Gubitkom izbora i HDZ-ove kontrole nad pompoznim vukovarskim kolonama sjećanja, misama, komemoracijama, naslikavanjima… HDZ-u je A.D. 1. lipnja 2025. Vukovar po drugi put pao.
Ako mu je Rogati dopustio pratiti zadnje lokalne/regionalne izbore, mora da se međunarodni terorist Zvonko Bušić-Taik (32 godine robije u SAD-u zbog ubojstva policajca i otmice putničkog zrakoplova na liniji New York – Chicago) – pardon, „hrvatski idealist“ za tzv. endehazijske nostalgičare – iksti put okreće u grobu. Ne samo zato što ni samoubojstvo rujna 2013. godine u Rovanjskoj, jer više „nije želio živjeti u Platonovoj pećini“, nije zaustavilo bratoubilački rat na radikalnoj političkoj tzv. desnici i ujedinilo ju u borbi za vlast tipa tzv. NDH-2 nego i zato što su se baš na Vukovaru bile zakrvile dvije najvidljivije protusrpsko-proustaške stranke.
Kriterij „gdje si bio ’91.“ – na kojem radikalna tzv. desnica namjerno dijeli ljude, suprotstavlja ih jedne drugima na miš-poligonuHrvatski suverenisti Marijana Pavličeka i Dom i nacionalno okupljanje (DOMiNO) Marija Radića sinergijski su preoteli Domovinskom pokretu (DP) Ivana Penave i HDZ-u Andreja Plenkovića Grad heroj, je li, „simbol Domovinskog rata i hrvatske slobode“, što „vječni“ vlasnici vrlo unosne simbolike nikako ne mogu progutati. Gubitkom izbora i zapravo HDZ-ove kontrole nad svim tim pompoznim vukovarskim kolonama sjećanja, misama, komemoracijama, naslikavanjima uvijek istih političara i šefova nekih od 1300 braniteljskih/stradalničkih udruga, šablonskih medijskih filipika uvijek istih novinara i „povjesničara“, itsl. 18. studenoga, HDZ-u je Vukovar A.D. 1. lipnja 2025. drugi put pao.
Umjesto da Ivan Penava, nastavnik tjelesnog odgoja na čelu gubitničke stranke, dade ostavku i makne se iz politike u kojoj je ostavio negativan trag – od sramotnog čekićanja ćirilice u Vukovaru i gaženja materijala Gradskog vijeća tiskanih na tom i hrvatskom pismu do raskola u DP-u zbog tzv. koalicijsko-imovinskog ulaska u HDZ-ovu trećemandatnu vlast – Penava će ovih dana inkasirati Plenkovićv honorar: udobno-unosni fotelj potpredsjednika CRO vlade. Politikantski si špekulanti mogu zataknuti za šešir tlapnju o tomu da će se katastrofalno poražen na izborima Pokret povući iz vladajuće koalicije, time srušiti vladu i izazvati prijevremene parlamentarne izbore. Zašto bi?
Neće se dogoditi ništa od toga što bi se u moralno zrelim demokracijama dogodilo, takorekuć, samo od sebe. Ne samo radi časti, obraza, digniteta i političke uvjerljivosti gubitnik nego i budućnosti političke opcije koja želi, resetirana, o(p)stati u demokratskom oktogonu. Slast i mast Penavine te pozicija trojice DP-ovih ministara u tzv. koalicijsko-imovinskoj HDZ-ovoj vlasti preča je malograđanskomu mentalitetu od polit-moralne osnovice svakoga javnog djelovanja koje podliježe izbornoj valorizaciji, pa…
Komu bi i zašto moralo biti problem da Vukovar ima gradonačelnika ne samo izabranog potporom srpskih birača, nego i političara iz srpske narodne zajednice, punopravnoga građanina?Naravno da Penava ne razmišlja ni o kakvoj ostavci, iako je upravo na Vukovaru i u Vukovaru fasovao izbornu pljusku za povijesno pamćenje. Zbog koje se zvučne pljuske, podalje od javnog oka, češe i mecena tog neuspjeha – Andrej Plenković. Ili se ne češe. Naime, politika je i praktična javna stvar, pa će se i sada, poslijeizborno, pokazati kako „moj jučerašnji krvni neprijatelj“ može od danas biti „moj najmiliji prijatelj“ čim se interesi podudare u istom tzv. programskom sjecištu. Naime, uvijek se općinstvu baca pred nos ista kost za glodanje: zajedničko programsko djelovanje u korist „svih naših građana“.
