"Geopolitičke" izjave američkog predsjedničkog kandidata Donalda Trumpa u nedavnom intervjuu za The New York Times su izazvale pomutnju u baltičkim zemaljama i istočnoj Europi. Odgovarajući na pitanje o "opasnim aktivnostima Rusije, koja plaši male baltičke zemlje koje su nedavno postale članice NATO saveza", Trump je rekao da će podrška ovisiti o tome "jesu li te zemlje ispunile svoje obveze u prema Americi".
"Ako one ispunjavaju svoje obveze prema nama, onda će naš odgovor će biti pozitivan", rekao je Donald Trump.
Drugim riječima, njegov stav je da će "rado poštivati postojeći sporazum, ali Amerika neće sami snositi teret kojeg si ne može priuštiti".
Ako se Sjedinjenim Državama pravilno nadoknade ogromni troškovi povezani s obranom drugih zemalja, od kojih su mnoge "izuzetno bogate", Trumpov stav će prema njima biti drugačiji i on im je spreman reći: "Čestitamo, zaštitili ste se!"
Ovaj su stav podržale i njegove pristaše. Newt Gingrich, bivši predsjednik američkog Predstavničkog doma, rekao je "kako saveznici moraju brinuti o američkoj spremnosti, ako žele da SAD da ispuni svoje obveze".
"Svaki predsjednik je rekao da zemlje NATO saveza ne ispunjavaju svoj dio dogovora", rekao je Gingrich.
Reakcija je bila predvidljiva. Predsjednik Odbora za vanjsku politiku parlamenta Latvije, Ojars Kalninš je rekao kako su izjave Trumpa "opasne i neodgovorne".
"To će negativno utjecati na jedinstvo NATO saveza i sigurnosnu situaciju. Uglavnom, on je rekao da Sjedinjene Države neće ispunjavati svoja obećanja ili obveze", rekao je Kalninš.
Neslužbeni odgovori u medijima su dosegli takvu razinu apsurda, da su Trumpa u baltičkim zemljama predstavili kao "prijatelja Putina". Unutar Sjedinjenih Država su optužbe došle od strane demokrata i "tradicionalnih" republikanaca.
Republikanci, demokrati i nezavisni dužnosnici koji su pomogli izgraditi NATO, najuspješniji vojni savez u povijesti, došli do istog zaključka i Donald Trump im ne odgovara i nisu spremni da bude vrhovni zapovjednik američkih snaga.
No, Trump uopće nije rekao ništa novo. Njegov stav je potpuno isti kao u dva intervjua iz ožujka i travnja ove godine, kada je rekao "da NATO Ameriku košta cijelo jedno bogatstvo".
"Da, mi branimo Europu, ali smo potrošili puno novca. Mi si više to ne možemo priuštiti. Trebamo to razmotriti i bit ćemo u NATO-u, ali ćemo plaćati mnogo manje. Mi plaćamo previše, a sve što imamo je 28 zemalja koje uzdržavamo", rekao je ranije ove godine Trump.
Njegova retorika se ne odnosi samo na NATO.
"Južna Koreja je vrlo bogata, industrijalizirana zemlja, a mi ne dobivamo pravednu naknadu za ono što radimo za nju. Mi tamo beskrajno šaljemo svoje brodove, zrakoplove, provodimo vježbe, a umjesto toga dobivamo samo mali dio onoga što potrošimo. Bez nas ni Saudijska Arabija neće dugo trajati i bez naše zaštite će se raspasti. Oni jednostavno tiskaju novac, a njime ne kompenziraju ni svoje troškove", rekao je od strane američkih liberala, demokrata i republikanskih jastrebovima omraženi Trump.
U isto vrijeme je kao prisilne mjere predložio da se odustane od kupnje nafte iz Saudijske Arabije, ako ta zemlja i dalje bude odbijala poslati svoje vojnike u borbu protiv "Islamske države".
