Čini se da su se ‘zdrave snage’ na HRT-u zamorile pa na Trećem programu prepustile upravljač onima koji znaju i vole svoj posao, a takvih je u toj oazi još uvijek ponajviše. Jedna od takvih emisija je ‘Kokice’, koja u ležernom ritmu prikazuju nove filmske hitove
Često u ovoj rubrici hvalimo Hrvoja Krešića, a bolje je da propadne selo nego običaji, pa ćemo nastaviti u istom stilu. Krešić je Milić bez mana: ne samo visok nego i velik, ne samo pametan nego i čestit, zanimljiv i informativan; svaka bi ga redakcija poželjela za reportera. N1 ga je poslao u Davos, gdje je ove godine najzanimljivija vijest bila da na Svjetskom ekonomskom forumu nema Trumpa, Macrona i May. Sve ostalo trebalo je dakle nalikovati na neku bogatašku jeremijadu s koje se rutinski izvještava, a vrijeme ubija za šankom, na skijalištu ili u sauni (pogledati Sorrentinov film ‘Youth’). No Krešić se iz Davosa vratio s masom izvanserijske robe. Odradio je intervjue s urednikom ‘Washington Posta’ Martinom Baronom, šefom NATO-a Jensom Stoltenbergom, ekonomistom Narimanom Behraveshom, slao dnevne izvještaje, napravio jednosatnu emisiju o forumu – Branka Slavica na HRT-u toliko posla napravi za dvije godine – a da je rasni reporter pokazao je snimivši iz čista mira raskošan, gotovo filmski prilog o Davidu Frankfurteru, hrvatskom Židovu koji je 1936. u Davosu ubio Wilhelma Gustloffa, vođu švicarskih nacista.
Elem, spomenuti Frankfurter ucmekao je Gustloffa, koji je sigurno bio baraba nalik Horstu Wesselu i sličnima, što ipak nije opravdanje da ga se preventivno likvidira, pa su Švicarci ubojicu osudili na 18 godina robije, a potom i na trajni izgon iz zemlje. Hitler je Gustloffa odmah proglasio mučenikom, po njemu je nazvan najveći njemački putnički brod koji je potopljen pred kraj rata, dok su Židovi zbog atentata opet proglašeni neprijateljima arijevske rase. (Usput, na 80 milijuna Nijemaca Židova je 1920. u Reichu bilo oko 590.000; od 1930. nadalje taj broj dramatično i brzo pada, da bi ih 1940. bilo manje od 300.000. Pola posto!) Frankfurter je odležao Gustloffa ‘na jednoj strani’ pa nakon rata otišao u Izrael, gdje je postao heroj. No stradala je njegova obitelj u Hrvatskoj: otac Moše, koji je odmah shvatio posljedice sinovljeva zločina, otpremljen je u Jasenovac, gdje je 1942. i umro.
Dok Hrvatska radiotelevizija u Americi godinama skupo plaća dopisnicu od koje uglavnom doznajemo da i ondje postoji internet, s kojeg dotična katkad pročita pokoju dnevnu vijest, dotle je reporter N1 i iz Davosa poslao sjajnu priču koja bitno iskače od opisa posla koji bi pokrio putni nalog. Nema tu rutine, to je iskrena i snažna predanost poslu, strast za pričanjem priče. Eto, zato N1 ide prema vrhu, a HRT prema dnu. ‘Jedan je meni koliko i tisuću, ako je najbolji’, reći će stari kritičar Heraklit za Krešića. A naš neumrli predsjednik, kojemu možemo zahvaliti sve ovo što danas imamo, slikovito će kazati: ‘Što znači to da oporba u Zagrebu ima 60 posto glasova? To je kao da vam jedan seljak kaže da ima na svom dvoru 60 komada živine. Da li je to praščad ili telad? Da li su to kokoši ili guske? Svaki će razborit seljak i čovjek znati da nasuprot takvom jatu jedan, a pogotovo jedan par rasnih konja ili rasnih krava, više vrijedi negoli čitavo takvo jato…’
Domagoj Zovak opet ima podmukao antihrvatski ispad: u dugom solilokviju naricao je zbog kukavičluka Nikole Grmoje, koji je pred naletom furioznog Andreja Plenkovića dao petama vjetra umjesto da svoj nos poturi pod možebitnu premijerovu pesnicu i testira otpornost svoje nosne kosti (latinski os nasale) na možebitni polutonski pritisak ‘veleizdajnikove’ šake. Grmoji su u evakuaciji pomogle prirodne prepreke zvane Miro Bulj i Milorad Pupovac (kad se Srb i Hrvat slože, i olovo plivat može) koje su se postavile između njega i premijera, te sekunde očito krajnje nesklonog inače omiljenoj mu dedramatizaciji. Zovak nije uspio sakriti očaj zbog činjenice da je gepard iz Metkovića bio brži od Tysona s Markova trga koji bi, smatra voditelj ‘Prime Timea’, nakon te makljaže u kojoj je zanemario taktiku okončao svoju međunarodnu karijeru i bio osuđen na statiranje u nižerazredom Vratniku. Fakat, da je Grmoja ostao na putu hrvatskog razjarenog bika, bi li povijest imala ovakav tok? Pohvale Zovaku. Nije Gandhi, ali je duhovit do neba!
