Martina Horvat: "Odluka da se stopira provođenje građanskog odgoja kao zasebnog predmeta odraz je nedostatne stručnosti upravnih tijela koja se bave obrazovanjem."
Kako bi se osiguralo kvalitetno i sustavno uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja u škole, organizacije civilnog društva koje se bave neformalnim obrazovanjem i ljudskim pravima udružile su se u GOOD inicijativu. Ona djeluje od 2008. godine te se članice inicijative, između ostalog, zalažu za poštivanje ljudskih prava, zabranu diskriminacije, rodnu ravnopravnost, održivi razvoj, razvoj kritičkog mišljenja te aktivno sudjelovanje građana i građanki u procesima donošenja odluka. Smatraju da reforma obrazovnog sustava mora biti utemeljena na jasnoj viziji i zajedničkim ciljevima. Obrazovanje je nacionalni interes te je nužno podržati djelatnike i djelatnice obrazovnog sustava i osigurati međusobnu suradnju svih nužnih i zainteresiranih strana.
Posljednjih mjesec dana javno se raspravljalo o najboljem načinu uvođenja građanskog odgoja u obrazovni sustav. O potezima novog ministra obrazovanja Vedrana Mornara, konačnoj odluci uključivanja građanskog odgoja i obrazovanja u sustav, beneficijama građanskog odgoja te potencijalnoj reformi kurikuluma, razgovarali smo s Martinom Horvat, članicom GONG - a i GOOD inicijative.
Ministar znanja, obrazovanja i športa, Vedran Mornar, pomalo iznenađujuće je donio odluku da se stopira provođenje građanskog odgoja kao zasebnog predmeta. Naime, građanski odgoj koji se već dvije godine u 7. i 8. razredima osnovnih škola provodi kao eksperimentalan, od jeseni je trebao zaživjeti kao zaseban predmet u
školama. Kao predstavnica udruge koja ga godinama zagovara, kako komentirate takvu odluku ministra Mornara?
Ta je odluka odraz nespremnosti i nedostatne stručnosti upravnih tijela koja se bave obrazovanjem za sustavni i kvalitetni pristup reformama u području obrazovanja. Odluka je problematična iz više razloga.
Zadnji prijedlog programa ne uključuje rezultate eksperimentalne provedbe što znači da ne uključuje mišljenja učenika, učitelja i nastavnika koji su u njoj sudjelovali. Jednako tako na ovaj način su neodgovorno iskorištena sva sredstva koja su do sad uložena u uvođenje, a nije učinjen nikakav napredak u odnosu na program koji imamo od 1999.
Sama međupredmetna provedba nije dostatna za razvoj građanske kompetencije, odnosno za ostvarivanje planiranih ishoda, te je zapravo teže provediva jer podrazumijeva dostatnu educiranost svih odgojno-obrazovnih djelatnika. Također, u posljednjem prijedlogu programa postoje stručno vrlo diskutabilni dijelovi koji pokazuju zastarjelo razumijevanje koncepta građanstva i nedostatak stvarnog razumijevanja GOO-a u njegovoj širini. Za razvoj građanske kompetencije neophodno je učiti kroz praktični angažman i zalaganje u zajednici, što su prvi prijedlozi uvažavali, a ovaj otežava takav pristup.
Agencija za odgoj i obrazovanje bi trebala biti neovisno stručno tijelo, a pokazala se previše ovisna o političkim utjecajima. Kao porezna obveznica očekujem da AZOO ispuni svoju ulogu stručnog i neovisnog tijela, kad je već imamo i plaćamo.
Nadalje, suradnja s organizacijama civilnog društva i zainteresiranim građanima je sastavni dio demokracije i obveza demokratskih država (prema dokumentima UNESCO-a, Vijeća Europe, Europske komisije pa čak i Svjetske banke). Suradnja je nužna ne samo u implementaciji sadržaja (a OCD su do sada provodile mnoge značajne programe - od natjecanja do debatnih klubova), već bi one trebale biti uključene u svaku fazu kreiranja odluka. Način na koji je ovaj program prezentiran krši
Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću i izdaje principe suvremene demokracije. Očekujemo od AZOO-a da izradi kriterije i načine suradnje s organizacijama civilnog društva koji će omogućiti uključivanje u one programe koji su kvalitetni i koje provode stručne osobe.
