Zima, zima

Napokon da imamo zimu kada joj je i vrijeme. Iako su prijelazi nevjerojatni, sa dvadeset na dva u par sati, ovaj tjedan je nekako 'zdraviji' od one južine i pretoplog vremena koje imamo zadnjih godina u prosincu. Čak smo i snijeg vidjeli, zbilja čudno. Uglavnom, sunčano i hladno je najbolja zima koja može biti. Ja bih voljela i sa snijegom, no ne može sve.

Zima je doba kada imamo malo ili nemamo svježih namirnica, ali imamo dobro spremljene namirnice, voće i povrće koje može stajati ako se dobro pohrani. Danas imamo u biti sve, u trgovačkim lancima se sve može kupiti jer namirnice dolaze iz cijelog svijeta. Koliko ćete tih namirnica kupovati i jesti, stvar je osobnog izbora. Možda je ipak najbolje jesti ono što je na neki način sezonsko, agrume, jabuke, kruške, nar, orašaste plodove, kupus i kupusnjače, poriluk, brokulu, karfiol, krumpir, ali i ono što kupujemo cijelu godinu, banane, gljive, malo zelene salate i sl.

Danas ću napisati nešto o krumpiru, gomolju koji rado jedemo.

Krumpir dolaziiz Anda iz Perua i poznat je stoljećima. U 16. stoljeću ga Španjolci donose u Europu te se tada širi po Europi. U hrvatsku dolazi u 18. stoljeću, a poznto je da je zaslužan za prehranu i preživljavanje cijele Europe u periodima gladi i kriza. Posebno Iraca koji su gotovo živjeli jedino od krumpira i mlijeka jedan period. Ovo nam govori da se ne trebam buniti kada se neke kulture donesu na naše tlo i kada ih ljudi žele udomaćiti. Krumpir smatramo nekako svojom kulturom, a dolazi doista iz daleka. Bez kontrola i granica. Znam, tada je bilo sve zdravije i nije bilo možda toliko bolesti bilja, ali zna se i iz tog vremena da je bilo i nametnika i svega, a nisu imali načine da to spriječe.

No vratimo se krumpiru. Ta zeljasta biljka je cijela otrovna osim gomolja koji jedemo. U stvari, sirovi krumpir također izaziva vrućicu i nije dobar za konzumaciju, no srećom, nije ni ukusan tako da nije ni opcija tako ga konzumirati. U Hrvatskoj danas postoji oko 50 vrsta krumpira, a mi ih najčešće dijelimo na bijeli i crveni. Najkvalitetniji se smatra i vjerojatno i je, Lički,sigurno jer mu tlo i klima najbolje odgovaraju. U Njemačkoj smo naučili da krumpir dijele na onaj za pečenje i kuhanje i onaj za salatu. Za salatu se koristi ( domaćice ga znaju, onaj što pokvari pire krumpir!) krumpir koji ima manje škroba, on se kod kuhanja i rezanja ne raspada, ja kažem da je nekako staklast, ostane čvrsšći. Kod nas još nema trgovine koja ima posebno taj krumpir. Krumpira ima u više boja i veličina, jedemo mladi i kad sazrije i odleži, tzv. stari. Raste na svim kontinentima i koristi se u svim kuhinjama. Ljubičasti se ponekad može naći u bolje snabdjevenim dućanima i on je zbog svoje boje svestran, ali kada bude češće u dućanima, onda ćemo više o njegovoj uporabi.

Suprotno uvriježenom mišljenju da je nezdrav, krumpir ima i vitamina i minerala i složenih ugljikohidrata. Naravno, ako se prži u dubokoj masnoći baš uvijek kada ga konzumirate, nije zdrav, gubi većinu vitamina i još unesete sagorjele masnoće. Ali ako ćete ga jesti u nekim zdravijim varijantama, onda je dobar saveznik u vašoj prehrani. Bolje je pojesti krumpir, posebno ako imate domaći, kuhan ili pečen bez puno masnoće s korom, umjesto kruha kao dodatka obroku, prilog. Može biti i kompletan obrok, pole pečene u pećnici. Uobičajeni dodaci poput slanine i kobasice koji se peku zajedno nije najbolji izbor, no ako je povremeno, nije strašno.

