Listopad…


Iako i ne volimo nešto ovu 2020., bome i ona proleti kao rukom od ruku. Ne volim to, ali doista velikim dijelom zaslužuje da ode u zaborav. Osim te famozne Corone i puno drugih stvari ne izgledaju uopće normalno. Mislila sam da imamo predsjednika koji će znati : „Bobu reći bob, a popu pop“, međutim… Više djeluje kao da je s Vrapča pobjegao ili da šmrče non-stop. Strašno. On je od onih koji su sve govorili na svoj način, često direktno i bez uvijanja sa zanimljivim metaforama i citatima. Nekima je to bilo malo ' too much', nekima super. Meni je bilo dobro iako sam znala biti razočarana kad pretjera. Pametan mozak bi tek trebao imati kontrolu nad jezikom! Ovo više nije pretjerivanje već gubljenje kursa. Bahatost je poprimila novu dimenziju. Bolest.

Žao mi je nas, ne njega. Svako bira što će raditi sa sobom, ali kao predsjednik zemlje bi trebao biti nešto drugo. Na Narodnom radiju, čini mi se, dobro rekoše. Dok se oni ( predsjednik i premijer) svađaju kao roditelji pred razvod, mi smo svi djeca koja gledaju kako se sve raspada i kako uopće ne misle na nas iako im je to posao. Baš tako. Žrtve. Sad se proširilo i dalje. Puno toga rečenog stoji, sa svih strana, ali isto toliko i ne. Da ne govorimo kako se tako ne komunicira u politici. Možda Trump, ali to je druga priča. Jedna komunikologinja je na pitanje o komunikaciji predsjednika kratko i ispravno odgovorila da to više ne spada u njeno područje!

Ne znam zašto uopće trošim slova na to, ali to nam je svakodnevnica, totalna okupiranost političara samim sobom, narod ' 'ko šiša'. Afere, klubovi, afere, pa ostali valjda sad brinu kako da njih ne uhvate, kaao da svoje mućke skriju. Svrstali su nas na posljednje mjesto po vjeri u  pravosudni sustav, djelotvornosti pravosuđa i sl. Eto, ne znamo biti ni najgori! A očito je da tome težimo.

Onda kad vidim one smiješne 'pokušaje' zadržavanja mladih kao i pokušaje sprečavanja abortusa jer treba očuvati svaki 'život', treba rađati djecu! ( Abortusa je bilo i uvijek će biti, samo je pitanje posljedica koje će žena imati. Zbog financija i ilegale koja će se pojaviti. To je ono što se ne smije dozvoliti).

Hoće, žene će rađati ako im se pomogne da osim toga što će roditi, vide da će ta djeca imati budućnost, da će ih moći hraniti, oblačiti i školovati. Da će ona moći raditi ili ne raditi po izboru, da će imati besplatan vrtić ili povoljan, besplatno i kvalitetno školovanje za djecu i budućnost da budu sretni. Vidi li tko to za svoju djecu?! Ne vjerujem. Čak i ovi koji su sve ' zaradili' pa imaju za sedam pokoljenja, možda misle da im je dobro, ali ne vjerujem baš. Dobro je imati novac, ali sam ne čini ljude sretnima. Bila je i studija koja je pokazala da su ljudi sretni kada imaju oko 3000 eura mjesečnih prihoda. Puno manje je velika briga, puno više isto izgleda. To je neka EU studija, vjerujem neki prosjek. Gdje imati krov nad glavom i moći promijeniti auto kad treba nije problem. Godišnji i kratki odmori su normalni, školovanje djece, malo ušteđevine, kultura i izlasci ne zadaju glavobolju ni minus na računu. Neki život koji bi trebao biti bezbrižan. Ali kako čovjek uvijek teži boljemu i višem, ostaje još neki mali osjećaj da bi se trebalo potruditi za malo više, trud na poslu da donese neku beneficiju makar i tipa pohvale i nagrade, neke neispunjene želje. Oni s previše novaca ( posebno brzo stečenog) se valjda toliko zasite svega da više ne znaju što bi. To nije sreća. To je muka.