Što smatrate, koje su potencijalne posljedice takve odluke? Koje su beneficije GO i zašto je on Hrvatskoj potreban?
Cilj građanskog odgoja i obrazovanja (GOO) jest razvijanje građanske kompetencije učenika i učenica kao aktivnih i odgovornih građana i građanki koji znaju svoja prava i odgovornosti te se ponašaju u skladu s njima. U skladu s tim, GOO je usmjeren na stjecanje ne samo znanja nego i vještina i stavova iz šest područja: ljudsko-pravnog, političkog, društvenog, (inter)kulturalnog, ekološkog i ekonomskog. U Europskom referentnom okviru za cjeloživotno učenje, od definiranih osam ključnih kompetencija, tri su izravno pokrivene sadržajima koje obuhvaća građanski odgoj i obrazovanje - međuljudska i građanska kompetencija, osjećaj za inicijativu i poduzetnost te kulturna osviještenost i izražavanje.
Rezultati istraživanja eksperimentalne provedbe građanskog odgoja i obrazovanja, ali i prethodnih istraživanja organizacija civilnog društva (Istraživanje Centra za ljudska prava Demokracija i ljudska prava u osnovnim školama - teorija i praksa, 2009., Studija o političkoj socijalizaciji hrvatskih srednjoškolaca, GONG i FPZG, 2011., Istraživanje Mladi u vremenu krize, IDIZ, 2013.) pokazuju kako mladi ne posjeduju znanja iz područja ljudskih prava, politike i političkih procesa, kao ni osnovna znanja o demokraciji i demokratskim procesima, a smatraju ih važnima za život u suvremenom društvu. Politika i gospodarstvo sadrži dio tih sadržaja koji se tiču političke i gospodarske dimenzije no, kao što nam istraživanja i pokazuju, ne razvija mlade kao aktivne i odgovorne građane koji sudjeluju u svojim zajednicama. Društvena je odgovornost osigurati mladima priliku za razvoj građanske kompetencije! Bez
kvalitetnog uvođenja GOO iznevjerili smo mlade i onemogućili im dobre uvjete za razvoj građanske kompetencije i punu društvenu participaciju. Upravo bi to bio dugoročno najbolji korak prema osiguravanju održivog razvoja i solidarnijeg društva, što našim političkim elitama očito nije dovoljno važno.
Nagađalo se da je jedan od razloga zašto je GO stopiran pritisak konzervativnih udruga na Vladu. Slažete li se s time te kako komentirate odluku ministra Mornara o nužnom dijalogu s Crkvom po pitanju uvođenja GO?
Ministar bi svakako trebao znati da kvalitetan pristup obrazovnim reformama nije taj da se kreće od sastanaka s pojedinim interesnim skupinama iza zatvorenih vrata kako bi se udovoljilo njihovim parcijalnim interesima. Po mom mišljenju, ispravno bi bilo pregledati i objaviti rezultate javne rasprave u kojoj su svi mogli ravnopravno sudjelovati i osvrnuti se na argumente koji su tamo navedeni. Javnost te rezultate još nije ni vidjela, a odluke su donesene na način koji može dovesti do nepovjerenja građana i građanki. Ovakav način sigurno je poljuljao povjerenje dijela građana i pokazuje nepoštovanje prema demokratskoj proceduri kao i nepoštovanje prema učenicima, učiteljima i nastavnicima koji su svoje mišljenje izrazili tijekom eksperimentalne provedbe. Njihovo mišljenje će biti vidljivo kroz izvještaje o rezultatima eksperimentalne provedbe od kojih je samo jedan dovršen, jer za ostale MZOS i AZOO nisu ni pokazali interes.
