Izborna utrka bliži se kraju, PR agencije angažirale su i posljednje vojske pješaka, izvučena je teška artiljerija koja stvara zaglušujuću buku u komunikacijskom kanalu ljudi koji manje ili više neuspješno nastoje ostati netaknuti spin projektilima koji vrebaju iza internetskih poveznica. Imaju još malo vremena, jer i sedma sila u subotu će morati ušutjeti, zamučati.
U namjerno generiranom kaosu raspravlja se isključivo temama i porukama o kojima PR agencije kandidata žele da se raspravlja. U izbornoj utrci fokus građana odavno je pomjeren sa predsjedničkih kandidata i usmjeren na spinove. Utrka više nije između kandidata već njihovih spin doktora koji se međusobno natječu čiji je veći – spin – naravno. A suština, to dvoje ljudi koji žele postati predsjednicima, ostadoše nekako po strani, izgledaju nekako daleko i mutno (jer su izvan fokusa). Medijska prašina će se sleći, spinovi iščeznuti, a mi ćemo ostati s jedno od dvoje kandidata sljedećih pet godina.
Stoga valjalo bi malo izoštriti fokus, malo bolje pogledati tko su Ivo i Kolinda, jer biramo njih, a ne njihove spin doktore. Dakle ogolimo ih od spinova i pogledajmo suštinu. Najvažniji test za oboje kandidata jest test vjerodostojnosti. A o vjerodostojnosti kandidata možemo zaključivati samo na temelju njihovih djela u proteklom vremenu i na funkcijama koje su obnašali. Dame imaju prednost.
Kolinda Grabar Kitarović, bivša ministrica u Sanaderovoj Vladi, a potom i veleposlanica u SADu. S diplomatske pozicije je, iskoristivši tu poziciju da si pripremi teren, bez znanja Vlade prešla u NATO, na poziciju pomoćnice glavnog tajnika NATO-a za javnu diplomaciju. Svoju kampanju započela je katastrofalno, izjavom da se u Hrvatsku vratila iz plemenitih pobuda što se na kraju ispostavilo neistinom. Posao u NATU je zamrznula kako bi se imala gdje vratiti u slučaju izbornog neuspjeha, ostavivši za sobom taj novi koncept tzv. uvjetovane plemenitosti. Danas se o tome ne govori. PR spin doktori zaradili su svoju plaću. Retorika je tipična za HDZ. U svojim govorima obraća se isključivo Hrvatima i Hrvaticama kao da ne razlikuje pojam državljanstva i nacionalnosti, ili su joj ostali građani Hrvatske sasvim nebitni. Govor tijela je neprirodan jer mu se nije dovoljno priučila pa neprestano mlatara rukama imitirajući svog bivšeg šefa Sanadera. Obzirom da ne živi u Hrvatskoj, te da iza nje stoji Karamarko i HDZ koji su je naručili iz vana, te da je od početka na PR tretmanu spin doktora o pravoj Kolindi zapravo se ne zna ništa. Slično je s njezinim programom rada, o kojem se priča ali ga još nitko nije vidio. Slušajući je o čemu govori čovjek bi pomislio da se natječe za premijerku. Izuzmemo li svari o kojima govori, a koje uglavnom nisu u nadležnosti institucije Predsjednika, ostaje joj busanje u prsa kad je gdje tko bio, mlataranje rukama i udaranje šakom o stol. I Karamarko.
Ivo Josipović, nekada nestranački saborski zastupnik na listi SDPa, posljednjih je pet godina na funkciji predsjednika Republike Hrvatske. Naoko plahe naravi, ali dokazano čvrsta karaktera čemu je svjedočila bivša premijerka kao i aktualni premijer. Smirene je i uvjerljive retorike. Poziva na toleranciju i mirno rješavanje sporova u kojima je nerijetko medijator. Najveću komparativnu prednost koju ima pred Kolindom jest to što posjeduje program rada s kojim namjerava donijeti našem društvu očito potrebne sociološke i druge promjene: porast demokratske kulture, spriječiti izbjegavanje odgovornosti i povratak povjerenja u sustav i ljude. Tvrdi da će programom ustavnih promjena postaviti i okvire za ekonomski oporavak države. Do sada nije uhvaćen u laži. Prošli mandat označen je suradnjom s dvije Vlade, uhićenjem bivšeg šefa sadašnje protukandidatkinje, predlaganjem mjera za olakšanje učinka dužničke krize i općenito uključenošću u realnost građana zemlje kojom predsjeda.
