Uvod

Rašireno prihvaćanje vladinih drakonskih diktata od strane britanske javnosti po svoj prilici je najznačajniji aspekt koronavirus krize. Dosad nezabilježena ograničenja naših osnovnih sloboda - u obliku zaključavanja, zabrana putovanja i obveznog nošenja maski - pasivno je prihvaćeno od velike većine ljudi. Unatoč nedostatku dokaza o učinkovitosti ovih ekstremnih mjera i sve većem prepoznavanju njihovih negativnih posljedica, čini se da se većina nas i dalje podvrgava aktualnih ograničenjima naših života. Zašto smo svjedoci takve kapitulacije?

Veliki doprinos masovnoj poslušnosti Britanaca vjerojatno su aktivnosti državnih psihologa koji rade kao dio "Behavioral Insights Team" (BIT). Nakon što izložim strukturu i navedenu nadležnost BIT-a, opisat ću strategije koje je primijenila ova skupina psiholoških stručnjaka kako bi oblikovala naše ponašanje u skladu s vladinim zdravstvenim pristupom koronavirusu. Osobito ću istaknuti četiri glavne taktike koje se koriste u njihovim COVID-19 komunikacijskim kampanjama kako bi nas 'usmjerili' prema poslušnosti: fokus je stavljen na GLASNIKA (engl. messenger), EGO, AFEKTE i NORME (ili 'MEAN' kao kratica) [riječ mean na engleskom jeziku znači zao ili zloban, op.prev.], pružajući konkretne primjere kako bi ilustrirao kako su ti influenceri zaposleni kako bi nas natjerali da poštujemo Vladine smjernice. Konačno, pozabavit će se upitnom etikom pribjegavanja ovim psihološkim intervencijama radi promicanja poštivanja sve spornije zdravstvene politike.

Behavioural Insights Team - struktura i nadležnost

BIT je zamišljen u Uredu premijera 2010. godine kao "prva vladina institucija na svijetu posvećena primjeni bihevioralne znanosti na politiku" (Hallsworth i sur., 2018.). U zajedničkom je vlasništvu Vlade Velike Britanije, Nesta (dobrotvorne organizacije koja sebe vidi kao 'inovacijsku zakladu' i 'prvaka radikalnog razmišljanja') i samih zaposlenika BIT-a. Prema BIT web stranici, njihov se tim brzo proširio iz jedinice od sedam osoba koja radi s Vladom Velike Britanije u "tvrtku za društvene svrhe" koja djeluje u mnogim zemljama svijeta.

Navedeni ciljevi BIT-a zvuče ambiciozno i altruistički. Radeći s nizom interesnih grupa (na primjer, vladama i lokalnim vlastima) tim teži 'poboljšanju života i zajednica ljudi' primjenom 'uvida u ponašanje radi informiranja oblikovanja politike, poboljšanja javnih usluga i postizanja rezultata za građane i društvo'. Malo tko bi osporio da to zvuče kao dostojni ciljevi. Međutim, pažljiviji pregled metoda BIT-a izaziva zabrinutost oko moralnog integriteta njihove primjene u svrhu postizanja vladinih javno-zdravstvenih ciljeva u vezi s koronavirus krizom.

Sveobuhvatan prikaz psiholoških pristupa koje primjenjuje BIT nalazi se u dokumentu MINDSPACE: Utjecanje na ponašanje kroz javnu politiku (Dolan i sur., 2010). Ovo izvješće - koje je izradio Institut Vlade - navodi da se primjenom bihevioralnih strategija mogu ostvariti 'niskobudžetni, gotovo bezbolni načini za "usmjeravanje" građana ... ... na nove načine djelovanja, idući ukorak s onim kako razmišljamo i kako djelujemo' (str. 7) (Moj naglasak). Izražavajući proces promjene na ovaj način, ova izjava otkriva ključnu razliku između intervencija BIT-a i tradicionalnih vladinih napora da oblikuje naše ponašanje: njihovo oslanjanje na alate koji često utječu na nas podsvjesno, ispod naše svijesti.