Općenito, s točke gledišta Trumpa, "Amerika je ta koja uvijek plaća račune, dok drugi uživaju sigurnost". No, Sjedinjene Države si više ne mogu priuštiti takvu "velikodušnost".
"Pogledajmo način na koji smo gradili škole u Iraku, a onda su letjele u zrak. Gradimo školu i netko je raznese. No, ne možemo je rekonstruirati i drugi i treći put, a da u isto vrijeme ne možemo izgraditi školu u Brooklynu. Mi nemamo novca za obrazovanje i ne gradimo u svojoj zemlji. Kad smo se zapitali je li došlo vrijeme da brinemo o sebi? Da, postoji svijet i izvan Sjedinjenih Država, ali naša zemlja se raspada. Danas se svijet se promijenio i mi se ne bismo trebali baviti sređivanjem drugih država. Iskustvo je pokazalo da se to tako ne radi. Naš dug je dosegao 19 000 milijardi dolara. Vjerojatno sjedimo na balonu, a ako on pukne, posljedice će biti strašne", izjavio je Trump.
"Mi smo bili utjecajna i bogata zemlja. Sada smo siromašna i zemlja dužnik", zaključio je republikanski kandidat i požalio se na ograničene američke resurse.
U isto vrijeme, glavni američki suparnik za Trumpa je Kina.
"Oni su izvukli iz naše zemlje toliko novca da su rekonstruirani cijelu Kinu. Bez nas, ne bi imali sve te zračne luke, ceste, mostove. A mi sami ne gradimo ništa i naše vrijeme je prošlo", žali se Donald Trump.
U stvari, njegova sirova i radikalna retorika je usmjerena u srž problema i metode njihova rješavanja, ali ovo što Trump izjavljuje je 2011. rekao i ministar obrane Robert Gates, kada je izjavio da bi američka javnost mogla izgubiti volju da u potpunosti plaća vojne troškove NATO saveza.
Tvrdnje o zemljama koje ne ispunjavaju obveze u sustavu kolektivne sigurnosti se čuju već duže vrijeme. Važno je napomenuti da je neposredno prije proljetnog intervjua Trumpa slično govorio i predsjednik Barack Obama.
U intervjuu za The Atlantic je jadikovao kako se osjeća kao "slobodni jahač", koji vidi da su američki saveznici navikli na "korištenje američkih mišića u rješavanju njihovih specifičnih problema".
Njegova je izjava uzrokovala prilično bolne reakcije u nekih europskih članica NATO saveza, ali i Saudijskoj Arabiji, Turskoj i Izraelu.
Ograničiti Kinu je prioritet za sadašnju administraciju, ali su svi svjesni da SAD ima ograničene resurse, što zahtijeva mobilizaciju saveznika.
"Krizu odgovornosti" nekih satelita priznaje i Hillary Clinton , ali ona inzistira da se prema njima ne koriste prisilne mjere i da SAD ne mogu izaći ispod "istog krova". Očito je kategorički imperativ Hillary Clinton širenje američke sfere utjecaja po svaku cijenu.
No, kako god bilo, problem neispunjavanja obveza američkih saveznika objektivno postoji i Washington to vrlo skupo plaća. Od 2014. do 2016. je samo pet od 28 zemalja NATO saveza za obrambeni proračun izdvajalo dogovorenih 2% ukupnog BDP-a, a to su Sjedinjene Američke Države (3,61%), Grčka (2,38%), Velika Britanija (2,21%), Estonija (2,16%) i Poljska (2%).
U isto vrijeme, potencijalni neprijatelj Grčke je tradicionalno bila i ostaje Turska, koja je dio NATO-a.
Ukupno je proračun NATO saveza za 2015. godinu bio 1 023 milijarde dolara, a SAD su uplatile 735 milijardi ili 71,8%. Prije deset godina, 1995., američki je udio bio 59%.
No, uzmemo li ukupni BDP zemalja NATO saveza, SAD u njemu čini manje od 49%, što u izdvajanjima čini još veću razliku između Amerike i europskih saveznika.