Treći program postaje sve bolji – čini se da su se ‘zdrave snage’ zamorile pa prepustile upravljač onima koji znaju i vole svoj posao, a takvih je u toj oazi još uvijek ponajviše. ‘Kokice’ su filmska emisija koja u ležernom ritmu, kako joj i ime sugerira, prikazuju nove filmske hitove, ne samo na kinorepertoaru već i u elektronskim medijima, razgovaraju s glumcima itd. Ljudima koji ne idu prečesto na web-stranice Cinestara ovo je dobar vodič: u ‘Kokicama’ smo doznali da je ovoga tjedna hit u kinima ‘Marija, kraljica Škotske’, a preporučena je i nova francuska povijesna drama ‘Vladar Pariza’ koja govori o glasovitoj barabi Vidocqu. Vidocq je često radio svinjarije, bivao utamničen, a onda jednako često iz zatvora bježao. Vidjeli smo i isječak iz filma ‘Grička vještica’, rad skupine mladih animatorica iz Klanjca, koje su ga završile prije nego HRT svoju megaprodukciju. Eto, kad se male ruke slože, sve se može, sve se može.
Ovosezonska – možda i zadnja uopće – ‘A strana’ završila je dovoljno kasno da stigne pokazati sve prednosti svoje koncepcije, ali i dovoljno rano da ne lipsa. U zadnjoj emisiji svoje su otpjevali mladi pjevači, bez zvijezda, pa se vidjelo da tu nema adrenalina kao onda kad su u studiju vedete. A njih je, po prirodi stvari, malo (u ‘A strani’ čuli smo ukupno skoro 800 pjesama!), pa je teško stalno popunjavati termin na istoj visokoj razini. Nakon tri sezone upitno je može li se do jeseni naći force za novi ciklus, ali možemo predložiti iskorak – dosad su prijeđene mnoge granice, nagodinu bi se mogle prijeći sve. Sevdah, ‘Nataša’, Poslednja igra leptira, svega je tu bilo, čuli smo zvuke koji ovim eterom nisu odjekivali tri desetljeća, hajmo dalje. Mnogo je suza proliveno nakon odjavne špice pa bi bio red da se ‘A strana’ na jesen opet ukaže gledateljstvu; konačno, prema općem mišljenju, bio je to najbolji HRT-ov šou u puno posljednjih godina.
portalnovosti
N1, 23. siječnja, 21:25
Često u ovoj rubrici hvalimo Hrvoja Krešića, a bolje je da propadne selo nego običaji, pa ćemo nastaviti u istom stilu. Krešić je Milić bez mana: ne samo visok nego i velik, ne samo pametan nego i čestit, zanimljiv i informativan; svaka bi ga redakcija poželjela za reportera. N1 ga je poslao u Davos, gdje je ove godine najzanimljivija vijest bila da na Svjetskom ekonomskom forumu nema Trumpa, Macrona i May. Sve ostalo trebalo je dakle nalikovati na neku bogatašku jeremijadu s koje se rutinski izvještava, a vrijeme ubija za šankom, na skijalištu ili u sauni (pogledati Sorrentinov film ‘Youth’). No Krešić se iz Davosa vratio s masom izvanserijske robe. Odradio je intervjue s urednikom ‘Washington Posta’ Martinom Baronom, šefom NATO-a Jensom Stoltenbergom, ekonomistom Narimanom Behraveshom, slao dnevne izvještaje, napravio jednosatnu emisiju o forumu – Branka Slavica na HRT-u toliko posla napravi za dvije godine – a da je rasni reporter pokazao je snimivši iz čista mira raskošan, gotovo filmski prilog o Davidu Frankfurteru, hrvatskom Židovu koji je 1936. u Davosu ubio Wilhelma Gustloffa, vođu švicarskih nacista.
Elem, spomenuti Frankfurter ucmekao je Gustloffa, koji je sigurno bio baraba nalik Horstu Wesselu i sličnima, što ipak nije opravdanje da ga se preventivno likvidira, pa su Švicarci ubojicu osudili na 18 godina robije, a potom i na trajni izgon iz zemlje. Hitler je Gustloffa odmah proglasio mučenikom, po njemu je nazvan najveći njemački putnički brod koji je potopljen pred kraj rata, dok su Židovi zbog atentata opet proglašeni neprijateljima arijevske rase. (Usput, na 80 milijuna Nijemaca Židova je 1920. u Reichu bilo oko 590.000; od 1930. nadalje taj broj dramatično i brzo pada, da bi ih 1940. bilo manje od 300.000. Pola posto!) Frankfurter je odležao Gustloffa ‘na jednoj strani’ pa nakon rata otišao u Izrael, gdje je postao heroj. No stradala je njegova obitelj u Hrvatskoj: otac Moše, koji je odmah shvatio posljedice sinovljeva zločina, otpremljen je u Jasenovac, gdje je 1942. i umro.