Povijesno gledano, osim prisile (putem zakona i propisa), vlade su koristile mjera informiranja i racionalne argumente u svojim naporima da promijene ponašanje svojih građana. Naoružani odgovarajućim dokazima o problemu - na primjer, ekološki troškovi zbog viška plastike - očekuje se da ljudi racionalno (i svjesno) odmjere prednosti i nedostatke svake od njihovih mogućnosti i razmisle o promjeni svog ponašanja u skladu s tim. Suprotno tome, mnogi od načina usmjeravanja koje koristi BIT djeluju - u različitom stupnju - na nas automatski, ispod razine svjesne misli i razuma.

Prije opisivanja specifičnih BIT strategija primijenjenih kako bi maksimizirali poslušnost ljudi s koronavirus ograničenjima, važno je naglasiti da su ove intervencije u najvećem dijelu potkrijepljene čvrstom bazom dokaza izvučenom iz psiholoških znanosti. Kao takve, to su moćni alati koje uvijek treba koristiti odgovorno.

Specifični poticaji koje koristi BIT

BIT se oslanja na niz intervencija kako bi oblikovali naše aktivnosti kako bi one bolje bile usklađene s vladinom politikom. Specifične strategije korištene u tu svrhu mogu se sažeti kraticom MINDSPACE (kao što je prikazano u nastavku).

GLASNIK
Na nas utječe izvor informacija
POTICAJI
Koristimo predvidljive prečace poput toga da znatno izbjegavamo gubitke
NORME
Na nas snažno utječe ono što drugi rade
ZADANE OPCIJE
Mi se "prepuštamo" unaprijed postavljenim opcijama
ISTAKNUTOST
Pozornost nam privlači ono što je novo i što se čini osobno relevantnim
PRIMING (pripremanje)
Na naše postupanje često utječu podsvjesni signali
AFEKT
Naše emocije snažno oblikuju naše postupke
OBVEZE
Nastojimo biti dosljedni našim javnim obećanjima
EGO
Postupamo na način da se osjećamo dobro o sebi

Čini se da su četiri najrelevantnije pobude koje su primijenjene kako bi se postiglo da se javnost pridržava koronavirus ograničenja "glasnik", "ego", "afekt" i "norme" (ili MEAN kao mnemotehnika) i specifični primjeri svake od ovih strategija prilikom primjene bit će dani u nastavku. Iako su opisani odvojeno, ovi se poticaji često preklapaju i djeluju zajedno. Osim MEAN, i drugi alati iz MINDSPACE kratice također su se, donekle, očitovali u koronavirus kampanji - jedan očiti primjer, 'poticaj' za izbjegavanje gubitaka daje temelj uvođenju novčanih kazni za kršenje 'pravila šestorke' i diktata za obvezno nošenje maski.

Glasnik

Karakteristike osobe koja prenosi poruku značajno će utjecati na stupanj do kojeg će primatelji poslušati prenesene informacije. Ako se smatra da glasnici posjeduju visoku razinu autoriteta ili da su vrijedni divljenja, ljudi će im vjerojatnije vjerovati i slijediti njihove savjete i upute. Slijedom toga, više smo puta bili svjedoci kako nas stariji akademski dvojac, profesor Chris Whitty i Sir Patrick Vallance (glavni liječnik, i glavni znanstveni savjetnik) obavještavaju o najnovijim statistikama i projekcijama o COVID-19, posebno neposredno prije nego što će vlada nametnuti daljnja ograničenja naših sloboda. Slično tome - poigravajući se širokim poštovanjem javnosti prema osoblju NHS-a - medicinske sestre u potpunoj odori neprestano se pojavljuju na našim TV ekranima bombardirajući nas najnovijim Vladinim mantrama.

Vladini bihevioralni stručnjaci također prepoznaju da će poruke koje isporučuju ljudi s kojima se možemo identificirati vjerojatno biti utjecajne. Stoga nije slučajno da nekoliko glasova na TV-u i radiju koji nas pozivaju da nosimo maske, da se socijalno distanciramo ili da preuzmemo vladinu aplikaciju za praćenje govore s više regionalnih akcenta; do danas sam čuo Geordie, North West, West Midlands, South Western i Welsh, ali pretpostavljam da ovo nije iscrpan popis. Slično tome, medijski glasnici uključivali su muškarce i žene, mlade i stare, koji su iz različitih etničkih i socio-ekonomskih skupina.