Ma što to značilo, a uglavnom ne znači ništa. Političari drumom, građani šumom. No, što će i kamo će“ mali Ivica“ nakon što je bez pardona nogiran iz glavne DP-ove utvrde, Vukovara, morat će itekako razmisliti, jer ovako grogiran DP, s ovakvim vođama – raskoljen i deprimiran odlaskom struje Marija Radića, pa sada izbačen iz vlastitog doma – nema što tražiti na parlamentarnim izborima za tri godine. A tri godine prozuje samo tako, dok pucneš prstima. Pa, dok ne prozuje, HDZ u Vukovaru neće čekati Godota, nego se skompati s Pavličekom i participirati u vlasti Grada heroja – ma koliko Penava i Mlinarić-Ćipe formalno bješnjeli – jer znâ da zbog toga DP ipak neće srušiti koaliciju na nacionalno razini. Odrezati granu na kojoj tako udobno/unosno sjede Penava, tri njegovaministara, stranački saborski zastupnici i ini uhljebi? Ma, ni u ludilu.
Jamačno ni Marijan Pavliček sa svojim uverenistima i radićevcima, iako novi gradonačelnik, relativni pobjednik u Vukovaru, nema što tražiti za kormilom Grada heroja ne bude li si osigurao tzv. stabilnu većinu u Gradskom vijeću. Budući da s DP-ovim sada oporbenim vijećnicima to neće ići, ostaju mu HDZ-ovi te po dva vijećnika dviju srpskih stranaka. Penavini gubitnici, čiji je najglasniji megafon redikulozni Stipo Mlinarić-Ćipe, medijski spominjan za navodno izvlačenje novca iz braniteljske udruge, predizborno su psovali majku pavličekovcima i prijetili njihovim obiteljima. Pavliček je u pobjedničkoj ekstazi njih nazvao bandom, najavio osvetu, pa se ispričao.
Bura u čaši luzerske vode na tzv. radikalnoj desnici, gdje su se srpski birači u Vukovaru, koliko ih je uopće izašlo na birališta, očito vodili logikom manjeg zla: glasali su za Pavličeka i Radića, a protiv DP-HDZ-ovog kandidata Domagoja Bilića. „Osveta, osveta, osveta!“ – grmi poslijeizborno Mlinarić-Ćipe. „Pavliček je pobijedio srpskim glasovima i Vukovar će imati srpskoga gradonačelnika! Srbi su se time osvetili DP-u što ih je izbacio iz vlasti na državnoj razini i tražio ukidanje sufinanciranja njihovoga, protuhrvatskog tjednika Novosti.“
Ako i ima vatre u tomu što se sada Mlinariću-Ćipi i Penavi dimi, pa grize oči, legitimna je posljedica toga što je Penava prije cca godine dana anatemom legitimne srpske manjinske politike u RH uvjetovao koaliciju relativnom pobjedniku parlamentarnih izbora, a Plenković prihvatio. Da nije prihvatio, ne bi mogao formirati svoju treću vladu ni postati premijer. Prema tomu, DP-ovci i HDZ-ovci mogu sada misliti što žele, ali ne mogu zamjerati srpskomu manjinskom biračkom tijelu da glasa kako ga volja.
Ako i ima vatre u tomu što se sada Mlinariću-Ćipi i Penavi dimi, pa im grize oči, legitimna je posljedica toga što je Penava prije cca godine dana anatemom legitimne srpske manjinske politike u RH uvjetovao koaliciju relativnom pobjedniku parlamentarnih izbora, a Plenković prihvatioI, komu bi ili zašto moralo biti problem da Vukovar ima gradonačelnika ne samo izabranog potporom srpskih birača nego i političara iz srpske narodne zajednice, punopravnoga građanina tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene, koji ni po čemu nije manje vrijedan od, npr. Ivana Penave ili Stipe Mlinarića-Ćipe!? Ili Marijana Pavličeka te bilo kojega inog Hrvata, odnosno pripadnika bilo koje narodne manjine!? Trideset i pet godina hrvatske tzv. samostalnosti, neovisnosti i suverenosti nisu 35 godina ni genocidnoga ustaškog tzv. NDH niti proustaškog tzv. NDH-2.
