Ivica Šola bi hapsio.
“Ako se ove optužbe protiv Sorosa i mreže njegovih udruga pokažu samo upola točnima, vlasti u RH nemaju izgovora da ne poduzmu ozbiljne mjere prema medijima i udrugama koje, još od devedesetih, dok smo krvarili, financira Sorosova mreža.”
To stoji u zaključku svježeg uratka redovnoga kolumnista Slobodne Dalmacije. Uredništvo se pobrinulo da tekst opremi konciznim naslovom: “Je li George Soros financijer (pro)terorističkih organizacija? I što je s Hrvatskom? Pričekajmo istragu…”
A dok svi skupa čekamo, Šola piše, kipteći od nestrpljenja. Jer – trebat će hapsiti. Pokažu li se rezultati istrage povoljnima, vlasti se neće moći izmotavati i odbijati da “poduzmu ozbiljne mjere” protiv onih koji u Hrvatskoj – “još od devedesetih, dok smo krvarili” – provode Soroseve terorističke planove.
“Istraga” je ustvari zbirka kvalifikacija i teorija zavjere što ih kolumnist marno pabirči po američkim desničarskim portalima i “istraživačkim mrežama” koje servisiraju vladajuću histeriju Donalda Trumpa, a prema kojima i sam Šola iskazuje stanovitu rezervu.
Na primjer: “…došle su ozbiljne sumnje, optužbe, u procesu utvrđivanja, pa se ograđujem”. Ili: “samo prenosim, sa zaključnim mišljenjem”. Ili: “evo glavnih naglasaka koje donosi NBQ, ne ja.” Što je to NBQ, ovome potpisniku nije poznato, kao ni ikome od čitalaca Slobodne Dalmacije, ali tko smo mi da dovodimo u pitanje autoritet sveučilišnog nastavnika iz Osijeka.
Usprkos tome, “optužbe” su prepričane i formulirane na način da se kod čitalaca otkloni sumnja u njihovu vjerodostojnost.
Recimo: “Istraga protiv Georgea i Alexa Sorosa i njihove mreže antijudeokršćanskih ljevičarskih organizacija pooštrava se.”
Onda: “Pojavljuje se sve više konkretnih dokaza ili sumnji da je ‘filantropski’ magnat slobodnog društva zapravo želio promovirati kaotičan i nasilni kaos kako bi najbolje iskoristio vlastite izravne i neizravne političke utjecaje stvorene novcem.” (Tu bismo se mogli zapitati što je to kaotičan kaos, ali tko smo mi da…)
Onda: Soros je putem svoje Zaklade “podijelio desetke milijuna dolara skupinama koje se bave ili podržavaju akcije koje spadaju pod FBI-jevu definiciju ‘domaćeg terorizma'”.
Onda: neprofitne organizacije koje Soros financira su “angažirane u mnoštvu projekata koji promoviraju ljevičarske, wokističke organizacije posvećene svim vrstama napada na kršćanske vrijednosti”.
Slijedi seoba na domaći teren: “Milijarde koje je Zaklada ‘Otvoreno društvo’ godinama izravno i neizravno donirala u Europi, pa i u Hrvatskoj, uključuje i medije izrazito protuhrvatske, od kojih mnoge financira i Europska komisija, pa i države poput Nizozemske, dakle u partnerstvu usmjerenom na osporavanje ljudskih, kršćanskih i civilizacijskih vrijednosti u EU-u, kao i na osporavanje konzervativnih vlada.”
Sve u svemu, potvrde li se sumnje o “vrlo opasnim vezama između Soroseva ‘Otvorenog društva’ i ekstremističkih ljevičarskih i islamističkih organizacija (posebno povezanih s Muslimanskim bratstvom)”, onda će, drži Šola, zahvaljujući inicijativi predsjednika Trumpa svi čelnici zloglasne Zaklade, uključujući Georgea i Alexa, “biti optuženi prema američkim zakonima protiv terorizma i mafije”, a tada će kucnuti čas da se primijene “ozbiljne mjere” i protiv pripadnika hrvatske terorističke ekspoziture koji destruiraju ovu zemlju. Veliko je pitanje hoće li hrvatski zatvorski sustav izdržati takvu najezdu.