Nakon medijskih nagađanja o budućnosti građanskog odgoja, prije nekoliko dana donesena je definitivna odluka da će se on uvesti u osnovne i srednje škole od ove jeseni. Ipak, on neće biti zaseban predmet već će se slušati međupredmetno u svim razredima. Na taj način riješen je problem edukacije stručnjaka, smatraju iz ministarstva. Je li tim drugačijim konceptom narušena ili ne njegova kvalitetna provedba, kao i kvalitetna edukacija djece?
Međupredmetna provedba ne znači dodavanje novih sadržaja već povezivanje postojećih sadržaja što sadržajno nije dovoljno u trenutnoj situaciji jer učenicima nedostaju i konkretna znanja, a svakako i prostor te podrška da razviju vještine i demokratske stavove. Uz to, kvalitetna međupredmetna provedba teško je ostvariva u kraćem razdoblju jer još uvijek imamo značajan broj nastavnika i nastavnica koji za nju
nisu osposobljeni te stare nastavne planove i programe.
Budući da ovim novim prijedlogom nije osiguran novi prostor u nastavi za razvoj novih znanja i vještina prijedlog ne može imati pozitivan učinak.
Međupredmetnost je teže ostvariva nego predmet jer podrazumijeva educiranost svih odgojno-obrazovnih djelatnika i djelatnica i drugačiji pristup radu koji će biti moguće ostvariti tek kurikulumskom reformom. Aktualni prijedlog programa uveo je nove ishode koji bi se trebali ostvarivati unutar nastavnih jedinica koje već imaju propisane svoje ciljeve. Odgojno-obrazovni radnici su do sada više puta isticali da je gradiva previše i da ga ne stižu ostvariti, a sad im se dodaju novi ishodi koje bi trebali ostvariti unutar već postojećeg vremena i ciljeva.
MZOS i AZOO u svojim javnim istupima navode da se nastavnici i nastavnice ne osjećaju kompetentno poučavati GOO u cjelini, nego samo manje dijelove povezanije s njihovim predmetom. Takav pristup ne donosi ništa novo i korisno za učenike jer će se nastavnici i dalje držati svatko svog segmenta. Ironija je da od učenika tražimo da naprave ono što ni sami nastavnici ne mogu, a to je da povezuju. Građanski odgoj i obrazovanje podrazumijeva šire razumijevanje tematike dok predloženi prijedlog programa segmentira materiju čime se podrazumijeva da nastavnici ne trebaju imati širu perspektivu GOO-a, a sukladno tome niti će učenici usvojiti potrebne koncepte u cijelosti.
Također, planira se reforma kurikuluma. Uz to najavljena je javna rasprava o novom sadržaju građanskog odgoja koja će trajati mjesec dana. Što mislite da će rasprava iznjedriti te je li reforma kurikuluma potrebna?
Nova javna rasprava o prijedlogu GOO-a prije nego što su uopće objavljeni i razmotreni rezultati prethodne jest doslovno izigravanje demokratske procedure. Također, nedostatak interesa MZOS i AZOO za rezultate eksperimentalne provedbe dodatno pokazuje neozbiljan pristup reformama jer ih ne zanimaju empirijski utemeljeni podaci. Nedostaci demokratske procedure su prisutni i u postupku predlaganja Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije jer ni kod nje nije jasno što se dogodilo s prijedlozima iz javne rasprave.
Očito se igraju našim novcima i vremenom što je stvarno izigravanje demokracije.
Istovremeno, pokazalo se da svi ti ljudi koje našim novcem plaćamo da rade ne mogu urediti ni pravni okvir za obrazovanje. I pri tom ih nije briga ni za nepovjerenje građana do kojeg ovakav njihov neozbiljan pristup dovodi.
Reforma obrazovanja i kurikulumski pristup su nužnost, ali je već godinama jasno da u MZOS i AZOO nisu imali dovoljno stručnih kompetencija ni volje za provođenje, što se nije promijenilo nabolje ni u mandatu ove Vlade. Čak štoviše, mnogima se čini da je sve gore i da se obrazovanje sustavno zanemaruje.
