Juriš na "crvenog Beru"

Ljudi koji su s premijerom Zoranom Milanovićem kao ministri i stranački najvidljiviji političari četiri godine neuspješno tikve sadili, pardon upravljali Hrvatskom tako da su joj podmazivali kotače na nizbrdici, žestoko jurišaju na "crvenog Beru" ne bi li ga što milom, što silom detronizirali u SDP-ovoj utvrdi na zagrebačkom Iblerovom trgu. Puk, zaokupljen dnevnim preživljavanjem i pakiranjem kovčega za iseljavanje "tamo gdje je sve po mom", prisiljen je nazočiti najvećem/najneizvjesnijem dnevno eskalirajućem obiteljskom nasilju među socijaldemokratima otkako su se drugarice i drugovi ostavili Saveza (komunista) zarad ratobornije izvorne inačice Partije (socijaldemokrata). Koja doduše odavno više nije ni u ideološkoj u modi niti je revolucionaran, izvorni smisao pojma partija prispodobiv digitalnom političkom aktivizmu trećeg milenija, ali...

Ne bi bilo ništa čudno da raspad druge po snazi/značenju političko-ideološke opcije u RH i "giljotiniranje" njezinog trenutnog vođe Davora Bernardića - među oponentima "crveni Bero" - ne provociraju iste Milanovićeve uzdanice, koje su zajedno s njim pet puta zaredom 2012.-2015. izgubili izbore - dvaput europarlamentarne, predsjedničke, parlamentarne i lokalne/regionalne - podebljale državni dug stranim lihvarima za 100 milijardi kuna, potratili 100.000 radnih mjesta i iselili iz zemlje oko 150.000 građana. Ti ljudi s debelim slojem državno-upravljačkog putra na glavi, koje je samo loš Izborni zakon zaštitio od toga da im birači pošteno ne naplate dug eliminacijom iz političkog života, jednostavno nemaju moralno pravo nikakvim pismima-peticijama, intervjuima, izjavama po saborskim zapećcima ili gdje se novinarima prohtije povući ih za rukav ucjenjivati stranačkog šefa, jer se nisu našli u njegovoj kadrovskoj križaljci. Zato im ne valja i treba ga maknuti, makar cijela stranka otišla dovraga? Nema pameti.

Ma koliko god uistinu bio nesposoban - a socijaldemokraciji u najezdi populizma, ksenofobije i nacionalističkog crnila u svijetu, osobito u SAD-u otkako je prije godinu i pol Donald Trump pušten u Bijelu kuću, nigdje ne cvjetaju ruže - "crveni Bero" je legitimno predsjednik stranke u slobodnom padu. Legalno je izabran, u demokratskoj proceduri i jednako tako, u demokratskoj proceduri treba i otići odluči li većina onih što su ga izabrali. Nikako drukčije. Što je red, red je. Red je i da se buntovnici ne bave medijskim obračunima i zaplotnjaštvom, nego da pokušaju pridobiti na svoju stranu većinu od 103 člana Glavnog odbora stranke, od 18 članova Predsjedništva SDP-a, pa se uhvate Statuta i na Konvenciji - izvanrednoj ili redovnoj - kao najvišem organu izboksaju nepovjerenje svom stranačkom šefu. Kojem su otpočetka ubacivali klipove pod kotače, nisu ga simpatizirali ni zajedno s njim vukli naprijed, nego zlurado iz potaje drukali u stilu što gore, to bolje.

A nije bilo dobro ni u trenutku kada je "crveni Bero" preuzeo voditi SDP, jer je njegov lijeni, neradu sklon, a jezičav i svađalački prethodnik ostavio stranku devastiranu kao i državu. I sada su svi skupa u SDP-u na rubu provalije, a hrvatska rudimentarna demokracija u riziku da izgubi kakvu-takvu, ali neophodnu jaču oporbu dominantnom političkom jednoumlju.