U savezu je šest velikih zemalja, uključujući i dva najbliža saveznika Washingtona, koje su u 2015. godini smanjile su vojne proračune. Riječ je o Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Kanadi, Italiji, Mađarskoj i Bugarskoj. Na primjer, vojna potrošnja u Njemačkoj je pala s 1,14% BDP-a na 1,09%, a vojni izdaci u Italiji i Mađarskoj su prije smanjenja iznosili 0,9% BDP-a.
Zbog toga, samo rast vojnih proračuna više u 16 zemalja može omogućiti NATO savezu da stabilizira razinu vojne potrošnje, a ukupni BDP europskih članica organizacije je porastao za 1,7%, što znači da su zemlje zapadne Europe udio vojne potrošnje saveza kao cjeline smanjile za 1,3%.
S druge strane, na povećanje troškova za obranu, kako bi zaštitili istočnu Europu, spremno je samo 31% Nijemaca i manje od polovice Francuza i Talijana.
Dvije od tri "mlade demokracije" u baltičkim zemljama su također problematične, a tamo se sada ulaže ogroman novac za smještaj novih snaga, poligone i infrastrukturu. Vojni proračun Litve u 2015. jest porastao za 32%, ali u postocima još uvijek iznosi jadnih 1,1% BDP-a, dok će sljedeće godine biti uvećan na 1,48%. Vojni proračun Latvije ove godine je povećan je za 14% i dosegao oko 1% BDP-a, a 2016. je planirano povećanje na 1,45%. Zacrtani cilj od 2% zvuči neostvariv. Drugim riječima, teško je stvarati napetosti između Zapada i Rusije, ako baltičke zemlje nisu previše voljne plaćati za vlastitu sigurnost. No, postoji i druga opcija – da sve plati Washington.
Tu je i Poljska, čiji vojni izdaci u 2016. neće doseći ciljanu razinu. Istodobno je vrijednost baltičkih država kao vojnog mostobrana vrlo upitna. Skupina zemalja je smještena između ruske granice, mora i enklave Kalinjingrad, a kao takva ne može biti osobito snažna.
Drugim riječima, sve što mogu ponuditi "mlade demokracije" Baltika su rusofobija i potencijalni problemi Sjedinjenim Državama po uzoru na kubansku raketnu krizu.
Tu si i pritužbe protivnika Trumpa, koji tvrde da izravno ugrožava članak 5 Statuta NATO saveza, koji obvezuje sve zemlje članice da međusobno pomognu bilo koju zemlju koja bude napadnuta. Ako pogledamo članak 5 doslovno, onda su pritužbe, koje ponavljaju i naši "uvaženi" kolumnisti, prilično čudne.
Članak 5 NATO ugovora: "Potpisnice smatraju da se oružani napad na jednu ili više njih, u Europi ili Sjevernoj Americi, treba smatrati napadom na sve njih i zato se slažu da će u slučaju takvog oružanog napada, svaka od njih, pozivajući se na pravo individualne ili zajedničke samoobrane iz članka 51 Povelje Ujedinjenih naroda, pomoći potpisnici ili potpisnicama koje su napadnute, poduzimajući odmah, same i u skladu s drugim potpisnicama, korake koji se smatraju potrebnima, uključujući uporabu oružane sile, da bi povratile i održale sigurnost Sjevernoatlantskog područja. Svaki takav oružani napad i mjere poduzete kao rezultat tog napada moraju se odmah prijaviti Vijeću sigurnosti. Takve mjere moraju se zaustaviti kada Vijeće sigurnosti poduzme mjere potrebne za ponovnu uspostavu i održavanje međunarodnog mira i sigurnosti."
Drugim riječima, članice NATO saveza prvo trebaju biti napadnute, jedna ili više njih, a odgovorit će se ako se bude smatralo potrebnim. U tom slučaju moguće radnje uključuju uporabu oružane sile, ali to nije jedina opcija.
Jasno definirano opredjeljenje da se stane na stranu "žrtve" u povelji NATO saveza ne postoji, što otvara prostor za manevar Washingtonu.