Izvor: h-alter
Kako bi se osiguralo kvalitetno i sustavno uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja u škole, organizacije civilnog društva koje se bave neformalnim obrazovanjem i ljudskim pravima udružile su se u GOOD inicijativu. Ona djeluje od 2008. godine te se članice inicijative, između ostalog, zalažu za poštivanje ljudskih prava, zabranu diskriminacije, rodnu ravnopravnost, održivi razvoj, razvoj kritičkog mišljenja te aktivno sudjelovanje građana i građanki u procesima donošenja odluka. Smatraju da reforma obrazovnog sustava mora biti utemeljena na jasnoj viziji i zajedničkim ciljevima. Obrazovanje je nacionalni interes te je nužno podržati djelatnike i djelatnice obrazovnog sustava i osigurati međusobnu suradnju svih nužnih i zainteresiranih strana.
Posljednjih mjesec dana javno se raspravljalo o najboljem načinu uvođenja građanskog odgoja u obrazovni sustav. O potezima novog ministra obrazovanja Vedrana Mornara, konačnoj odluci uključivanja građanskog odgoja i obrazovanja u sustav, beneficijama građanskog odgoja te potencijalnoj reformi kurikuluma, razgovarali smo s Martinom Horvat, članicom GONG - a i GOOD inicijative.
Ministar znanja, obrazovanja i športa, Vedran Mornar, pomalo iznenađujuće je donio odluku da se stopira provođenje građanskog odgoja kao zasebnog predmeta. Naime, građanski odgoj koji se već dvije godine u 7. i 8. razredima osnovnih škola provodi kao eksperimentalan, od jeseni je trebao zaživjeti kao zaseban predmet u
školama. Kao predstavnica udruge koja ga godinama zagovara, kako komentirate takvu odluku ministra Mornara?
Ta je odluka odraz nespremnosti i nedostatne stručnosti upravnih tijela koja se bave obrazovanjem za sustavni i kvalitetni pristup reformama u području obrazovanja. Odluka je problematična iz više razloga.
Zadnji prijedlog programa ne uključuje rezultate eksperimentalne provedbe što znači da ne uključuje mišljenja učenika, učitelja i nastavnika koji su u njoj sudjelovali. Jednako tako na ovaj način su neodgovorno iskorištena sva sredstva koja su do sad uložena u uvođenje, a nije učinjen nikakav napredak u odnosu na program koji imamo od 1999.
Sama međupredmetna provedba nije dostatna za razvoj građanske kompetencije, odnosno za ostvarivanje planiranih ishoda, te je zapravo teže provediva jer podrazumijeva dostatnu educiranost svih odgojno-obrazovnih djelatnika. Također, u posljednjem prijedlogu programa postoje stručno vrlo diskutabilni dijelovi koji pokazuju zastarjelo razumijevanje koncepta građanstva i nedostatak stvarnog razumijevanja GOO-a u njegovoj širini. Za razvoj građanske kompetencije neophodno je učiti kroz praktični angažman i zalaganje u zajednici, što su prvi prijedlozi uvažavali, a ovaj otežava takav pristup.
Agencija za odgoj i obrazovanje bi trebala biti neovisno stručno tijelo, a pokazala se previše ovisna o političkim utjecajima. Kao porezna obveznica očekujem da AZOO ispuni svoju ulogu stručnog i neovisnog tijela, kad je već imamo i plaćamo.
Nadalje, suradnja s organizacijama civilnog društva i zainteresiranim građanima je sastavni dio demokracije i obveza demokratskih država (prema dokumentima UNESCO-a, Vijeća Europe, Europske komisije pa čak i Svjetske banke). Suradnja je nužna ne samo u implementaciji sadržaja (a OCD su do sada provodile mnoge značajne programe - od natjecanja do debatnih klubova), već bi one trebale biti uključene u svaku fazu kreiranja odluka. Način na koji je ovaj program prezentiran krši
Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću i izdaje principe suvremene demokracije. Očekujemo od AZOO-a da izradi kriterije i načine suradnje s organizacijama civilnog društva koji će omogućiti uključivanje u one programe koji su kvalitetni i koje provode stručne osobe.
