Evo nama proljeća
Vrijeme leti, kao i virusi, ali proljeće se neumorno približava. Dani su duži, pa iako je tek sredina ožujka, temperature su više nego proljetne. Uživanje i alergije počinju. Ne znam kako vi, osobno nemam problema, ali moji dečki već par tjedana pate. Srećom lijekovi pomažu, međutim nije to lako. Kako se sve budi, zrak je pun nekih peluda, tako i kod puno ljudi izaziva tegobe.
Ali, nećemo o bolestima, dosta nas smara Corona i ostale bolesti oko nas.
Ja sam ovaj tjedan bila na putu, o tome idući tjedan. Danas dok čitate, putujem kući. Ako nas puste ,ako se nešto ne zakomplicira😉 Mislim, pa petak 13. je, hahahaaaaa. Ja u to ne vjerujem, petak je već kao petak pozitivan, zar ne?!
Uglavnom, jedna stvar mi je zapela za oko i uho kod ovih virusa i medijske pompe. Već mjesec dana nas uče kako se peru ruke!
Strašna je pomisao da cijele nacije treba podsjećati/ učiti kako se peru ruke. U 21 stoljeću! U sred civiliziranog svijeta! Na žalost svjedoci smo kojekakvih ispitivanja o higijeni, pa se uspostavi da najprljavije stvari nisu one kojih se čuvamo (javni WC i oni u kafićima), već kikiriki i led u lokalima, jer ljudi (i konobari!) ne peru ruke! Neću pisati čega sve nađu, ne želim se podsjećati. Kao što je jedna kolumnistica napisala da je upozorila stariju gospođu da ne mora stisnuti 10 kajzerica rukom bez rukavice dok ne izabere jednu. Onda se posramila i nestala. Pa se pita, koga bi trebalo biti stid?! Ja sam neki dan kupila sapune, pa sam u djeliću sekunde pomislila hoće li netko misliti da ' tek sad ' kupujem sapune. Pa sam se nasmijala sama sebi! Ja znam, a to što je to potrošna roba pa se kupuje kad se potroši, to je tako.
Doista, higijena nije skupa, samo treba biti uporan, hahahaaa
Svi smo se zatekli da izađemo iz reda zbog ' miomirisa' nekoga ispred ili iza, da se pitamo kako? Zašto? Očito smo negdje nešto preskočili pa se ni ruke ne peru dovoljno. U trgovinama imaju jednokratne rukavice, pa i kad znamo da su nam ruke čiste, ne znamo imamo li koji virus na njima jer smo prošli dvjesto metara do ulaza, a da ne pričamo da nismo svjesni što smo i koga smo dotakli rukama do kupovine kruha. Zato iako su plastika i zagađuju okoliš, uzmite rukavice ili onom papirnatom vrećicom za kruh uzmite direktno kruh i ne pipajte drugi !!!
Ne znam uče li još djecu higijeni, znam da odavno nema ' higijeničara razreda', što očito nije bilo loše. Mada sada djeca dolaze čistih noktiju, jer se ne igraju vani, ne bi bilo loše uvesti ih, samo da podsjećaju da se neke stvari trebaju činiti. Roditelji bi se naravno bunili, jer : „ Što tko ima moje dijete pregledati i ponižavati!“, ali bi se djeca iz dana u dan neke stvari i naučila. Vjerujem da ih roditelji sve to uče od malena, ali odlaskom od kuće, dobije se dojam slobode bez nadzora i onda se oni ' buntovnici' možda time povedu. Činjenica je da se negdje izgubi ta navika ili činjenje.
Onda se gube i granice. Pa dok neki pretjeruju ( znate ono, vlažne maramice i stalno se njima 'guli' koža), drugi pretjeruju ne čineći ništa.
Kažu da smo svi postali lakše podložni mnogim bolestima, posebno nove generacije, baš zbog previše higijene. Paradoks, zar ne! Jer dodir sa virusima i bakterijama jača organizam, otpornost i zdraviji smo. Naravno, to je jedna normalna granica, ali granica one sterilnosti kojoj teže mnoga kućanstva smatrajući da je to najbolje, to nije.
Neću zaboraviti negdje devedesetih, kada su prvi puta reklamirali revolucionarni proizvod (još u Njemačkoj) koji čisti i ubija sve bakterije. Tada sam mužu rekla :“ Ovi nisu normalni!“, a imala sam dvoje male djece. Ne smije se živjeti u sterilnoj sredini! Imunitet jača samo tako da se bori protiv vanjskih utjecaja. Poznato je da se pojavila super bakterija koja je mutirala upravo u operacijskim salama u kojima je, skoro jedinima, neophodna 100% sterilnost.
