Blagdani, lijepo vrijeme i ekologija


Ovu nedjelju je Mladi Uskrs za katolike, a pravoslavci će slaviti Uskrs, tj. Vaskrs. Sretno svima koji slave!

Iako sam znala kako se određuje katolički Uskrs, skoro pa točno, neki dan sam tek pročitala kako se određuje pravoslavni, tj. kako se uopće počelo računati kako će ' pasti' koje godine. Većina valjda zna, a po tome je lako shvatljivo da je vjera, pa ako ćete i Bog, jedan, ljudi su izmislili razlike, da bi se razlikovali, očito. Po vjerovanju je Krist svoju posljednju, vazmenu večeru, muku i smrt, pa i Uskrs doživio u vrijeme židovskog blagdana Pashe. Pasha se slavi po židovskom kalendaru 14. dana mjeseca Nisana, koji odgovara ožujku ili travnju, tj. početku proljeća. U početku se nije svuda slavio u isto vrijeme, ali uvijek je bio vezan za početak proljeća i Pashu. Tek od 16. st. Uskrs se razlikuje u zapadnoj i istočnoj crkvi. Od tada u katoličkoj vjeri Uskrs pada iza 14. dana od mladog mjeseca ali iza 21. ožujka. Tako da je Uskrs uvijek između 21.3. i 25.4.. Po Julijanskom kalendaru, tj. pravoslavnom, postoji još jedno pravilo, a to je da Uskrs osim kao i u katoličkom, mora pasti i poslije Pashe, pa zato je pravoslavni često poslije katoličkog Uskrsa. Iako je bilo priča da će se odrediti fiksan datum za Uskrs, čak i jedan i drugi, bojim se da će se crkve teško dogovoriti. Razlog prijedloga usklađivanja su slobodni dani i jednaki uvjeti proslave blagdana za sve vjernike.

Početak proljeća je znači vrijeme buđenja prirode, vrijeme velikih blagdana, vrijeme buđenja onog nevidljivog i zatomljenog djelića svakog čovjeka povezanog s prirodom. Pa kada tako gledamo kako nam je u stvari lijepo u tom zelenilu i rađanju prirode, postanemo sve svjesniji koliko sami uništavamo ono od čega i s čime živimo. Dan planete zemlje, sve vijesti o zagađenosti mora i oceana, rijeka i sve prirode, pomor pčela, sve su užasne stvari, a naša su svakodnevnica i problem.

Naravno, mnogi od nas odvajaju otpad, osobno odbijam kupovati plastične vrećice i pokušavam ih koristiti sve manje. Nosim svoje platnene, a kada zaboravim, nosim u rukama što sam kupila. Samo kupim najosnovnije. U nekim dućanima već postoje razgradive za voće i povrće. Sve je to jako pohvalno. Bojim se samo da će se pokazati kao i sa električnim eko automobilima. Kažu da oni ustvari više štete od benzinaca i dizelaša. Naravno, proizvodnja struje, akumulatori i njihov sastav. Vađenje litija! O odlaganju da ne pričamo. Tako se bojim da će bio vrećice, odluka da se jednokratne čaše, suđe, štapići za uši i slično prestanu proizvoditi od plastike i zamijene nekim razgradivim materijalima, biti izvrsno rješenje, ali do kada?! Nas je na ovoj našoj kugli jako puno. Kako proizvesti te sirovine, a da na drugoj strani ne nedostaju? Ako je u pitanju škrob, negdje će nedostajati kruha možda. Ako je u pitanju papir, pa čak i bambus, već se previše šuma siječe, do kuda će to ići? Do kuda dovesti? Nadam se da će se svijest o čuvanju i racionalnoj potrošnji resursa širiti i da ćemo svi stalno o tome razmišljati, tako da se koristimo s što manje jednokratnih stvari. Kada samo nekada vidim kako ljudi koriste kuhinjske ubruse, bude mi muka. Nekada čak i komentiram, u stilu: „ I tako ode još jedno drvo!“
Koristim ih i ja, ali doista se trudim da bude racionalno.

