Zadnji vikend za službeno ludovanje


Jer neslužbeno luduje se stalno. Što privatno, što javno, što poznati, što nepoznati, što s razlogom, što bez njega. Prošli vikend smo i mi ludovali, maskirani na humanitarnom maskenbalu koji je bio prvi ove godine u organizaciji Udruge Brodski slatkiši, ali već su svi proglasili da je to prvi tradicionalni, tako da očekujemo da se tradicija nastavi! Bilo je veselo, baš prekrasno!
Nadolazeći vikend nas očekuje isto, kao i u ponedjeljak i utorak, tako da bi trebalo biti i zabava, ali i djece koja šetaju maskirana po susjedstvu. To je nekada bio običaj, pravile su se krafne ili nešto slično, mame koje su radile ( a radila je većina) znale su dijeliti bombone ili naranče. Bilo je ponekad i novčića, a to je djecu najviše radovalo. Nisu djeca bila materijalisti, već se za džeparac dobivalo malo, a od tih novaca se moglo kupiti nešto što mame nisu kupovale, što je bilo „ glupost“ ili „malo, a skupo“. Malo tko je imao neku originalnu masku, svi su većinom bili cigani, neke vještice ili sl. Nešto što se moglo naći i „ posuditi“ u ormarima ukućana. Pa opet je bilo veselo. Danas su maškare koje dolaze na vrata rijetke, barem u gradu.

Svejedno, običaj da se prave krafne, fritule ili kroštule se ipak zadržao. Iako kažu da se u trgovačkim centrima proda čudo pekarskih krafni, još uvijek se prave i kod kuće. Nekome je žao ulja, nekome vremena, neko doista ni nema vremena, ali barem kupite krafne, neka djeca i ukućani znaju da je to dio tradicije. Jer od srijede će mnogi na dijetu. Mnogima je Korizma baš izgovor za to. Ima i pravih vjernika, koji znaju što znači odricanje u korizmi i čemu to sve. Većina, kao i većinu stvari, radi „zato što rade i drugi“, tako kažu da treba i tako se mora. Davno su babe govorile da ne ide grijeh na usta već iz usta, a to više ne vrijedi izgleda ni za svećenike, pa gdje će za običan puk! Jer ako je nekada vrijedila ona: „Ne gledaj što pop radi već slušaj što priča!“, i to je „Puj, pik ne vrijedi“. Vidimo da su radili i rade svašta, ne želim te grozote ni ponavljati, ali ovi naši što pričaju, javno, to je nevjerojatno.

Uglavnom, ostat će samo ona: „ Uzdaj se u se i u svoje kljuse“.
Nadajući se da se obrazujemo i informiramo dovoljno, da djecu ipak učimo, barem kod kuće, kritičkom razmišljanju, da radom možemo pokazati vrijednosti koje on donosi, a ne samo materijalne. Naravno, ljudi odlaze i odlazit će još. Iskreno, neka, jer koja to vrijednost, koja kvaliteta života, koja pravednost i koji poticaji ih trebaju zadržati?! U prošloj godini je jedan (1), radnik u državnoj upravi dobio otkaz. Blago nama kako su savršeni! Sada će tamo neke službe ugasiti , a ljude samo premjestiti drugdje i uskoro još ponekoga zaposliti. „Nije šija već je vrat!“
Kome to nije dosadilo. Zato svima koji odlaze, sretno! Mi koji još ostajemo, nekako ćemo. Nije da nema posla, dapače, sve ga je više, nije da se ni ne plaća, plaća se, ali sve tužnije je gledati i slušati ljude. Jer jučer prijateljica plače, ode joj kći u Norvešku. Završila faks i ode. Nije to više preko svijeta, ode u zemlju sa fantastičnim standardom i uvjetima za život (osim vremenskim), ali ode. Suprugov nećak je tamo već godinu i pol, dobro se snašao, ne razmišlja o povratku. Putuje po Europi par puta u godini (da, već je bio i u Portugalu, Londonu, Španjolskoj, dva puta ovdje), malo akumuliraju toplote i kaže, može se. Svi govore engleski, čak i djeca i stari ljudi, tako da jezičnih barijera ni nema.
Ali, kad tek odu, teško je. Tješimo se da im je bolje, da moraju naći svoj put… Sve je istina, a opet je teško. Srećom, došli smo u doba kada se lako vidimo svakodnevno, besplatno čujemo, a i jeftinih letova ima, tako da se djeca posjete jeftinije nego nekada trošak puta do Zagreba.