Ego

Svi nastojimo zadržati pozitivan pogled o sebi i na taj način pokazujemo kognitivne pristranosti u načinu na koji shvaćamo svijet. Na primjer, da bismo sačuvali kreposnu sliku o sebi, svatko od nas rutinski prikazuje ono što psiholozi nazivaju 'temeljnom pogreškom atribucije', pri čemu uzimamo zasluge za dobre ishode, dok druge krivimo za loše. Taj svojstveni nagon da zaštitimo svoj ego, da djelujemo i razmišljamo na način koji nam omogućava da se osjećamo dobro o sebi, specijalisti BIT-a sveobuhvatno su iskoristili da nas usmjere - točnije, poguraju - da prihvatimo koronavirus ograničenjima.

Uz pomoć mainstream medija koji se ropski zalažu za promicanje vladinog narativa o koronavirusu, tijekom krize bili smo bombardirani sloganima i mantrama koje inzistiraju da je poštivanje zahtjeva slično altruizmu pomaganja drugima:

'OSTANITE KUĆI, ZAŠTITITE NHS, SPASITE ŽIVOTE'
'ZAŠTITITE SEBE, ZAŠTITITE SVOJE VOLJENE';
'AKO IZAĐETE MOŽETE GA PROŠIRITI. LJUDI ĆE UMRIJETI ';
'CIJEPLJENJA NAS SVE ŠTITE'
'OSTANITE NA OPREZU, UPRAVLJAJTE VIRUSOM, SPASITE ŽIVOTE'.

Stvoren je ritual koji je djelovao kako bi predstavio dobre momke. U 20:00 sati svakog četvrtka navečer, tijekom deset uzastopnih tjedana, pozvani smo da 'plješćemo za njegovatelje' kako bismo pokazali zahvalnost osoblju NHS-a i ključnim radnicima koji hrabro riskiraju svoje živote na bojišnici koronavirusa. Susjedi su stajali na vratima vičući, pljeskajući i zveckajući loncima i tavama, smješkajući se jedni drugima pri masovnom prepoznavanju vlastite samopravednosti; u međuvremenu, oni koji su odlučili da ne sudjeluju u ovoj unaprijed orkestriranoj predstavi vrline, često su se osjećali poput skrivajućih đavola zato što su ostali unutra. Poruka je bila jasna: da biste se kvalificirali kao hvalevrijedno ljudsko biće, morate se pridržavati vladine pripovijesti o koronavirusu.

Posljednjih tjedana slogani za masiranje ega postali su užurbani. Profesor Whitty na TV konferenciji za medije 21. rujna rekao je da onaj tko poveća vlastiti rizik od izloženosti 'povećava rizik svih' oko sebe. Ministar zdravstva, Matt Hancock, pribjegao je govorenju studentima da ne 'ubijaju vlastitu baku'. A neumoljiva medijska kampanja nas je sve zatrpala novom serijom izjava signaliziranja vrline koje poistovjećuju poštivanje pravila s dobrim osobama: "Ja perem ruke kako bih zaštitio svoju baku"; 'Perem ruke kako bih zaštitio svoju obitelj'; 'Nosim masku za lice kako bih zaštitio svoje prijatelje'; i 'Držim distancu da vas zaštitim'.

Nadalje, "temeljna pogreška atribucije" (gore spomenuta) osigurava da će altruistična većina koja se otvoreno slaže s diktatima za svako naknadno povećanje slučajeva koronavirusa ili smrtnih slučajeva okriviti one koji ih se nisu pridržavali, dok sami uzimaju zaslugu za bilo koju pozitivnu promjenu u statistici.

Iako ove poruke za podizanje ega koje tvrde da je poštivanje koronavirus ograničenja sinonim za dobrotu mogu graničiti s tim da izazivaju mučninu - pomalo poput poznanika koji više puta izjavljuje kakav je on sjajan momak - psiholozi BIT-a znaju da su one vrlo učinkovite da nas usmjere prema poslušnosti.

Međutim, postoji još jedan motivator koji je najsnažniji od svih: strah.

