe u buticima i ... ravno iz pećnice – pekari i trgovci iskorištavaju neumjereno podižući cijene. Kilogram takvog specijalnog „domaćeg“ kruha zna koštati i do 15 kuna. I više. Kao da se ulazi u zlataru, a ne u pekaru. Dozira se proizvodnja, nema neprodanog, pa su zarade po komadu solidne. Pekare rijetko propadaju. Osim toga, znano je dobro da tko s vodom radi, radi da bi dobro zaradio.
A da je ukusno – ukusno je. Ako se već mora jesti, neka se dobro jede. Ako se tako može. Tko ne može, čak obični kruh s puno germe od 700 grama, čeka u redu, na primjer pred crkvom u Naselju Andrije Hebranga.