Politološka teorija tvrdi kako je upravo procedura srce i duša demokracije, pa ne bi bilo u redu - kao što se u nedjelju višemandatni crveni gradonačelnik crvene Rijeke Vojko Obersnel našao bez suvislog teksta pred Aleksandrom Stankovićem u HTV-ovom Nu2 - da se može demokratski kadrovirati i bez procedure. Ne samo u politici. Jer, sugerira Obersnel, kako se može ići naprijed i mijenjati loše stanje, ako to koči - demokratska procedura? To je iznimno opasna, pače anarhična teza, neprispodobiva socijaldemokratskoj svijesti. A toliki, najviđeniji članovi SDP-a ju uzimaju kao zdravo za gotovo i koriste kao alibi za beskompromisan juriš na "crvenog Beru". Dnevna pak pragma - osobito u politici, na unosnim državnim radnim mjestima i tzv. javnoj nabavi, koja je počesto pristojnije ime za notornu korupciju i kriminal - dokazuje da procedura uopće ne znači obvezu držati se zakona/demokratskih uzusa. Kao pijan plota? Nego, veži konja gdje ti gazda/aga kaže. Sijaset je dokaza za to da je procedura prva žrtva silovane demokracije.

Možda više nego ikad u SDP-u, ta činjenica dramatično izbija na vidjelo sukobom i podjelama u stranci na ultimativnoj crti za ili protiv Davora Bernardića, a to ne može završiti drukčije do li rejtinškom eutanazijom druge po veličini političke stranke u RH. U izvedbi samih esdepeovaca koji su već nakon Račanove smrti izgubili prepoznatljiv ideološki kompas. Milanovićevim preuzimanjem SDP-ovih uzda bitno je napredovala korozija svake odgovornosti - paralelno i u HDZ-u pod Tomislavom Karamarkom - za politički pluralizam u zemlji. Silaskom SDP-a s vlasti prvih dana 2016., demoralizirani i izgubljeni u prostoru i vremenu esdepeovci, iznimno zabrinuti za vlastite egzistencije jer veći dio najviđenijih nikad ništa nije radio niti zna (za)raditi izvan političkih sinekura a nakrcani su kreditima i svikli na obilan kruh bez motike za puki larpurlartizam, više nisu sposobni drugarski se ophoditi međusobno ni s drugima u političkom kokošinjcu, makar po regulama elementarnog kućnog odgoja.

Javni rejting socijaldemokrata opasno je skliznuo na 20,7 posto na početku svibnja (HDZ 26,4 posto, Živi zid 12,7), s izglednim daljnjim potonućem. Prema redoslijedu političkih pozitivaca, gdje već mjesecima bez konkurencije vodi "Nitko" s 25,1 posto rastuće preferencijalne potpore, a bijednim skorom slijede Kolinda Grabar-Kitarović (tek 16 posto), Andrej Plenković (11,2), Ivan Pernar (6,4), Ivan Vilibor Sinčić (6,1), Božo Petrov (4,1), Tonino Picula (4,0), Anka Mrak-Taritaš (3,4), Davor Bernardić (1,8 posto) je zajedno s Milanom Bandićem - fenjeraš. Ostali "viđeniji" političari viđeni su samo u medijima kad naprave kakav skandal ili ispadnu smiješni nekom blesavom izjavom. Inače su u biračkim očima apsolutni autsajderi. Nema ih. Osim na saborskoj i inim državnim blagajnama, jer su bili na HDZ-ovim izbornim listama i poslijeizbornim uhljebničkim koalicijama pukih dizača ruku.

HDZ nakon Karamarkovih šatoraško-stožeraških egzibicija i provociranih ustaško-partizanskih ratova sedamdesetak godina nakon rata definitivno više nema biračku dopusnicu za samostalno sastaviti saborsku većinu i vladu. Ili ih sklopiti na neki ini koalicijski neporočan, transparentan način. Srozanom je SDP-u pak i najmutniji savez s ideološkim/programskim crnim vragom već neko vrijeme samo - mislena imenica. Za sve je sada "kriv Davor Bernardić" i treba ga pod hitno maknuti: milom (neopoziva ostavka, pa će ostati samo žrtveno janje) ili silom (smjena pritiskom stranačke ulice, pa će visjeti Pedro). U cijeloj su storiji indikativne dvije možda ključne činjenice: nitko od buntovnika nije argumentirao Bernardićevu krivnju zbog koje "mora otići" i prije no što je konzumirao makar pola mandata i sasvim pokazao što (ne) zna, odnosno nitko od njegovih egzekutora nije artikulirao minimum programa i personalni potencijal koji jamče povratak vjere u SDP kao poželjne biračke opcije.

Baražna unutarstranačka kritika "Berinog upropaštavanja stranke", evidentna više iz medija nego iz stranačkih tijela, suštinski se svodi na samodopadno japajakanje i politikantski larpurlartizam nezadovoljnih socijaldemokrata, kojima jamačno više nije zanimljivo samo primati visoke saborske plaće ni za kakav rad - čak ih ni nema u saborskim klupama - pa bi i kruha nad pogačom. Ni HDZ ih u "Visokom domu" uopće ne doživljava, Bernardićevo "Gdje je novac!?" premijeru Plenkoviću ismijano je na licu mjesta, a 138 SDP-ovih amandmana glatko je odbijeno. Do jednog. A to nije to.