Afekt

Psiholozi su odavno prepoznali da će naše trenutno emocionalno stanje značajno utjecati na naše mentalne procese i ponašanje. Ovaj 'učinak podudarnosti raspoloženja' rezultirati će time da osoba selektivno primjećuje i pamti informacije koje su u skladu s postojećim raspoloženjem. Stoga, ako sam sretan, bit će vjerojatnije da ću se sjetiti svojih prošlih uspjeha, primijetiti pozitivne trenutke u svom sadašnjem životu i razviti optimistična uvjerenja o budućnosti. Ako sam tužan, prikazati ću povlašteni pristup sjećanjima na neuspjeh i gubitak, primijetiti negativnosti u mom trenutnom životu i potom gajiti pesimistična uvjerenja o sebi i svijetu. Ali ako se bojim, moje će sjećanje biti iskrivljeno u korist prošlih zastrašujućih događaja, pažnja će mi se selektivno usredotočiti na potencijalne opasnosti u mom trenutnom okruženju, a um će mi biti prepun misli o budućim prijetnjama i potencijalnim katastrofama; ovu rekalibraciju naših mentalnih sposobnosti prema stanju straha izvrsno su iskoristili BIT-ovi psiholozi kako bi osigurali masovno poštivanje vladinih diktata o koronavirusu.

Odluka da nas se uplaši do poslušnosti bila je strateška. Zapisnik sa sastanka Vladinih stručnih savjetnika (SAGE) 22. ožujka - foruma koji uključuje psihološke stručnjake - pokazuje jasnu namjeru: 'Percipiranu razinu osobne prijetnje treba povećati među onima koji su bezbrižni korištenjem jakih emocionalna poruka'. Znali su da je prestrašeno stanovništvo popustljivo. A nisu li ostvarili upravo to.

Zajedno sa servilnim mainstream medijima (koji su, gotovo isključivo, pratili vladinu liniju), BIT je britanskoj javnosti nanio produženu i usklađenu kampanju zastrašivanja čiji je primarni cilj napuhavanje razine straha. Primijenjene metode uključuju:

a) Dnevne statistike, koje se prikazuje bez konteksta: Prvo je to bio mjerač smrti, koji je jezivo prikazivao broj ljudi koji su svakodnevno umirali od koronavirusa. Ovaj broj žrtava prijavljen je izvan konteksta, bez ikakvog spominjanja broja svakodnevnih smrtnih slučajeva zbog drugih uzroka ili činjenice da oko 1600 ljudi svakodnevno umire u Velikoj Britaniji u normalnim okolnostima. Kad je stopa smrtnosti od COVID-19 opala, statistički fokus se prebacio, prvo na stope prijenosa, a potom i zastrašujuće velik broj 'slučajeva' - tko lako može zaboraviti nedavnu šokirajuću prezentaciju Vallancea i Whittyja o potencijalu za 50 000 novih slučajeva dnevno?

b) Opetovane snimke smrti i umiranja: Prvo je to bila Lombardija (žarište pandemije u Italiji) s ponovljenim snimkama pacijenata koji su jedva hvatali zrak u jedinicama za intenzivno liječenje. A onda se prebacilo na nagomilane lijesove u njujorškim mrtvačnicama ili tijela koja su preplavila ulice u Ekvadoru. Slike smrti i umiranja u stvarnom vremenu uvijek će biti šokantne, bez obzira na uzrok; usredotočiti se isključivo na smrti od COVID-19, a ne na mnogo više žrtava drugih bolesti, grubo je i obmanjujuće, ali osmišljeno je kako bi se pojačao straha ljudi od koronavirusa.

c) Zastrašujući slogani: Svaki medijski kanal neprestano nas je bombardirao mantrama koje izazivaju strah, na primjer:

'AKO IZAĐETE MOŽETE GA PROŠIRITI. LJUDI ĆE UMRIJETI';
'KORONAVIRUS: SVATKO GA MOŽE DOBITI. SVATKO GA MOŽE PROŠIRITI'.

Da bi se maksimalizirao učinak, plakati koji prikazuju ova zastrašujuća upozorenja često su popraćeni slikama osoblja za hitne slučajeve koji nose medicinske maske i vizire. Čak nas ni vožnja u našim automobilima s isključenim radiom ne štiti od ovog napada, jer su upozorenja na cesti, koja proglašavaju 'BUDITE OPREZNI" i "NALAZITE SE U PODRUČJU SA VISOKIM RIZIKOM', sve češća.

d) Obavezno pokrivanje lica: Nakon što je misija povećavanja nivoa straha izvršena, uvedeno je obvezno nošenje maski. Djelujući kao surov, vrlo vidljivi pokazatelj da je opasnost svuda naokolo, oblozi za lice daju velik doprinos održavanju raširene histerije. (Vidi prethodni blog).