Upravo to je ono što Americi u ovom trenutku i treba. Pokušavajući zadržati kontrolu nad globalnim udjelom svjetskog BDP-a, kojeg SAD nesporno gube, posebno u industrijskoj proizvodnji, Sjedinjene Države su suočene s klasičnim primjerom "obrnute imperije", situacije u kojoj centar carstva izdržava periferiju. Zbog toga su propala velika carstva u povijesti, kao na primjer Rimsko carstvo ili socijalistički blok Sovjetskog Saveza, kojeg su zemlje istočne Europe stajale višestruko više nego su doprinosile.
Ostale opcije, osim "mobilizacije" saveznika i resetiranja preraspodjele, ne postoje. U stvari postoji Trumpov "izolacionizam", koji će saveznicima dati onoliko koliko plate. Pošteno ili ne, surovo ili ne, situacija je takva kakva jest.
No, s time se slažu gotovo sve američke političke elite, a one okupljene oko Hillary Clinton uvjerene su da će još neko vrijeme Amerika zadržati mjesto "globalnog lidera", iako im je jasno da je to gotovo nemoguće. Bez obzira izaberu li Amerikanci ili ne Donalda Trumpa, korekcija kursa vanjske politike Washingtona je neizbježna.
Uzalud Michelle Obama držala sladunjave govore u kojima kaže "da, kad vidi Hillary Clinton, zna da će i njene dvije kćerkice, kao žene, kao Afroamerikanke, jednog dana moći biti predsjednice". Zaista dirljivo!? Uzalud Barack Obama izlazio pred javnost sa statistikama i usporedbama Reaganove i Bushovih administracija i onih Clintona i njega, brojke su neumoljive. SAD duguju oko 19 000 milijardi dolara, proračun zemalja NATO pakta je 1 023 milijarde, od čeka SAD izdvajaju 735 milijardi ili 71,8%. Tu su troškovi obrane saveznika na Pacifiku, Južne Koreje i Japana, ali i Izraela i zemalja Zaljevskog vijeća za suradnju na čelu sa Saudijskom Arabijom, gdje SAD također imaju stalne baze i ogromnu vojnu infrastrukturu. Većina saveznika neprestano traži pomoć, ali kada je riječ o troškovima, istina, sudjeluju u njima kupnjom vojne opreme, ali ne uvijek. Europljani su po tom pitanju najgori kupci, jer Francuska, Velika Britanija i druge zemlje imaju vlastitu vojnu proizvodnju, a za ostatak će se već "pobrinuti Pentagon". Kako će američki Kongres i State Department u ovim uvjetima sastavljati sljedeće proračune, samo oni znaju. Trump vidi rješenje ili u jednakom sudjelovanju u troškovima, gledajući pri tom BDP svake zemlje pojedinačno, ili u smanjenju aktivnosti Amerike u NATO savezu, što bi u stvari trebalo pozdraviti, jer bi time splasnule i napetosti na europskom kontinentu. Naravno, ostaje "prijetnja ruske agresije" na zemlje Baltika. No, vjeruje li itko u te besmislice, osim onih koji su plaćeni da ih propagiraju? Rusija, kao zemlja s vojnim proračunom od oko 50 – 60 milijardi dolara godišnje bi, po procjenama "analitičara", mogla napasti vojni savez s proračunom od preko 1 000 milijardi dolara vojnih izdvajanja i svijet uvesti u Treći svjetski rat? Nije potrebno ni komentirati ovakvo što, iako ove tvrdnje Atlantskog vijeća i Stratfora redovito prenose sve medijske kuće, listovi i portali zemalja NATO pakta, uključujući i Hrvatsku.
Sudeći po dosadašnjim akcijama Rusije, izjavama i otvorenosti za suradnju, bez obzira na sankcije i vojne aktivnosti na njenim granicama, to mogu tvrditi još samo oni koji su za to plaćeni ili slijepi štovatelji atlantističke ideologije koji ne vide da svijet nije i ne može doživjeti "kraj povijesti".