Zato puštamo djecu da rašire krila, da nađu svoj put i pokušaju naći svoju sreću! Ovdje će isto nekako biti jer :“ Nikad nije bilo da nekako nije bilo“, pa ćemo vidjeti.
S tom optimističnom idemo nešto kuhati. Uz nezaobilazne krafne, po novom ( recimo) receptu, i nešto slano pa da imate ideju za vikend.

Brza tjestenina s mljevenim i brokulom


Da ne kuhamo uvijek Bolonjeze, a opet da je jednostavno, evo jedne ideje.

Jednostavno.

SASTOJCI:

400 g tjestenine na pr. Penne

sol

1 crvena paprika

200 g brokule

1 glavica luka

ulje

papar, mljevena paprika

400 g miješanog mljevenog mesa

1 režanj češnjaka

300 g rajčice u komadićima

1 žličica mljevenog kima

malo šećera

pola vezice vlasca

PRIPREMA:

Kuhajte tjesteninu u slanoj vodi. Povrće operite, ogulite i očistite. Papriku narežite na šnitice, brokuli odvojite "cvjetove", luk nasijecite na kockice. Ugrijte ulje u velikoj tavi i pržite luk dok ne porumeni. Dodajte papriku i brokulu, pa dinstajte 3-4 min. Posolite, popaprite i dodajte malo mljevene paprike, pa umiješajte mljeveno meso. Pržite ga dok se ne razmrvi i lagano zaprži. Dodajte rajčice, bez tekućine i po želji začnite i dodajte kim i malo šećera. Vlasac nasijecite na komadiće. Ocijedite tjesteninu, pomiješajte sa mesom i pospite vlascem. Po želji možete naribati tvrdoga sira, na pr. Trapist.

Još jedne najbolje krafne

Doista jesu, prekrasne, izdašne kao na slici. Najbolje je da prvo napravite malo mekše tijesto lupate kuhačom ili rukom, sa suprotne strane zdjele, od sebe, pa ga dižete prema sebi. Ako možete razumjeti što sam htjela reći. Jednostavno je, a teško objasniti.

SASTOJCI:

1 kg brašna

2 jaja

2 žumanjka

prstohvat soli

1 prašak za pecivo

3 cl ruma, vinjaka ili drugog jakog pića da tijesto ne upija masnoću

600 ml toploga mlijeka

1 dl ulja

3 vanil šećera

100 g šećera

1 kocka kvasca cca 40 g

po želji limunova korica

PRIPREMA:

Kvasac namrvite u zdjelicu, prelijte sa 1 dl mlakoga mlijeka, dodajte malo brašna i šećera pa pustite da naraste. Prosijte brašno ali odvojite oko 100-200 g sa strane, dodajte ostatak šećera, vanil šećer, sol, koricu limuna ako želite, promiješajte, pa napravite udubljenje. U njega stavite jaja, žumanjke, ulje, mlako mlijeko ( ostatak), rum i na kraju kvasac koji je uzašao. Sve dobro promiješajte, možete i sa žicama za dizana tijesta, pa kada je sjedinjeno, uzmite kuhaču i probajte lupati, tj. dizati tijesto kao u opisu u uvodu. Kada se umorite, za par minuta, dodajte još brašna po potrebi, napravite kompaktno , ali ne pretvrdo tijesto. Tijesto stavite u plastičnu posudu i pokrijte najlonom. Kada udvostruči volumen, nježno ga istresite na neku krpu ili stolnjak. Razvaljajte na debljinu cca 1 cm i režite okruglim kalupom. Važno je da se krafne ne zalijepe za podlogu, znači pobrašnite stolnjak najbolje gore do ruba pa slažite krafne tu. Kod dizanja da ne izađe zrak kada se zalijepe. To je, iz prakse, jako važno. Ostatak premijesite i također napravite još jednom isto. Ono što ostane, formirajte rukama. Pokrijte tijesto da opet udvostruči, ovaj put visinu. Zagrijte ulje u dubljoj posudi. Ne smije biti pretoplo, ni hladno. 180 °c. Vidjet ćete kod prve ili druge ture pečenja. Ne smiju ni prebrzo, ni jako sporo dobiti boju. Praksa. Uglavnom, stavite par čačkalica u ulje da ne gori. Sad dižite krafne lagano sa stolnjaka pa ih stavljajte u ulje prvo s gornjom stranom. Možete lagano tresti posudu u kojoj se peku, lijevo-desno. Pečene stavite na ubruse da upiju višak masnoće, pa pospite šećerom i punite po želji ili servirajte uz omiljene namaze.