Jedan veliki krumpir s kožom sadrži oko 275 kCal, ima puno ugljikohidrata, vitamina C, kalija, kalcija, magnezija, vitamina B6, željeza, dijetalnih vlakana, malo masnoća i šećera i još nekih važnih minerala i spojeva u manjim količinama. Dobar je za probavu, krumpir je ugljikohidrat bez glutena, što je jako važno za osobe koje imaju celijakiju i intoleranciju na gluten. Zdrav je za naša crijeva, ali onda morate ostaviti da se ohladi prije konzumacije, jer se škrob iz kuhanog vrućeg krumpira pretvara u šećere, a iz hladnog u teško probavljive ugljikohidrate tipa 3 koji se onda duže probavljaju u crijevima, šećer ne ide u krvotok već u debelo crijevo i gdje ga razgrađuju zdrave bakterije i to je prebiotik koji nas čuva.
Daje nam energiju, osjećaj sitosti i sl. Može povećati šećer u krvi, ali to možete usporiti sa proteinima iz nemasnog mesa. Također ako jedete pečeni i prženi u masnoći, nema toliko zdravih svojstava koliko ima štetnih jer povećavate šećere, masnoće u krvi i moguće je da se udebljate. Najzdraviji je neoguljen, s kožom, kuhan ili pečen s malo ili bez masnoća. Jedna od verzija pečenog krumpira i lijepog svečanijeg ručka za na pr. Adventske nedjelje.

Lungić u hrskavoj kori sa zapečenim cijelim krumpirima

Srednje zahtijevno

SASTOJCI:

za  4 osobe:

3 lungića

100 g grubo sjeckanih lješnjaka

100 g sitnih zobenih pahuljica

2 žlice začina sa paprikom ili paprom, ja sam koristila za staek sa zelenim paprom

po potrebi soli

1 bjelanjak

4-8 krumpira

200 g tvrdog sira

200 g slanine

50 g sirnog namaza

1 žlica ljutenice ili ljute paprike

sol i papar po želji i potrebi

ulje

PRIPREMA:

Krumpire operite pa tanko zasijecite skoro do kraja, ali da se ne rastave listovi. Između svakog lista naizmjenično stavite sir, slaninu i namaz. Po želji još posolite, ali imajte na umu da sve što stavljate je slano. Stavite na malo pouljen lim i pecite na 200°c oko 40-50 min. Lungiće pržite sa svih strana. Bjelanjak umutite, premažite lungić i uvaljajte u smjesu lješnjaka, začina i zobenih pahuljica. Stavite na dublji lim u koji ste istresli masnoću od pečenja. Ja sam kombinirala dva lima koja mi stanu zajedno u pećnicu. Pa sam lungić dodala dok su se krumpiri još pekli. Ako ne volite da ostane roza, lungić, a trebao bi, pecite oko 30 min. Za roza je dosta oko 20 min. Ovisi koliko ste pekli na tavi, a trebalo je samo zatvoriti pore izvana i malo dobiti karameliziranu boju. Možete oštim i tankim nožićem zabosti u meso nakom 20 min, pa ćete vidjeti koliko je pečeno. Ako ide crveno, još treba, roza do posve svijetla tekućina, to je roskasto meso. Ako ide malo posve prozirne tekućine, to je pečeno. Nemojte prepeći, šteta je tako lijepoga mesa.

Knedle sa šljivama

Možete ih takođe praviti od ostatka pire krumpira,nisu kao od samog krumpira ali dodaci u pireu neće puno pokvariti sastav. Znači, ako danas imate pire i ostane vam malo, ne bacajte, stavite na hladno i sutra za desert imate svježe pripremljene knedle. U Austiji su najpoznatije s kajsijama pa možete probati i tako.

Srednje zahtijevno.

SASTOJCI :

500 g kuhanog krumpira

malo soli

200 g brašna ( najbolje ne više od 1/4 količine krumpira )

šljive (najbolje mađarice ili neku dr. sitnu aromatičnu vrstu)

ulje

krušne mrvice i/ili mak

PRIPREMA:

Kuhani krumpir procijediti, zgnječiti u pire i ostaviti da se ohladi. U hladan dodati 2/3 brašna i sol, izmiješati, ali da ne gnječite puno već da lagano prebacujete, tek toliko da se poveže, pa po potrebi dodati još brašna (ovisi o vrsti krumpira, bolje je dodavati što manje, ali da se ne lijepi previše za ruke). Napravite kugle u ruci, malo spljoštite pa utisnite šljivu, kojoj ste izvadili košticu i na njeno mjesto stavili žličicu šećera, da budu promjera 6-7 cm. Tako napravite od sve količine tijesta i kuhajte u ključaloj, slanij vodi, dok ne isplivaju na površinu, do 10 min ukupno. U tavi, za to vrijeme, na ulju ispržite mrvice ili mak i uvaljajte tek kuhane knedle. Pošećerite odmah ili po želji svako sebi.