"Davor Bernardić se nije snašao na čelu SDP-a, poruke su mu prazne, bez političkog naboja da se nešto promijeni, skliznuo je u nerealna obećanja, populističke teme, nepripremljen izlazi u javnost i čini neobjašnjive poteze", kazao je Vojko Obersnel u HTV-ovoj emisiji Nu2, priznavši dvije trećine   da je potpisao "drugarsko pismo, ne peticiju" o propustima svog šefa i stanju u stranci; potpisnici će mu predati pismo ovih dana. "Ja bih bio spreman na povlačenje da dobijem takvo pismo. Moji drugovi ne čestitaju Bujancu, imaju jasne svjetonazorske stavove i ne nazivaju svoje drugove pokvarenom robom."

U internetskom pak polemičkom klinču sa stranačkim šefom, Obersnel je poručio: "Nažalost, Bero, SDP neće jačati vašim snovima, nego vizijom, radom i povjerenjem birača, a to su za tebe i tvoju ekipu nepoznati pojmovi". Ovaj mu nije ostao dužan: "Da, ja i oko 12.000 članica i članova koji su me izabrali s pravom sanjamo još jači i još bolji SDP. Vas nekolicina nam kradete snove i to zbog vaših osobnih i foteljaških interesa. Dokle god budete rušili SDP radi tog interesa, stranka će biti vaš talac i neće rasti". Ova prepiska nije samo dokaz koliko se daleko otišlo u otvaranju utroba među zavađenim esdepeovcima, koliko su ljudi spremni daleko ići ne bi li naudili jedni drugima samo zbog otrovne sebičnosti i sektaških interesa nego je i mračna metafora ukupne političke zbilje u zemlji ogrezloj u moralnu i svaku drugu korupciju. Uopće nije čudno što 76 posto građana anketno tvrdi da država "ide u pogrešnom smjeru", da ih također dvije trećine ne podržava HDZ-ovu koalicijsku vladu te da je "Nitko" (ni jedan političar) najpopularniji i da raste potpora notornom populizmu.

"U ovom je trenutku najvažnije da je SDP svima iznad pojedinca i ovo je zadnji čas da se nešto promijeni", ustvrdio je u nedjelju član Predsjedništva i Milanovićev ministar zaštite okoliša Mihael Zmajlović u Točki na tjedan televizije N1 Hrvatska. "Ne vjerujem ni u kakve liste za odstrel. Ljudi koji su pokrenuli peticiju imaju izborni legitimitet (a Bernardić ga nema? Ima itekakav - op. a.), svi mi artikuliramo ono što građani i članovi traže od nas (to što tvrdi da traže, ne traže ni građani niti članovi SDP-a, op. a.), da preuzmemo odgovornost (a zašto je nisu preuzeli dok su bili na vlasti; da jesu, ne bi pet puta izgubili izbore, op. a.). U godinu dana Davori Bernardiću se dala šansa da konsolidira stranku, ali, nažalost, to se nije dogodilo. Nije točno da Milanovićevi ministri koji su izgubili unutarstranačke izbore potenciraju Bernardićevu smjenu. Stvari nisu funkcionirale u samom startu. Ako je želio biti lider, morao je uspostaviti Tkontakt i s onima koji se s njim ne slažu. Činjenica je da pod njegovim vodstvom SDP više nije relevantna stranka, niska je motivacija članova."

To što se već neko vrijeme događa u SDP-u i prijeti još drastičnijim raspletom, ispod radara javnosti događa se i u HDZ-u i samo je pitanje trenutka kada će eruptirati kao Eyjafjallajökull. I HDZ ima svog "plavog Beru", trenutno u Banskim dvorima, kojeg oni s radikalnog dna (jarunske) kace također ne vole, otpočetka mu sapunaju dasku, ali mu zasad ništa ne mogu, jer je na vlasti, ima moć i u stranci, a iz državnih jasala obilno dijeli i šakom i kapom. I Andreju Plenkoviću se iz plavih ešalona prigovara isto što i Davoru Bernardiću, malo drukčijeg predznaka, pa je utoliko prederuptivno stanje u SDP-u svojevrsno seizmološko upozorenje na moguće potrese širih posljedica.

h-alter