Taman. To je u stvari rješenje za puno toga. Ne treba samo u piću biti taman, tako bi trebalo biti u životu. Da imamo koliko nam treba, da ne moramo svaki novčić okrenuti deset puta prije no što odlučimo što ćemo s njim. Najvažnije, da smo zadovoljni s onim što imamo. Jer onome tko nikad nije zadovoljan, ne pomažu ni kule ni gradovi. Žao mi je što nam život u ovoj našoj zemlji ne pruža baš neke mogućnosti za 'taman'. Da gradimo i radimo, da se osjećamo sigurni i zadovoljni, da ne strahujemo za budućnost. Bar ne u smislu posla i financija, a što je na žalost kod nas stvarnost.

Jedina budućnost od koje sigurno ne treba strahovati je da li sam ja kuhala i da li ću podijeliti recept😊Kao što znate October fest se ne održava ove godine, ali to nije razlog da mi ne napravimo nešto što ide odlično uz pivo i ovo doba godine!

Obatzda (namaz od sira i maslaca)


Izvrstan namaz gotov za 15 min.!



SASTOJCI:

50 g mekog maslaca

300 g zrelog Camembert-a

3 žlice svijetlog piva ( ako imate pšenično, ali može i obično )

sol,papar

pola male žličice crvene mljevene paprike

1 glavica bijelog crvenog luka, srebrenca

malo kima po želji

2 žlice sjeckanoga vlasca

PRIPREMA:

Maslac kremasto umutite. Izmrvite Camembert pa sa vilicom umiješajte tako da ga sjedinite. Ulijte pivo i sol i papar po želji, dodajte mljevenu papriku, pa sve umiješajte. Neka malo odstoji. Luk očistite i nasijecite na kolutove. Sve servirajte na tanjur za posluživanje, pospite s malo mljevene paprike, kimom i vlascem i servirajte uz kolutove luka i pecivo ( pivsko ili po želji ).

Ovaj recept se pravi s par varijacija, često se u namaz stavi 2-3 žličice sitno sjeckanog luka ali tako ne može baš duže stajati u hladnjaku. Možete ga praviti i s Brie sirom, tada je blažeg okusa ili dodati sirnog namaza 2-3 žlice pa više osvježava. Probajte i pronađite vama najdražu varijantu.

Mljac, mljac jabuke


Znate onu šljivo-pitu? Evo verzije s jabukama, kažu američka, jer ih oni doista puno jedu, ali ove godine su kod nas tako rodile, da možemo praviti sve što poželimo. Ovo je zasitno, iako nema tijesta u klasičnom obliku. Možete ih jesti i mlake i hladne, ili zamrznuti, pa po želji izvaditi i podgrijati u pećnici.



Vrlo jednostavno.

SASTOJCI:

Za klasični dublji lim iz pećnice i oko 8 osoba.

2,5 kg jabuka

šalica od 250 ml zobenih pahuljica

žličica cimeta

300-400 g smeđeg šećera ovisno o slatkoći jabuka

2-3 žlice brašna

200 g maslaca

PRIPREMA:

Jabuke ogulite i režite na listiće 1-2 mm debljine. 2/3 Šećera, cimet, brašno i pola zobenih pahuljica pomiješajte, pa u većoj posudi izmiješajte s jabukama. Istopite maslac. Izmiješane jabuke stavite u lim, pospite preostalim zobenim pahuljicama i šećerom. Prelijte istopljenim maslacem i pecite 10 min u pećnici zagrijanoj na 200°c pa smanjite na 130°c i pecite oko 1h. Povremeno pritsnite većom kuhačom da sok dođe do vrha. Na vrhu treba biti smećkasto, a jabuke istopljene. Ako treba na kraju pojačajte na 175°c oko 10 min, da dobro porumeni. Služite na kuglici dvije sladoleda od vanilije. Jednostavno i tako ukusno, da ćete zavoljeti jabuke i ako do sada niste!