znam nekoliko nas koji se ne mogu
tek tako pomaknuti i skočiti u ambis i
pasti u dubinu ogoljenog istinskog ja;
znam nas nekoliko koji to priznaju
kao nedostatak hrabrosti za obračun,
otvorenih usta zamrznutih u pokretu
u nastojanju da koraknu i zauste
jebem vas sve u glavu.
grozničavo (ovo je spasonosna riječ)
traže prekidače za pokretanje
zaustavljene pokretne trake koja vodi
prema nastavku banalnog trajanja
s nadom da uslijedit će spasonosno
ubrzanje do smjena i zamjena;
i stvarno sve krene s mjesta dok cugamo
novo jeftino lager pivo FranZberg
dok niz grlo klizi odmrzivač
osjećaja izigranosti i
straha od obzira i bezobzira.
jebem vas sve u glavu
najbliže i najdalje sve
samo je prva rečenica u nizu
u oproštajnom govoru objašnjenja.
a druga je moralka skoro crkvena:
stidite se glupani sebični i jadni
vaš život je igrana mižerija
na rotirajućoj kazališnoj sceni.
pronašli su neki od nas izlaz ovaj put
u spoju ushićenja i ljutnje
pokrenutom tekućinom od hmelja.