Ova namjerna i intenzivna kampanja za podizanje razine straha iznad onoga što bi bilo racionalno za prijetnju koju predstavlja respiratorni virus postigla je izuzetan uspjeh. Istraživanja pokazuju da građani Velike Britanije vjeruju da je koronavirus usmrtio oko 7% stanovništva, stopa smrtnosti koja bi, da je točna, premašila 4.500.000 ljudi - u vrijeme pisanja ovog članka službena brojka smrtnosti iznosi oko 44.000. Ali istraživanje nije potrebno da bi se shvatilo koliko su ljudi uplašeni; samo prošećite vani i gledajte kako pješaci skreću s kolnika na cestu kako bi vam se maknuli s puta ili drže dah i stiskaju se uza zid kao da ste biološka opasnost.

Norme

Nakon korištenja glasnika koje poštujemo ili s kojima se identificiramo za promicanje straha koji izaziva poslušnost i samopravednosti, BIT je upotrijebio još jedno oružje da nas natjera na poslušnost: popriličnu dozu vršnjačkog pritiska.

Svijest o "društvenim normama" - prevladavajućim pogledima i ponašanju naših sugrađana - može vršiti pritisak na nas da djelujemo sukladno. Na nas snažno utječe ono što drugi rade; svijest o pripadanju devijantnoj manjini izvor je nelagode. Vlada je više puta koristila normativni pritisak tijekom krize s koronavirusom kako bi postigla da javnost poštuje njihova eskalirajuća ograničenja.

Najočitiji primjer je kako su, tijekom razgovora s medijima, ministri često pribjegavali tome da nam govore da velika većina ljudi 'poštuje pravila'. Bez obzira odnosi li se diktat na socijalno distanciranje, ograničenja putovanja ili "pravilo šestorke", vladini predstavnici neprestano izjavljuju da se gotovo svi pridržavaju. Iako prenošenje detalja o društvenim normama na ovaj način može pomoći u poboljšanju poslušnosti, potrebno je kontinuirano ponavljanje kako bi se spriječilo da potencija pristupa ne propadne s vremenom. Daljnji nedostatak je taj što je normativni pritisak manje učinkovit u promjeni ponašanja devijantne manjine ako nema vidljivih pokazatelja prosocijalne usklađenosti ukorijenjenih u zajednicama. I tu su stručnjaci BIT-a izveli svoj glavni potez: obavezno nošenje maski.

Da bi pojačali i održali normativni pritisak, ljudi moraju biti u stanju odmah razlikovati kršitelje pravila od sljedbenika pravila; vidljivost pokrivača za lice osigurava ovu očitu diferencijaciju. Pojaviti se bez maske na javnim mjestima može se usporediti s time da otvoreno ne prikazujete ikonu dominantne religije dok ste među pobožnim sljedbenicima. Čak i ako ne dođe do eksplicitnog izazova, implicitni zahtjev za usklađivanjem je opipljiv.

Etički neprihvatljivo?

Još 2010. godine autori dokumenta 'MINDSPACE' prepoznali su značajne etičke dileme koje proizlaze iz upotrebe utjecajnih strategija koje podsvjesno utječu na građane zemlje. Priznaje se da primjena prikrivenih metoda za promjenu ponašanja "ima implikacije na pristanak i slobodu izbora" i nudi ljudima "malo mogućnosti da ne sudjeluju" (str. 66 - 67). Nadalje, priznaje se da "kreatori politike koji žele koristiti ove alate ... ... trebaju odobrenje javnosti da to čine" (str. 74 - moj naglasak). Dakle, jesu li Britanci konzultirani o tome da li pristaju na to da Vlada koristi tajne psihološke tehnike za promicanje poštivanja spornih javnozdravstvenih politika? Pretpostavljam da nisu.