Sasvim je druga stvar što CRO vlasti već od preokretnih 1990-ih godina kukavički i na štetu RH toleriraju (pro)ustašluk, nacifašističku, najcrnju ideologiju u povijesti čovječanstva, što u javnom prostoru – negirajući svaki demokratski duh, građanska/demokratska/ljudska prava – odjekuje iz luzerske gorčine Mlinarića-Ćipe. DP i HDZ su „logikom“ tzv. istočnoga grijeha, kolektivne krivnje srpskog naroda za sve loše u Domovinskom ratu (sic transit), samovoljno isključili najvidljivije hrvatske političke Srbe iz višedesetljetne demokratske participacije u vlasti države čiji su lojalni građani i sada se ne trebaju čuditi što zbog posijanog vjetra žanju oluju.
„Svaka čast Stipi Mlinariću na ratnom putu“, odgovorio mu je Pavliček, „ali o gradonačelniku Vukovara odlučivali su Vukovarci, i to oni koji žive u Vukovaru. Stipo Mlinarić već duže vrijeme ne živi i prema tomu nema pravo glasa o bilo čemu što se tiče nas Vukovaraca koji se budimo i liježemo u svom gradu.“ Pavliček je također, izravno u tv-oko, podsjetio Mlinarića-Ćipu, navodno na događaj uoči Domovinskog rata, kada je ugledao kako vjernici izlaze iz pravoslavne crkve u Vukovaru i kazao da „sve njih treba mitraljezom…“
Je li mu Pavliček tada kazao da je to zločin i protiv čovječnosti i protiv Boga kojemu se obojica klanjaju? Nije. Zašto nije? Zato što je jednako mislio kao i njegov intimus. Zašto je Pavličeku trebalo čak 35 godina da javno cinkari svog do jučer – prijatelja!? I prokaže ga kao nečovječnog lika s „časnim ratnim putem“? Sic transit. „Domoljub“ nije spomenuo ni predratna noćna miniranja srpskih kafića, poslovnih prostora i obiteljskih kuća u Vukovaru ni onomad vladinog povjerenika Marina Vidića-Bilog, koji se žalio Tuđmanu na Tomislava Merčepa, jer da terorizirajući srpske žitelje „čini velike svinjarije“ u gradu i okolici. Ima li osveta Hrvatima nakon pada Vukovara i neke uzroke i u tim događajima? U tim nekakvim predratnim „mitraljezima“!?
Mitraljezom, što bi se hrvatski kazalo strojnicom, pobiti narod !? Ako je to istina, sramota je do neba, zločin protiv elementarne ljudskosti i božjeg zakona. Sramota usporediva s onom zakratko na Ovčari, u Stajićevu, Nišu… Takvog političara Hrvatska ne treba, kao ni Srbija one tipa „šalji Slobo salate, klat ćemo Hrvate“, jer nisu ni polit-ideološki niti moralno kvalificiran za demokratski sudjelovati u odlučivanju o zreloj budućnosti višenacionalne, viševjerske i višestranačke društvene zajednice. Bez obzira kako se nazivala.
A Hrvatska je domovina svih svojih građana bez obzira na bilo koje njihove razlike, ne samo Hrvata i osobito ne samo Stipe Mlinarića-Ćipe, Ivana Penave i istomišljenika, što svršavaju na Thompsona i smijulje se na „Za dom spremni“, „Ajmo, ajmo ustaše“, smatraju hrvatske Srbe remetilačkim čimbenikom u društvu i oktroirali bi građanima što (ni)je „domoljublje“. U demokratskoj, snošljivoj, suradnjivoj, svjetonzorski slobodnoj, ali i polit-ideološki potentnoj zemlji usmjerenoj budućnosti – ne prošlosti, pogotovo ne krvavoj i bratoubilačkoj – svi su pametni, savjesni i moralni ljudi pravi, dobrodošli za kormilom zajedničke državne lađe.
Kriterij „gdje si bio ’91.“ – na kojem radikalna tzv. desnica namjerno dijeli ljude, suprotstavlja ih jedne drugima na miš-poligonu s već manje od 3,9 milijuna još neiseljenih duša, a muljtorima na vlasti to dođe kao kec na 11 za blagodatni divide et impera spokoj – izbaciti je iz javnog diskursa. Tim više, jer nadolaze sve novi i novi naraštaji rođeni poslije 1991. koje, prirodno, zanima budućnost, a ne krviti se zbog problematičnih dogmi što su im nekritički namrli preci.