Što smatrate, koje su potencijalne posljedice takve odluke? Koje su beneficije GO i zašto je on Hrvatskoj potreban?
Cilj građanskog odgoja i obrazovanja (GOO) jest razvijanje građanske kompetencije učenika i učenica kao aktivnih i odgovornih građana i građanki koji znaju svoja prava i odgovornosti te se ponašaju u skladu s njima. U skladu s tim, GOO je usmjeren na stjecanje ne samo znanja nego i vještina i stavova iz šest područja: ljudsko-pravnog, političkog, društvenog, (inter)kulturalnog, ekološkog i ekonomskog. U Europskom referentnom okviru za cjeloživotno učenje, od definiranih osam ključnih kompetencija, tri su izravno pokrivene sadržajima koje obuhvaća građanski odgoj i obrazovanje - međuljudska i građanska kompetencija, osjećaj za inicijativu i poduzetnost te kulturna osviještenost i izražavanje.
Rezultati istraživanja eksperimentalne provedbe građanskog odgoja i obrazovanja, ali i prethodnih istraživanja organizacija civilnog društva (Istraživanje Centra za ljudska prava Demokracija i ljudska prava u osnovnim školama - teorija i praksa, 2009., Studija o političkoj socijalizaciji hrvatskih srednjoškolaca, GONG i FPZG, 2011., Istraživanje Mladi u vremenu krize, IDIZ, 2013.) pokazuju kako mladi ne posjeduju znanja iz područja ljudskih prava, politike i političkih procesa, kao ni osnovna znanja o demokraciji i demokratskim procesima, a smatraju ih važnima za život u suvremenom društvu. Politika i gospodarstvo sadrži dio tih sadržaja koji se tiču političke i gospodarske dimenzije no, kao što nam istraživanja i pokazuju, ne razvija mlade kao aktivne i odgovorne građane koji sudjeluju u svojim zajednicama. Društvena je odgovornost osigurati mladima priliku za razvoj građanske kompetencije! Bez
kvalitetnog uvođenja GOO iznevjerili smo mlade i onemogućili im dobre uvjete za razvoj građanske kompetencije i punu društvenu participaciju. Upravo bi to bio dugoročno najbolji korak prema osiguravanju održivog razvoja i solidarnijeg društva, što našim političkim elitama očito nije dovoljno važno.
Nagađalo se da je jedan od razloga zašto je GO stopiran pritisak konzervativnih udruga na Vladu. Slažete li se s time te kako komentirate odluku ministra Mornara o nužnom dijalogu s Crkvom po pitanju uvođenja GO?
Ministar bi svakako trebao znati da kvalitetan pristup obrazovnim reformama nije taj da se kreće od sastanaka s pojedinim interesnim skupinama iza zatvorenih vrata kako bi se udovoljilo njihovim parcijalnim interesima. Po mom mišljenju, ispravno bi bilo pregledati i objaviti rezultate javne rasprave u kojoj su svi mogli ravnopravno sudjelovati i osvrnuti se na argumente koji su tamo navedeni. Javnost te rezultate još nije ni vidjela, a odluke su donesene na način koji može dovesti do nepovjerenja građana i građanki. Ovakav način sigurno je poljuljao povjerenje dijela građana i pokazuje nepoštovanje prema demokratskoj proceduri kao i nepoštovanje prema učenicima, učiteljima i nastavnicima koji su svoje mišljenje izrazili tijekom eksperimentalne provedbe. Njihovo mišljenje će biti vidljivo kroz izvještaje o rezultatima eksperimentalne provedbe od kojih je samo jedan dovršen, jer za ostale MZOS i AZOO nisu ni pokazali interes.
Nakon medijskih nagađanja o budućnosti građanskog odgoja, prije nekoliko dana donesena je definitivna odluka da će se on uvesti u osnovne i srednje škole od ove jeseni. Ipak, on neće biti zaseban predmet već će se slušati međupredmetno u svim razredima. Na taj način riješen je problem edukacije stručnjaka, smatraju iz ministarstva. Je li tim drugačijim konceptom narušena ili ne njegova kvalitetna provedba, kao i kvalitetna edukacija djece?