Prepoznajući važnost dobivanja javnog odobrenja za provođenje njihovih podsvjesnih usmjeravanja, zagovornici 'MINDSPACE-a' predložili su nekoliko praktičnih načina za to. Stoga su predložene "fokusne skupine" i "porota građana" (str. 53-54) gdje se okuplja mali, demografski raznoliki krug ljudi koji izražavaju svoje stavove o nekoj temi. Međutim, mali obim ovih događaja - čak i ako su se dogodili i bavili se javnozdravstvenom politikom - znači da se njihovi zaključci ne mogu smatrati sinonimima za legitimnu javnu potporu. Ambicioznije, autori 'MINDSPACE-a' su preporučili "vijećničke forume" koji uključuju reprezentativni uzorak od nekoliko stotina ljudi okupljenih na dan ili više kako bi istražili problem i donijeli kolektivnu odluku. Je li provedeno bilo kakvo javno savjetovanje ove vrste kako bi se zatražilo dopuštenje za široku upotrebu tajnih strategija u svrhu postizanja našeg poštivanja zdravstvenih ograničenja? Ako je tako, nisam svjestan toga.

Jasno je da BIT stručnjaci, zajedno s njihovim šefovima u Vladi, djeluju u etički mutnim vodama provodeći svoje usmjeravanje, bez našeg pristanka, kako bi promicali masovno prihvaćanje kršenja naših osnovnih ljudskih sloboda. Britansko psihološko društvo vodeća je organizacija za psihološke stručnjake u Ujedinjenom Kraljevstvu, a njihov Kodeks etike i ponašanja (2018.) opisuje jednu od njihovih "Izjava o vrijednostima" na sljedeći način:
3.1 'Psiholozi cijene dostojanstvo i vrijednost svih osoba, sa osjetljivošću na dinamiku percepcije autoriteta ili utjecaja na osobe i narode, a posebno s obzirom na ljudska prava.

Primjenjujući ove vrijednosti, psiholozi bi trebali uzeti u obzir: ... pristanak ... samoodređivanje.

3.3 'Psiholozi cijene svoje odgovornosti ... prema široj javnosti ... uključujući izbjegavanje nanošenja štete i sprečavanje pogrešne upotrebe ili zlouporabe njihovog doprinosa društvu'. [Sav naglasak je moj].

Iako bi primjena subliminalnih poticaja za dobivanje naše suradnje s nedvosmisleno vrijednim kampanjama - na primjer, zaustavljanje mladića od međusobnih napada ili smanjenje vandalizma - po svoj prilici, bila univerzalno prihvatljiva za britansku javnost, mnogo je neizvjesnije bi li građani odobrili njihovu upotrebu kako bi postigli naše poštivanje neviđenih zaključavanja, ograničenja putovanja i državnih diktata koji određuju s kim se možemo, a s kim ne možemo družiti.

A etički položaj bihevioralnih psihologa postaje još nesigurniji kad se uzme u obzir razaranje koje je u tijeku, povezano s povišenom razinom straha. Strateška odluka o zastrašivanju opće populacije (koja se temelji na savjetima stručnjaka BIT-a) bit će odgovorna za "kolateralnu" smrt mnogih tisuća ljudi s ne-COVID bolestima, koji su previše zastrašeni da bi išli u bolnicu, i koji umiru u svojim vlastitim domovima po stopi od oko 100 svaki dan. Postoje i dokazi da su se roditelji previše bojali odvesti svoju bolesnu djecu na odjele za nesreće i hitne slučajeve. Nadalje, štetu nanesenu mentalnom zdravlju nacije, uključujući eskalaciju stope samoubojstava, još je uvijek teško kvantificirati, ali će vjerojatno biti značajna. Takva je kataklizmična odgovornost SAGE stručnjaka koji su preporučili inflaciju straha kao sredstvo za postizanje poslušnosti.

Zaključni komentari

Tajne strategije koje su predložili BIT stručnjaci, i koje su ugrađene u Vladinu informativnu kampanju o koronavirusu, postigle su svoj cilj da velika većina stanovništva poštuje drakonska zdravstvena ograničenja. Priroda primijenjenih taktika - s njihovim podsvjesnim načinima djelovanja i generiranom emocionalnom nelagodom - međutim, pokreće neke hitne zabrinutosti oko legitimnosti korištenja psiholoških tehnika u tu svrhu. Sada je hitno potrebna otvorena, javna rasprava o etičkom integritetu ovih pristupa i velikoj kolateralnoj šteti koja je s njima povezana.

sott