FOTO - Izdvajanja za vojne proračune o odnosu na BDP zemalja NATO pakta prije "uvećanja" 2015.
AMSI
"Ako one ispunjavaju svoje obveze prema nama, onda će naš odgovor će biti pozitivan", rekao je Donald Trump.
Drugim riječima, njegov stav je da će "rado poštivati postojeći sporazum, ali Amerika neće sami snositi teret kojeg si ne može priuštiti".
Ako se Sjedinjenim Državama pravilno nadoknade ogromni troškovi povezani s obranom drugih zemalja, od kojih su mnoge "izuzetno bogate", Trumpov stav će prema njima biti drugačiji i on im je spreman reći: "Čestitamo, zaštitili ste se!"
Ovaj su stav podržale i njegove pristaše. Newt Gingrich, bivši predsjednik američkog Predstavničkog doma, rekao je "kako saveznici moraju brinuti o američkoj spremnosti, ako žele da SAD da ispuni svoje obveze".
"Svaki predsjednik je rekao da zemlje NATO saveza ne ispunjavaju svoj dio dogovora", rekao je Gingrich.
Reakcija je bila predvidljiva. Predsjednik Odbora za vanjsku politiku parlamenta Latvije, Ojars Kalninš je rekao kako su izjave Trumpa "opasne i neodgovorne".
"To će negativno utjecati na jedinstvo NATO saveza i sigurnosnu situaciju. Uglavnom, on je rekao da Sjedinjene Države neće ispunjavati svoja obećanja ili obveze", rekao je Kalninš.
Neslužbeni odgovori u medijima su dosegli takvu razinu apsurda, da su Trumpa u baltičkim zemljama predstavili kao "prijatelja Putina". Unutar Sjedinjenih Država su optužbe došle od strane demokrata i "tradicionalnih" republikanaca.
Republikanci, demokrati i nezavisni dužnosnici koji su pomogli izgraditi NATO, najuspješniji vojni savez u povijesti, došli do istog zaključka i Donald Trump im ne odgovara i nisu spremni da bude vrhovni zapovjednik američkih snaga.
No, Trump uopće nije rekao ništa novo. Njegov stav je potpuno isti kao u dva intervjua iz ožujka i travnja ove godine, kada je rekao "da NATO Ameriku košta cijelo jedno bogatstvo".
"Da, mi branimo Europu, ali smo potrošili puno novca. Mi si više to ne možemo priuštiti. Trebamo to razmotriti i bit ćemo u NATO-u, ali ćemo plaćati mnogo manje. Mi plaćamo previše, a sve što imamo je 28 zemalja koje uzdržavamo", rekao je ranije ove godine Trump.
Njegova retorika se ne odnosi samo na NATO.
"Južna Koreja je vrlo bogata, industrijalizirana zemlja, a mi ne dobivamo pravednu naknadu za ono što radimo za nju. Mi tamo beskrajno šaljemo svoje brodove, zrakoplove, provodimo vježbe, a umjesto toga dobivamo samo mali dio onoga što potrošimo. Bez nas ni Saudijska Arabija neće dugo trajati i bez naše zaštite će se raspasti. Oni jednostavno tiskaju novac, a njime ne kompenziraju ni svoje troškove", rekao je od strane američkih liberala, demokrata i republikanskih jastrebovima omraženi Trump.
U isto vrijeme je kao prisilne mjere predložio da se odustane od kupnje nafte iz Saudijske Arabije, ako ta zemlja i dalje bude odbijala poslati svoje vojnike u borbu protiv "Islamske države".
Općenito, s točke gledišta Trumpa, "Amerika je ta koja uvijek plaća račune, dok drugi uživaju sigurnost". No, Sjedinjene Države si više ne mogu priuštiti takvu "velikodušnost".
