Duhovni mir vjernika postaje i više od transcendentalne kategorije u RH, postaje opravdanje za ugrožavanje zdravlja drugih
“Točka IV.a” možda nije najupečatljivije ime za opisivanje uzroka dubine jedne nacionalne tragedije, ali je svakako – najpreciznije. To je, naime, oznaka dodatka na odluku o epidemiološkim mjerama koji je 9. studenog usvojio Nacionalni stožer civilne zaštite. Onog dodatka koji je, u slučaju blagdana, spomen dana i neradnih dana u RH ukinuo limit od 50 ljudi na javnim okupljanjima.
Radi se, jasno, o “amandmanu” kojim se omogućilo da se u Vukovaru održi kolona sjećanja i koji je donesen usred zahtjeva struke za uvođenje strožim mjera zatvaranja u Hrvatskoj kako bi se izbjeglo tragično širenje zaraze do kraja godine. Tog 9. studenog Hrvatska je imala 1529 novozaraženih i 38 umrlih od Covida-19.
Korak dalje
Sada se, pak, uz jedva suzdržano samozadovoljstvo, jer su brojke manje nego prošlog tjedna, iznose podatci o tome da je novozaraženih “samo” 3272, a ni broj mrtvih u jednom danu nije rekordan. U petak je, međutim, broj ukupno umrlih od Covida-19 preko tri tisuće. Na dan kad je usvojena “točka IV.a” bilo ih je 832.
No, čak ni ove tragične brojke, čak ni činjenica koju i sami članovi Stožera ističu – da su strože mjere zatvaranja (uvedene bolno prekasno, nakon Kolone sjećanja) počele davati rezultate – nisu dovoljne za promjenu prakse. Otišlo se, naime, još korak dalje.
Mise i crna statistika
Sadašnje dodatno postrožavanje epidemioloških mjera, naime, nudi istu priliku koji je širenju zaraze ponudila “točka IV.a” – nudi epidemiološki riskantno i politički motivirano dopuštanje većeg javnog okupljanja. I što je još opasnije – dodatno ruši povjerenje u sve napore koji se poduzimanju na suzbijanju Covida-19, posljedično otvarajući prostor za sve veće osobno ignoriranje ostalih mjera i novi val rasta crne statistike iza Nove godine.
Riječ je, naravno, o misama za Božić. Dok se s jedne strane onemogućuje putovanje između županija uvođenjem zloglasnih propusnica, dok se poziva na razum i smanjivanje svih kontakata – u isto vrijeme se, kako se moglo i očekivati, popušta snažnom pritisku Crkve i povećava broj ljudi koji će moći boraviti na misama za Badnjak i Božić. Umjesto maksimalnih 25 ljudi, sad će na u crkvama moći biti po jedna osoba na sedam kvadratnih metara.
Opasnost, dvostruka mjerila!
Na tren se valja napraviti beskrajno naivan i zamisliti da će se ta mjera doista i provoditi u svim crkvama u Hrvatskoj. U istom tonu može se zamisliti i da su mise s po jednim vjernikom na sedam metara kvadratnih epidemiološki sasvim sigurne. Pa opet, ozbiljna i ogromna pitanja ostaju: Zašto je, ako je čarobni i siguran broj onaj od 7 m2, onda dosad bilo zabranjeno da misama nazoči više od 25 ljudi? Mijenja li virus svojstva i postaje manje opasan i za vrijeme ovog blagdana, kako se to dalo zaključiti iz “točke IV.a”?
Sarkazam na stranu, jasno je da se i u ovom slučaju jednostavno radi o tome da je struka ustuknula pred politikom, a politika pred pritiskom Crkve. Radi se o dvostrukim mjerilima koja su devastirala povjerenje u Stožer i epidemiološke mjere, što je bio savršen uvod za potapanje drugim valom. No, ovaj put se otišlo i još korak dalje.
Duhovni mir i ubojstvo
Istaknuti članovi Stožera, Alemka Markotić i Krunoslav Capak, s nemalom su dozom indignacije odgovarali na pitanja o božićnoj liberalizaciji mjera. Capak je na pitanje o tome zašto se sličan način rada ne dozvoli i ugostiteljskim objektima stvar analizirao dubinski: “Zato što je to nemoguće”. A mise su vezane na “poštivanje želja i potreba vjernika za duhovnim mirom i potrebom da se proslavi blagdan”. Markotić je govorila slično, samo još ozlojeđenija pitanjem: “Svaki vjernik razumije koja je njegova potreba, biti na misi jedan sat uoči Božića. To se provodi u miru, i svi vjernici to razumiju, to treba uvažavati”.
Duhovni mir vjernika tako postaje i više od transcendentalne kategorije u Hrvatskoj, postaje savršeno valjano opravdanje za potencijalno ugrožavanje zdravlja drugih. “Svi znamo što je Vukovar”, govorila je Markotić prije mjesec i pol dana braneći “točku IV.a “. Danas ne voli kad je pitaju hoće li na ponoćku. “Ja ću otići na ponoćku, bit ću vani držeći se epidemioloških mjera. Uvijek idem na misu, stojim vani i nisam vidjela kršenje mjera. Ako ste htjeli osobni odgovor, dobili ste ga i ne vidim zašto je to problem”, izdeklamirala je Markotić. Na Božićnu misu će, ali u ranijem terminu, i Capak, a uzmogne li, i Andrej Plenković.
Struka i superheroji
Nemojte, dakle, pitati za kog vraga se opet revitalizira duh “točke IV.a” i za jedan očito povlašteni dio građana liberaliziraju mjere i povećava rizik za širenje zaraze. Nemojte pitati one koji odlučuju planiraju li se bar oni odgovorno ponašati, to ih ljuti. Nemojte, ni slučajno, kad sve prođe i ako brojke opet krenu rasti pitati o odgovornosti, to je, kako je rekao predsjednik Sabora Gordan Jandroković, “u ovom trenutku neodgovorno”.
A moglo je sve to izgledati drukčije, ljudskije – čak i sa zelenim svjetlom za Božićne mise, čak i iz vladajuće stranke. “Svi mi koji idemo inače na ponoćku ove godine možemo to preskočiti i sačuvati i svoje i tuđe zdravlje”, kazao je u petak potpredsjednik HDZ-a Ivan Anušić. Ali, što taj zna. Nije on struka, ni superheroj koji je pobijedio koronu na proljeće.