Jedna stvar, kad već o tome pišem, me ipak čudi. Pri boravku u Beču sam se podsjetila nečega što smo prije vidjeli. Usred grada su u nekoj prastaroj tvornici napravili već davno spalionicu smeća. To je sad toplana koja grije cijeli grad i koja uništava sve smeće. Oni ne razdvajaju smeće, a grad proizvodi vlastiti energent. Filtere imaju da ne zagađuju zrak, ne ovise o uvozu plina i imaju sigurnu sirovinu. Vjerujem da takav pogon nije jeftin, međutim sa EU fondovima, s naplatom odvoza smeća i opet grijanja (Neka normalna cijena, iako je u Beču jeftino, za stan od 146 m2 mjesečno cca 60 eura kroz cijelu godinu!), sve može biti održivo. To bi bilo odlično rješenje za gradove, naravno problem su raštrkana sela, ali tako je to i vani. Ipak i oni bi mogli imati nekih beneficija od toga, na pr. da im se ne naplaćuje nešto drugo kao poticaj za ostanak na selu.
Smeće je veliki biznis, može biti isplativo i korisno za pojedince ili zajednicu, a može biti i veliki problem, kao što to mi tako praktično i plastično znamo dokazati.

U nadi da ćemo uskoro odrasti kao društvo, postati odgovorni i svjesni da je ovo jedino mjesto na kome živimo, a da ova naša mala državica, mali raj na zemlji može biti još ljepši i kvalitetniji za život, želim vam lijep početak svibnja, lijepo vrijeme za 1.maj, Praznik rada i da se uspijete odmoriti u sred tjedna. Naravno, posebno pazite na prirodu!

Ražnjići s mljevenim mesom


Ne moraju uvijek biti ćevapi na roštilju!
Sasvim jednostavno.

SASTOJCI:

500 g junećeg ili miješanog mljevenog mesa

1 jaje

1 glavica luka

3 režnja češnjaka

3 žlice mrvica

2 žlice ljutog kečapa

papar

sol ( ili vegeta )

ražnjići

PRIPREMA:

Štapiće za ražnjiće potopite u hladnu vodu oko 15 min, pa neće gorjeti na vatri. Meso stavite u posudu. Luk očistite i što sitnije isjeckajte. Na malo ulja pržite da počne rumeniti, podlijte s malo vode i malo posolite, pa pustite da voda ispari. Češnjak protisnite kroz presu za češnjak. Umiješajte u crveni luk, pa sklonite s vatre. Dodajte luk u ostale sastojke i probajte da li vam je dovoljno slano. Ako volite ljuće dodajte i malo čili papričice. Ostavite smjesu oko pola sata na hladno, pa tada vlažnim rukama pravite male kuglice i stavljajte na ražnjiće. Pecite na umjerenoj vatri oko 10 min sa svih strana i poslužite sa povrćem i salatom.

Košarice s jagodama


Kada si kupite silikonske kalupe vidjet ćete što je užitak. Nema više mazanja košarica, pranja između dvije ture i lomljenja kod vađenja iz kalupa. Jupiii. A tako su ukusne i dekorativne!
Jednostavno.

SASTOJCI:

za tijesto ( 12 kom):

150 g maslaca

270 g brašna

2 žumanjka

malo soli

100 g šećera

za kremu:

4 žumanjka

2 vrećice vanil pudinga

5-6 žlica šećera

700 ml mlijeka

500 ml vrhnja za šlag

200-300 g jagoda ili dr. sezonskog voća

PRIPREMA:

Sjeckajte maslac na kockice, dodajte žumanjke i sol i malo izmješajte. Uspite brašno i prvo miješajte žicama za tvrda tijesta, a na kraju brzo umiješajte prhko tijesto u kuglu i stavite u foliji u hladnjak na 30 min. U međuvremenu možete napraviti kremu. Kuhajte 600 ml mlijeka, a prah za puding i šećer izmješajte, dodajte malo mlijeka i lagano izmješane žumanjke. Kada se smjesa ujedini, dodajte po potrebi još malo hladnog mlijeka da nije pregusto. Kao kada radite puding, ovdje imate samo dodane žumanjke. Skuhajte znači u mlijeku i ohladite.

Sada razvaljajte tanko tijesto i režite krugove za cca 1 cm veće od kalupa. Svaki prstima poravnajte po kalupu, da dobije oblik i izbockajte dobro vilicom, da ne dobije "stomačiće".  Pecite u zagrijanoj pećnici na 200°c oko 10 min. Pazite da ne potamne!

Kada ih izvadite, nakon par minuta izvadite ih iz kalupa i stavite na rešetku da se ohlade.

Ako se krema ohladila, skinite kožicu, ako se na vrhu napravila. Vrhnje za šlag umutite u čvrsti šlag. Kremu prvo dobro izradite mikserom, pa dodajte par žlica šlaga. Izjednačite i preostali šlag dodajte na par puta. Kremu stavite u špricu s zvjezdolikim otvorom, pa na ohlađene košarice kružno ili po želji, nanesite kremu. Ukrasite narezanim jagodama ili drugim voćem.