Priroda je najbolji učitelj. Priroda prlja i čisti. Pa iako smo otišli daleko od pranja pepelom ( neću ni komentirati izjave osobe pod tko zna kakvim djelovanjem), priroda zna za načine da se i pere i čisti. Djecu treba učiti i higijeni, ali i ( na žalost) tjerati ih i da se zaprljaju. Pravom prljavštinom, pijeskom, blatom, zemljom, travom, svime. Evo, proljeće je, odvedite ih u prirodu, nemojte ih stalno gledati i opominjati, neka se zaprljaju, sjetite se nekih igara i pokažite kako se igraju. Bit će smijeha i veselja, ali će vidjeti i da je zabavno. Otiđite u većem društvu s više djece, pa se vi zabavite pričom da ih stalno ne nadzirete. Normalno je pasti, uprljati se, poderati nešto, krvavo koljeno ili lakat. Djeca to trebaju. Na koncu, neka i pojedu nešto tek ovlaš očišćenim rukama, neće im ništa biti. Ali, kad dođu kući, onda je higijena prva pa ostalo. Moraju naučiti da kod svakog ulaska u kuću mora prvo uslijediti pranje ruku, svaki ulazak u restoran ili upotreba toaleta obavezno je pranje ruku i ako je moguće, otvaranje vrata papirom ili laktom. ( To ja možda pretjerujem, ali to je moj način.)
I evo, nadam se da će proljeće donijeti i zdravlje, ukloniti opasnosti od virusa i potrajati dugo, da nam ipak ne donese globalno zatopljenje u obliku previsokih temperatura već sada.
Kuhat ćemo nešto, fino i jednostavno!
Malo drugačije ćufte
Izvrstan mediteranski način pravljenja, kod nas popularnih ćufteta, a ako volite manje kalorična jela, pokušajte isti recept sa mljevenim purećim ili pilećim mesom. Probajte, nećete požaliti.
Brzo i jednostavno.
SASTOJCI:
500 g mljevenog mesa
50 g masnijeg kiselog vrhnja ili Milerama
1 žlica ketchupa
1 jaje
2 žlice krušnih mrvica
2 žlice sjeckanog lista peršina
sol
papar
1 žlica maslinovog ulja
1 glavica crvenog luka
1 režanj češnjaka
1 limenka(800 g) sjeckane rajčice
2 žlice koncetrirane rajčice
malo šećera
1 (125g) mozzarella
1/2 vezice svježeg bosiljka
PRIPREMA:
Mljeveno meso, vrhnje, sol, papar, mrvice, ketchup, peršin i jaje, umiješajte i napravite 16 malih kuglica. Na vrućem maslinovom ulju u velikoj tavi, naglo ispecite sa svih strana oko 5 min. Izvadite i ostavite sa strane.
Na preostalom ulju pržite sitno isjeckan luk i češnjak, kad dobije zlatnu boju, dodajte rajčicu i koncentriranu rajčicu, pa začinite solju, paprom i šećerom.
Ćuftete vratite u umak, poklopite i na laganoj vatri kuhajte 15-tak min. Mozzarellu iskidajte (isjeckajte) na komadiće, listiće bosiljka na trakice, pa umiješajte i servirajte, najbolje uz domaću tjesteninu, njoke ili pire krumpir.
Badem-cimet kolač
Jednostavni i brzi kolač za svaki dan, uz kavu, najbolje prija svjež, iako je i treći dan ukusan! Zgodan za ponijeti na izlet ili piknik.
Vrlo jednostavno.
SASTOJCI:
Za tijesto:
120 g šećera
60 g meda
1 vanil šećer
3 jaja
400 g kiselog mlijeka ili tekućeg jogurta
340 g brašna
120 g mekših zobenih pahuljica
1 i pol prašak za pecivo
Za gore:
200 g šećera
1-3 žličice cimeta, ovisno koliko ga volite
200 g listića badema
Preljev:
200 g vrhnja za šlag
100 ml mlijeka
PRIPREMA:
Zagrijte pećnicu na 200°c. Pjenasto umutite jaja sa šećerima, medom, pa kada je kremasta i bijela masa, polako ulijte kiselo mlijeko i promiješajte. Brašno pomiješajte s praškom i zobenim pahuljicama i umiješajte u masu s jajima da se sjedini. Ulijte masu na već namazani lim s maslacem i posut s malo brašna. Poravnajte. Šećer pomiješajte s cimetom, dodajte listiće badema, nježno promiješajte pa rukom po malo pospite po tijestu. Pecite oko 20-25 min. Pomiješajte mlijeko i vrhnje za šlag pa kolač tek izvađen iz pećnice premažite s tom smjesom. Ohladite malo i režite na kocke.