Dok Hrvatska radiotelevizija u Americi godinama skupo plaća dopisnicu od koje uglavnom doznajemo da i ondje postoji internet, s kojeg dotična katkad pročita pokoju dnevnu vijest, dotle je reporter N1 i iz Davosa poslao sjajnu priču koja bitno iskače od opisa posla koji bi pokrio putni nalog. Nema tu rutine, to je iskrena i snažna predanost poslu, strast za pričanjem priče. Eto, zato N1 ide prema vrhu, a HRT prema dnu. ‘Jedan je meni koliko i tisuću, ako je najbolji’, reći će stari kritičar Heraklit za Krešića. A naš neumrli predsjednik, kojemu možemo zahvaliti sve ovo što danas imamo, slikovito će kazati: ‘Što znači to da oporba u Zagrebu ima 60 posto glasova? To je kao da vam jedan seljak kaže da ima na svom dvoru 60 komada živine. Da li je to praščad ili telad? Da li su to kokoši ili guske? Svaki će razborit seljak i čovjek znati da nasuprot takvom jatu jedan, a pogotovo jedan par rasnih konja ili rasnih krava, više vrijedi negoli čitavo takvo jato…’
Prime Time, News Bar, 25. siječnja, 23:00
Domagoj Zovak opet ima podmukao antihrvatski ispad: u dugom solilokviju naricao je zbog kukavičluka Nikole Grmoje, koji je pred naletom furioznog Andreja Plenkovića dao petama vjetra umjesto da svoj nos poturi pod možebitnu premijerovu pesnicu i testira otpornost svoje nosne kosti (latinski os nasale) na možebitni polutonski pritisak ‘veleizdajnikove’ šake. Grmoji su u evakuaciji pomogle prirodne prepreke zvane Miro Bulj i Milorad Pupovac (kad se Srb i Hrvat slože, i olovo plivat može) koje su se postavile između njega i premijera, te sekunde očito krajnje nesklonog inače omiljenoj mu dedramatizaciji. Zovak nije uspio sakriti očaj zbog činjenice da je gepard iz Metkovića bio brži od Tysona s Markova trga koji bi, smatra voditelj ‘Prime Timea’, nakon te makljaže u kojoj je zanemario taktiku okončao svoju međunarodnu karijeru i bio osuđen na statiranje u nižerazredom Vratniku. Fakat, da je Grmoja ostao na putu hrvatskog razjarenog bika, bi li povijest imala ovakav tok? Pohvale Zovaku. Nije Gandhi, ali je duhovit do neba!
Kokice, HRT, 26. siječnja, 18:00
Treći program postaje sve bolji – čini se da su se ‘zdrave snage’ zamorile pa prepustile upravljač onima koji znaju i vole svoj posao, a takvih je u toj oazi još uvijek ponajviše. ‘Kokice’ su filmska emisija koja u ležernom ritmu, kako joj i ime sugerira, prikazuju nove filmske hitove, ne samo na kinorepertoaru već i u elektronskim medijima, razgovaraju s glumcima itd. Ljudima koji ne idu prečesto na web-stranice Cinestara ovo je dobar vodič: u ‘Kokicama’ smo doznali da je ovoga tjedna hit u kinima ‘Marija, kraljica Škotske’, a preporučena je i nova francuska povijesna drama ‘Vladar Pariza’ koja govori o glasovitoj barabi Vidocqu. Vidocq je često radio svinjarije, bivao utamničen, a onda jednako često iz zatvora bježao. Vidjeli smo i isječak iz filma ‘Grička vještica’, rad skupine mladih animatorica iz Klanjca, koje su ga završile prije nego HRT svoju megaprodukciju. Eto, kad se male ruke slože, sve se može, sve se može.
A strana, HRT, 26. siječnja, 20:05
Ovosezonska – možda i zadnja uopće – ‘A strana’ završila je dovoljno kasno da stigne pokazati sve prednosti svoje koncepcije, ali i dovoljno rano da ne lipsa. U zadnjoj emisiji svoje su otpjevali mladi pjevači, bez zvijezda, pa se vidjelo da tu nema adrenalina kao onda kad su u studiju vedete. A njih je, po prirodi stvari, malo (u ‘A strani’ čuli smo ukupno skoro 800 pjesama!), pa je teško stalno popunjavati termin na istoj visokoj razini. Nakon tri sezone upitno je može li se do jeseni naći force za novi ciklus, ali možemo predložiti iskorak – dosad su prijeđene mnoge granice, nagodinu bi se mogle prijeći sve. Sevdah, ‘Nataša’, Poslednja igra leptira, svega je tu bilo, čuli smo zvuke koji ovim eterom nisu odjekivali tri desetljeća, hajmo dalje. Mnogo je suza proliveno nakon odjavne špice pa bi bio red da se ‘A strana’ na jesen opet ukaže gledateljstvu; konačno, prema općem mišljenju, bio je to najbolji HRT-ov šou u puno posljednjih godina.
portalnovosti