Međupredmetna provedba ne znači dodavanje novih sadržaja već povezivanje postojećih sadržaja što sadržajno nije dovoljno u trenutnoj situaciji jer učenicima nedostaju i konkretna znanja, a svakako i prostor te podrška da razviju vještine i demokratske stavove. Uz to, kvalitetna međupredmetna provedba teško je ostvariva u kraćem razdoblju jer još uvijek imamo značajan broj nastavnika i nastavnica koji za nju
nisu osposobljeni te stare nastavne planove i programe.
Budući da ovim novim prijedlogom nije osiguran novi prostor u nastavi za razvoj novih znanja i vještina prijedlog ne može imati pozitivan učinak.
Međupredmetnost je teže ostvariva nego predmet jer podrazumijeva educiranost svih odgojno-obrazovnih djelatnika i djelatnica i drugačiji pristup radu koji će biti moguće ostvariti tek kurikulumskom reformom. Aktualni prijedlog programa uveo je nove ishode koji bi se trebali ostvarivati unutar nastavnih jedinica koje već imaju propisane svoje ciljeve. Odgojno-obrazovni radnici su do sada više puta isticali da je gradiva previše i da ga ne stižu ostvariti, a sad im se dodaju novi ishodi koje bi trebali ostvariti unutar već postojećeg vremena i ciljeva.
MZOS i AZOO u svojim javnim istupima navode da se nastavnici i nastavnice ne osjećaju kompetentno poučavati GOO u cjelini, nego samo manje dijelove povezanije s njihovim predmetom. Takav pristup ne donosi ništa novo i korisno za učenike jer će se nastavnici i dalje držati svatko svog segmenta. Ironija je da od učenika tražimo da naprave ono što ni sami nastavnici ne mogu, a to je da povezuju. Građanski odgoj i obrazovanje podrazumijeva šire razumijevanje tematike dok predloženi prijedlog programa segmentira materiju čime se podrazumijeva da nastavnici ne trebaju imati širu perspektivu GOO-a, a sukladno tome niti će učenici usvojiti potrebne koncepte u cijelosti.
Martina Horvat: "Za razvoj građanske kompetencije neophodno je učiti kroz praktični angažman i zalaganje u zajednici, što su prvi prijedlozi uvažavali, a ovaj otežava takav pristup." (Foto: Nina Batarelo, Libela)
Također, planira se reforma kurikuluma. Uz to najavljena je javna rasprava o novom sadržaju građanskog odgoja koja će trajati mjesec dana. Što mislite da će rasprava iznjedriti te je li reforma kurikuluma potrebna?
Nova javna rasprava o prijedlogu GOO-a prije nego što su uopće objavljeni i razmotreni rezultati prethodne jest doslovno izigravanje demokratske procedure. Također, nedostatak interesa MZOS i AZOO za rezultate eksperimentalne provedbe dodatno pokazuje neozbiljan pristup reformama jer ih ne zanimaju empirijski utemeljeni podaci. Nedostaci demokratske procedure su prisutni i u postupku predlaganja Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije jer ni kod nje nije jasno što se dogodilo s prijedlozima iz javne rasprave.
Očito se igraju našim novcima i vremenom što je stvarno izigravanje demokracije.
Istovremeno, pokazalo se da svi ti ljudi koje našim novcem plaćamo da rade ne mogu urediti ni pravni okvir za obrazovanje. I pri tom ih nije briga ni za nepovjerenje građana do kojeg ovakav njihov neozbiljan pristup dovodi.
Reforma obrazovanja i kurikulumski pristup su nužnost, ali je već godinama jasno da u MZOS i AZOO nisu imali dovoljno stručnih kompetencija ni volje za provođenje, što se nije promijenilo nabolje ni u mandatu ove Vlade. Čak štoviše, mnogima se čini da je sve gore i da se obrazovanje sustavno zanemaruje.
Izvor: h-alter