No, još neke dileme ostaju u zraku. Ako “izrazito protuhrvatske” medije uz Sorosa financiraju “Europska komisija, pa i države poput Nizozemske”, znači li to da su Europska komisija i države poput Nizozemske također terorističke organizacije? Ako jesu – a sva je prilika da jesu, kad Šola ocjenjuje da je riječ o “partnerstvu usmjerenom na osporavanje ljudskih, kršćanskih i civilizacijskih vrijednosti u EU-u” – tko je taj koji će poduzeti “ozbiljne mjere” protiv njih? Treba li članove Europske komisije strpati u zatvor, a potom ih prisiliti da se zbiju, jer treba napraviti mjesta za države poput Nizozemske? Koliko je u Europi država poput Nizozemske? Ima li ih više ili manje od onih na čijim njivama rastu ekološki čiste kršćanske vrijednosti?
Naposljetku, ako se odavno (“još dok smo krvarili”) dobro zna da su mediji koje je podržavalo Otvoreno društvo “izrazito protuhrvatski”, zašto bi poduzimanje “ozbiljnih mjera” protiv istih uslijedilo tek nakon što se njihov sponzor po “američkim zakonima” proglasi teroristom, naime – zbog čega bi državna represija prema optuženima za “protuameričko” djelovanje imala biti preduvjet za državnu represiju prema onima koji djeluju “protuhrvatski”?
U tome, naravno, i jest stvar. Hrvatski desničar vulgaris, kakvoga Ivica Šola dostojno reprezentira, s pobožnom nadom čeka primjer i upute američkog Führera da se realizira kao Hitler iz našeg sokaka. Nigdje tako brzo ne narastu krila kao pod krilima bjeloglavog orla. A sam Führer izabrao je svoga idealnog Židova kojega će, u sklopu uspostave demokratski legitimirane tiranije, okriviti za logističku potporu ljevičarskim i muslimanskim teroristima, dakle za ogavnu protuameričku rabotu, s dobrim izgledima da se Židovu, čiji su novci navodno dotjecali i organizacijama koje protestiraju zbog ubijanja Palestinaca u Gazi, natovari i odgovornost za ekspanziju antisemitizma.
Dobro je podcrtati taj izvrnuti slijed: Trumpova administracija upravo sastavlja listu “terorističkih” organizacija u Americi, želeći ih na taj način staviti izvan zakona, da bi onda mogla uprijeti prstom u Sorosa kao financijera nekih od njih, dok se u Hrvatskoj priželjkuje obrnuto: tek kada Soros bude oglašen mecenom terorističkih skupina u SAD-u dobit će se krunski dokaz da su korisnici njegovih donacija u Hrvatskoj teroristi i da vlast mora aktivirati “ozbiljne mjere” u cilju njihova neutraliziranja. Tako Hitler iz našeg sokaka, po definiciji sitna duša, namjerava parazitirati na djelu velikoga Führera ne bi li raščistio situaciju u kršćansko-uljudbenom brlogu koji naziva domovinom.
Uz takvu reverzibilnu proceduru Ivica Šola osjeća se vrlo komotno, jer je iznad svega ekstremist. A nije ekstremist zbog toga što uzgaja nekakva radikalna ili ekstremno radikalna uvjerenja, nego zato što bi nositelje uvjerenja suprotnih njegovima zgromio “ozbiljnim mjerama”. Kao ekstremist, on nema ideološki ili politički stav za koji čvrsto vjeruje da je ispravan, već stav za koji čvrsto vjeruje da jedini smije biti dopušten. Cilj mu je delegalizirati sve koji ne dijele njegovu intelektualnu i moralnu pustoš.
Desničar vulgaris Šolina profila, drugim riječima, nije u stanju svoj javni angažman artikulirati drugačije nego kroz neki od vidova napada na slobodu. U protivnom bi, vjerojatno, vlastito hrvatstvo smatrao sterilnim, razbijajući glavu o smislu toga mrtvog kapitala. Kako je primijetio filozof – nikada se Atenjani nisu osjećali toliko Atenjanima kao kad su Sokrata osudili na smrt.
Dogodi li se, pak, da navijanje za to da politički protivnici budu svrstani među teroriste, a zatim ušutkani “ozbiljnim mjerama”, ne poluči odgovarajuće rezultate, pa se provincijski sljedbenik znamenita soboslikara osjeti ozlojeđenim, uvijek postoji sljedeći pokušaj. Prvi se brčići u vodu bacaju.