Konačnu odluku o prolasku na testu vjerodostojnosti donijet će svaki građanin ponaosob. Prežive li njihovi stavovi medijski rat, barem do subote. A onda možemo sedmoj sili reći – muči silo nečista!
U namjerno generiranom kaosu raspravlja se isključivo temama i porukama o kojima PR agencije kandidata žele da se raspravlja. U izbornoj utrci fokus građana odavno je pomjeren sa predsjedničkih kandidata i usmjeren na spinove. Utrka više nije između kandidata već njihovih spin doktora koji se međusobno natječu čiji je veći – spin – naravno. A suština, to dvoje ljudi koji žele postati predsjednicima, ostadoše nekako po strani, izgledaju nekako daleko i mutno (jer su izvan fokusa). Medijska prašina će se sleći, spinovi iščeznuti, a mi ćemo ostati s jedno od dvoje kandidata sljedećih pet godina.
Stoga valjalo bi malo izoštriti fokus, malo bolje pogledati tko su Ivo i Kolinda, jer biramo njih, a ne njihove spin doktore. Dakle ogolimo ih od spinova i pogledajmo suštinu. Najvažniji test za oboje kandidata jest test vjerodostojnosti. A o vjerodostojnosti kandidata možemo zaključivati samo na temelju njihovih djela u proteklom vremenu i na funkcijama koje su obnašali. Dame imaju prednost.
Kolinda Grabar Kitarović, bivša ministrica u Sanaderovoj Vladi, a potom i veleposlanica u SADu. S diplomatske pozicije je, iskoristivši tu poziciju da si pripremi teren, bez znanja Vlade prešla u NATO, na poziciju pomoćnice glavnog tajnika NATO-a za javnu diplomaciju. Svoju kampanju započela je katastrofalno, izjavom da se u Hrvatsku vratila iz plemenitih pobuda što se na kraju ispostavilo neistinom. Posao u NATU je zamrznula kako bi se imala gdje vratiti u slučaju izbornog neuspjeha, ostavivši za sobom taj novi koncept tzv. uvjetovane plemenitosti. Danas se o tome ne govori. PR spin doktori zaradili su svoju plaću. Retorika je tipična za HDZ. U svojim govorima obraća se isključivo Hrvatima i Hrvaticama kao da ne razlikuje pojam državljanstva i nacionalnosti, ili su joj ostali građani Hrvatske sasvim nebitni. Govor tijela je neprirodan jer mu se nije dovoljno priučila pa neprestano mlatara rukama imitirajući svog bivšeg šefa Sanadera. Obzirom da ne živi u Hrvatskoj, te da iza nje stoji Karamarko i HDZ koji su je naručili iz vana, te da je od početka na PR tretmanu spin doktora o pravoj Kolindi zapravo se ne zna ništa. Slično je s njezinim programom rada, o kojem se priča ali ga još nitko nije vidio. Slušajući je o čemu govori čovjek bi pomislio da se natječe za premijerku. Izuzmemo li svari o kojima govori, a koje uglavnom nisu u nadležnosti institucije Predsjednika, ostaje joj busanje u prsa kad je gdje tko bio, mlataranje rukama i udaranje šakom o stol. I Karamarko.
Ivo Josipović, nekada nestranački saborski zastupnik na listi SDPa, posljednjih je pet godina na funkciji predsjednika Republike Hrvatske. Naoko plahe naravi, ali dokazano čvrsta karaktera čemu je svjedočila bivša premijerka kao i aktualni premijer. Smirene je i uvjerljive retorike. Poziva na toleranciju i mirno rješavanje sporova u kojima je nerijetko medijator. Najveću komparativnu prednost koju ima pred Kolindom jest to što posjeduje program rada s kojim namjerava donijeti našem društvu očito potrebne sociološke i druge promjene: porast demokratske kulture, spriječiti izbjegavanje odgovornosti i povratak povjerenja u sustav i ljude. Tvrdi da će programom ustavnih promjena postaviti i okvire za ekonomski oporavak države. Do sada nije uhvaćen u laži. Prošli mandat označen je suradnjom s dvije Vlade, uhićenjem bivšeg šefa sadašnje protukandidatkinje, predlaganjem mjera za olakšanje učinka dužničke krize i općenito uključenošću u realnost građana zemlje kojom predsjeda.
Konačnu odluku o prolasku na testu vjerodostojnosti donijet će svaki građanin ponaosob. Prežive li njihovi stavovi medijski rat, barem do subote. A onda možemo sedmoj sili reći – muči silo nečista!