"Pogledajmo način na koji smo gradili škole u Iraku, a onda su letjele u zrak. Gradimo školu i netko je raznese. No, ne možemo je rekonstruirati i drugi i treći put, a da u isto vrijeme ne možemo izgraditi školu u Brooklynu. Mi nemamo novca za obrazovanje i ne gradimo u svojoj zemlji. Kad smo se zapitali je li došlo vrijeme da brinemo o sebi? Da, postoji svijet i izvan Sjedinjenih Država, ali naša zemlja se raspada. Danas se svijet se promijenio i mi se ne bismo trebali baviti sređivanjem drugih država. Iskustvo je pokazalo da se to tako ne radi. Naš dug je dosegao 19 000 milijardi dolara. Vjerojatno sjedimo na balonu, a ako on pukne, posljedice će biti strašne", izjavio je Trump.
"Mi smo bili utjecajna i bogata zemlja. Sada smo siromašna i zemlja dužnik", zaključio je republikanski kandidat i požalio se na ograničene američke resurse.
U isto vrijeme, glavni američki suparnik za Trumpa je Kina.
"Oni su izvukli iz naše zemlje toliko novca da su rekonstruirani cijelu Kinu. Bez nas, ne bi imali sve te zračne luke, ceste, mostove. A mi sami ne gradimo ništa i naše vrijeme je prošlo", žali se Donald Trump.
U stvari, njegova sirova i radikalna retorika je usmjerena u srž problema i metode njihova rješavanja, ali ovo što Trump izjavljuje je 2011. rekao i ministar obrane Robert Gates, kada je izjavio da bi američka javnost mogla izgubiti volju da u potpunosti plaća vojne troškove NATO saveza.
Tvrdnje o zemljama koje ne ispunjavaju obveze u sustavu kolektivne sigurnosti se čuju već duže vrijeme. Važno je napomenuti da je neposredno prije proljetnog intervjua Trumpa slično govorio i predsjednik Barack Obama.
U intervjuu za The Atlantic je jadikovao kako se osjeća kao "slobodni jahač", koji vidi da su američki saveznici navikli na "korištenje američkih mišića u rješavanju njihovih specifičnih problema".
Njegova je izjava uzrokovala prilično bolne reakcije u nekih europskih članica NATO saveza, ali i Saudijskoj Arabiji, Turskoj i Izraelu.
Ograničiti Kinu je prioritet za sadašnju administraciju, ali su svi svjesni da SAD ima ograničene resurse, što zahtijeva mobilizaciju saveznika.
"Krizu odgovornosti" nekih satelita priznaje i Hillary Clinton , ali ona inzistira da se prema njima ne koriste prisilne mjere i da SAD ne mogu izaći ispod "istog krova". Očito je kategorički imperativ Hillary Clinton širenje američke sfere utjecaja po svaku cijenu.
No, kako god bilo, problem neispunjavanja obveza američkih saveznika objektivno postoji i Washington to vrlo skupo plaća. Od 2014. do 2016. je samo pet od 28 zemalja NATO saveza za obrambeni proračun izdvajalo dogovorenih 2% ukupnog BDP-a, a to su Sjedinjene Američke Države (3,61%), Grčka (2,38%), Velika Britanija (2,21%), Estonija (2,16%) i Poljska (2%).
U isto vrijeme, potencijalni neprijatelj Grčke je tradicionalno bila i ostaje Turska, koja je dio NATO-a.
Ukupno je proračun NATO saveza za 2015. godinu bio 1 023 milijarde dolara, a SAD su uplatile 735 milijardi ili 71,8%. Prije deset godina, 1995., američki je udio bio 59%.
No, uzmemo li ukupni BDP zemalja NATO saveza, SAD u njemu čini manje od 49%, što u izdvajanjima čini još veću razliku između Amerike i europskih saveznika.
U savezu je šest velikih zemalja, uključujući i dva najbliža saveznika Washingtona, koje su u 2015. godini smanjile su vojne proračune. Riječ je o Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Kanadi, Italiji, Mađarskoj i Bugarskoj. Na primjer, vojna potrošnja u Njemačkoj je pala s 1,14% BDP-a na 1,09%, a vojni izdaci u Italiji i Mađarskoj su prije smanjenja iznosili 0,9% BDP-a.
Zbog toga, samo rast vojnih proračuna više u 16 zemalja može omogućiti NATO savezu da stabilizira razinu vojne potrošnje, a ukupni BDP europskih članica organizacije je porastao za 1,7%, što znači da su zemlje zapadne Europe udio vojne potrošnje saveza kao cjeline smanjile za 1,3%.
S druge strane, na povećanje troškova za obranu, kako bi zaštitili istočnu Europu, spremno je samo 31% Nijemaca i manje od polovice Francuza i Talijana.
Dvije od tri "mlade demokracije" u baltičkim zemljama su također problematične, a tamo se sada ulaže ogroman novac za smještaj novih snaga, poligone i infrastrukturu. Vojni proračun Litve u 2015. jest porastao za 32%, ali u postocima još uvijek iznosi jadnih 1,1% BDP-a, dok će sljedeće godine biti uvećan na 1,48%. Vojni proračun Latvije ove godine je povećan je za 14% i dosegao oko 1% BDP-a, a 2016. je planirano povećanje na 1,45%. Zacrtani cilj od 2% zvuči neostvariv. Drugim riječima, teško je stvarati napetosti između Zapada i Rusije, ako baltičke zemlje nisu previše voljne plaćati za vlastitu sigurnost. No, postoji i druga opcija – da sve plati Washington.
Tu je i Poljska, čiji vojni izdaci u 2016. neće doseći ciljanu razinu. Istodobno je vrijednost baltičkih država kao vojnog mostobrana vrlo upitna. Skupina zemalja je smještena između ruske granice, mora i enklave Kalinjingrad, a kao takva ne može biti osobito snažna.
Drugim riječima, sve što mogu ponuditi "mlade demokracije" Baltika su rusofobija i potencijalni problemi Sjedinjenim Državama po uzoru na kubansku raketnu krizu.
Tu si i pritužbe protivnika Trumpa, koji tvrde da izravno ugrožava članak 5 Statuta NATO saveza, koji obvezuje sve zemlje članice da međusobno pomognu bilo koju zemlju koja bude napadnuta. Ako pogledamo članak 5 doslovno, onda su pritužbe, koje ponavljaju i naši "uvaženi" kolumnisti, prilično čudne.
Članak 5 NATO ugovora: "Potpisnice smatraju da se oružani napad na jednu ili više njih, u Europi ili Sjevernoj Americi, treba smatrati napadom na sve njih i zato se slažu da će u slučaju takvog oružanog napada, svaka od njih, pozivajući se na pravo individualne ili zajedničke samoobrane iz članka 51 Povelje Ujedinjenih naroda, pomoći potpisnici ili potpisnicama koje su napadnute, poduzimajući odmah, same i u skladu s drugim potpisnicama, korake koji se smatraju potrebnima, uključujući uporabu oružane sile, da bi povratile i održale sigurnost Sjevernoatlantskog područja. Svaki takav oružani napad i mjere poduzete kao rezultat tog napada moraju se odmah prijaviti Vijeću sigurnosti. Takve mjere moraju se zaustaviti kada Vijeće sigurnosti poduzme mjere potrebne za ponovnu uspostavu i održavanje međunarodnog mira i sigurnosti."
Drugim riječima, članice NATO saveza prvo trebaju biti napadnute, jedna ili više njih, a odgovorit će se ako se bude smatralo potrebnim. U tom slučaju moguće radnje uključuju uporabu oružane sile, ali to nije jedina opcija.
Jasno definirano opredjeljenje da se stane na stranu "žrtve" u povelji NATO saveza ne postoji, što otvara prostor za manevar Washingtonu.
Upravo to je ono što Americi u ovom trenutku i treba. Pokušavajući zadržati kontrolu nad globalnim udjelom svjetskog BDP-a, kojeg SAD nesporno gube, posebno u industrijskoj proizvodnji, Sjedinjene Države su suočene s klasičnim primjerom "obrnute imperije", situacije u kojoj centar carstva izdržava periferiju. Zbog toga su propala velika carstva u povijesti, kao na primjer Rimsko carstvo ili socijalistički blok Sovjetskog Saveza, kojeg su zemlje istočne Europe stajale višestruko više nego su doprinosile.
Ostale opcije, osim "mobilizacije" saveznika i resetiranja preraspodjele, ne postoje. U stvari postoji Trumpov "izolacionizam", koji će saveznicima dati onoliko koliko plate. Pošteno ili ne, surovo ili ne, situacija je takva kakva jest.
No, s time se slažu gotovo sve američke političke elite, a one okupljene oko Hillary Clinton uvjerene su da će još neko vrijeme Amerika zadržati mjesto "globalnog lidera", iako im je jasno da je to gotovo nemoguće. Bez obzira izaberu li Amerikanci ili ne Donalda Trumpa, korekcija kursa vanjske politike Washingtona je neizbježna.
Uzalud Michelle Obama držala sladunjave govore u kojima kaže "da, kad vidi Hillary Clinton, zna da će i njene dvije kćerkice, kao žene, kao Afroamerikanke, jednog dana moći biti predsjednice". Zaista dirljivo!? Uzalud Barack Obama izlazio pred javnost sa statistikama i usporedbama Reaganove i Bushovih administracija i onih Clintona i njega, brojke su neumoljive. SAD duguju oko 19 000 milijardi dolara, proračun zemalja NATO pakta je 1 023 milijarde, od čeka SAD izdvajaju 735 milijardi ili 71,8%. Tu su troškovi obrane saveznika na Pacifiku, Južne Koreje i Japana, ali i Izraela i zemalja Zaljevskog vijeća za suradnju na čelu sa Saudijskom Arabijom, gdje SAD također imaju stalne baze i ogromnu vojnu infrastrukturu. Većina saveznika neprestano traži pomoć, ali kada je riječ o troškovima, istina, sudjeluju u njima kupnjom vojne opreme, ali ne uvijek. Europljani su po tom pitanju najgori kupci, jer Francuska, Velika Britanija i druge zemlje imaju vlastitu vojnu proizvodnju, a za ostatak će se već "pobrinuti Pentagon". Kako će američki Kongres i State Department u ovim uvjetima sastavljati sljedeće proračune, samo oni znaju. Trump vidi rješenje ili u jednakom sudjelovanju u troškovima, gledajući pri tom BDP svake zemlje pojedinačno, ili u smanjenju aktivnosti Amerike u NATO savezu, što bi u stvari trebalo pozdraviti, jer bi time splasnule i napetosti na europskom kontinentu. Naravno, ostaje "prijetnja ruske agresije" na zemlje Baltika. No, vjeruje li itko u te besmislice, osim onih koji su plaćeni da ih propagiraju? Rusija, kao zemlja s vojnim proračunom od oko 50 – 60 milijardi dolara godišnje bi, po procjenama "analitičara", mogla napasti vojni savez s proračunom od preko 1 000 milijardi dolara vojnih izdvajanja i svijet uvesti u Treći svjetski rat? Nije potrebno ni komentirati ovakvo što, iako ove tvrdnje Atlantskog vijeća i Stratfora redovito prenose sve medijske kuće, listovi i portali zemalja NATO pakta, uključujući i Hrvatsku.
Sudeći po dosadašnjim akcijama Rusije, izjavama i otvorenosti za suradnju, bez obzira na sankcije i vojne aktivnosti na njenim granicama, to mogu tvrditi još samo oni koji su za to plaćeni ili slijepi štovatelji atlantističke ideologije koji ne vide da svijet nije i ne može doživjeti "kraj povijesti".
FOTO - Izdvajanja za vojne proračune o odnosu na BDP zemalja NATO pakta prije "uvećanja" 2015.
AMSI
