Sigurno u Slavonskom Brodu ne postoji monter koji radeći po njemačkim „bauštelama“ nije čuo vic, odnosno barem jednom doživio kad se dva Hercegovca međusobno nadmudruju i prave pametni slavodobitno se cereći na uvijek istu foru:
Kikaš I : „ ´ko tebi rođo jebe ženu dolikarce dok cili život delaš ovdi u Minkenu? “
Kikaš II : „Iman ja svoje ljude“ - Ha,ha.ha – svi se grohotom nasmiju
Ti „svoji ljudi“ znaju biti jako neugodni pogotovo ako su krivo raspoređeni, odnosno ako ih nisi na vrime spakovo u Minken i okolna sela pa ih moraš zapošljvati u svojoj blizini. Kad tad će ti doći glave, jer su jako nezgodni i brzo se razmnožavaju pa im bara postaje tijesna, a oni poput krokodila postaju sve više grabežljivi. Uostalom, što ja vama pričam, nešto više o tome sigurno zna mali Bandić, koji sjedi u miru istražnog zatvora i razmišlja da li je dobro rasporedio „svoje ljude“, te se nada da je neki potomak od njegova rođe vjerojatno završio u USKOKU ili PNUSKOKU te da će mu, kao u stripu o braći Dalton, donijeti tortu u kojoj će biti turpija koja bi riješila sve njegove probleme.
Psihologiju i mentalitet „malog Bandića“ približio nam je davno gospodin Vrdoljak u „Prosjacima i sinovima“, zahvaljujući maestralnom Šerbedžiji čije smo egzibicije, „nosanje“ i pametarije s užitkom pratili, jer je djelovao i krao u onom sistemu, odnosno radio protiv SUP-a, UDB-e i „njegove Dektive“- uštogljenog, ali nesposobnog Uglješe Kojadinovića, što se na neki način gledalo sa simpatijom pa čak i oduševljenjem. Iako je prošao cijeli svijet i hvalio se da sve zna kao i mali Bandić jedino što je znao naučio je još u najranijem djetinjstvu zahvaljujući originalnom đedu Kikašu koji nije vidija puno svita, ali je zna sve ono što je najbitnije, a to je da se plan pod jorganom kuje i da se mora varati i krasti vješto nebili nadmudrio „Škilju iza Gvozda“ i naravno, pri tome izvukao korist. (legenda Sarajevskog glumišta Rejhan Demirdžić bi rekao: „Nema dobra, a da nije na nečiju štetu“).
Akcija DORH-a i PNUSKOK-a udarila je u glavu hercegovačke hobotnice koja se širi Zagrebom i Hrvatskom već više od 2 desetljeća i na neki način potvrđuje tezu kako svaka država ima svoju mafiju, jedino u Hrvatskoj mafija ima državu. Uzimajući u obzir sve odvjetničke presumpacije nevinosti, meritume stvari, rokove zastare, političke procese, olakotne okolnosti, hapšenje nedjeljom (umjesto da se ide u procesiju ili na misu) i ostalo na što će se vaditi oni koji su optuženi pa tako i mali Bandić čini mi se da je odigrana samo trećina utakmice, pa možda tek i četvrtina. Pozorno prateći face istražnih organa koji iznose hrpe registratora iz ureda primjećuje se da većina tih agenata nekako djeluje zeleno i neiskusno da bi se mogla nosati s malim Bandićem i ostalim krakovima u hobotnici. Više bi mi povjerenja ulijevali Mustać i Perković kad bi ih njemačko pravosuđe privremeno izručilo da oni rješe stvar svojim metodama. Državni organi ga sprovode u jednomjesečni pritvor s tendencijom da tamo dočeka i Novu godinu, a on se smije. Vjerojatno zato što misli da još uvijek kontrolira situaciju, odnosno da je najpametniji. A i nije blesav, jer taj račun što nije na vrijeme zatvorio je ista fora kao i kad Šerbedžija toči vino „Dektivi“ iz bačve sa duplim dnom u kojoj se nalaze kremenčići i ostale drangulije ili kad mu na državnoj granici maše ispred nosa slinavom maramicom u kojoj su dragulji. Stoga, mladi inspektori pazite: sigurno još ima nekoliko računa u inozemstvu, a svakako treba provjeriti i staramajku Blagicu i njenu sirotinju u Dolini Poganih. Predložiti će što više svjedoka da ostane što duže u pritvoru i da malo splasnu tenzije i zanimanje javnosti, a kad jednom izađe, evo ga opet na poziciji gradonačelnika ili u Saboru, a možda će se baviti samo rentanjem nekretnina. Kod nas su ti scenariji već viđeni, pa mi je sad pomalo i žao Ive Sanadera koji je glumio gospodina i završio na višegodišnjoj robiji što znači da se opredjelio na krivu strategiju obrane ili ima nešto što ja ne znam. Uostalom ne moram sve ni znati, važno je da imam Hrvatsku koju su mi stvarali svi gore spomenuti u tekstu ( osim Rejhana Demirdžića i Uglješe Kojadinovića ) zajedno s ocem i sinom Tuđman i duhom svetim Gojkom.
Budući da je sve rodjake i kumove nemoguće iskontrolirati i pratiti, jer ih ima jako mnogo treba se koncentrirati na traženje blaga koje je možda zakopano u „Vatinoj jami“, jer šteta od 20-tak miliona koja se prikazuje zanemariva je i nerealna s obzirom na prevarantski kapacitet malog Bandića, đava ga nosi. Stoga, budući da ja ne radim ništa, a on mora jako puno delati za ovaj narod, predlažem pogodbu da odrobijam ono što će mali Bandić odrobijati, a on sa svojim „krakovima“ neka dodatno napumpaju neki troškovnik i uplate na moji tekući račun svotu od milijun kuna. Svima dobro i svi imaju neku korist, s tim da ono što ušparam na grijanju i hrani dok budem u Lepoglavi podjeliti ću sirotinji na Kozari Boku ili dati za crkvu u Hercegovini kako bi se i taj narod napokon osvijestio i glasao za prave pobijednike na slijedećim izborima.
Kikaš I : „ ´ko tebi rođo jebe ženu dolikarce dok cili život delaš ovdi u Minkenu? “
Kikaš II : „Iman ja svoje ljude“ - Ha,ha.ha – svi se grohotom nasmiju
Ti „svoji ljudi“ znaju biti jako neugodni pogotovo ako su krivo raspoređeni, odnosno ako ih nisi na vrime spakovo u Minken i okolna sela pa ih moraš zapošljvati u svojoj blizini. Kad tad će ti doći glave, jer su jako nezgodni i brzo se razmnožavaju pa im bara postaje tijesna, a oni poput krokodila postaju sve više grabežljivi. Uostalom, što ja vama pričam, nešto više o tome sigurno zna mali Bandić, koji sjedi u miru istražnog zatvora i razmišlja da li je dobro rasporedio „svoje ljude“, te se nada da je neki potomak od njegova rođe vjerojatno završio u USKOKU ili PNUSKOKU te da će mu, kao u stripu o braći Dalton, donijeti tortu u kojoj će biti turpija koja bi riješila sve njegove probleme.
Psihologiju i mentalitet „malog Bandića“ približio nam je davno gospodin Vrdoljak u „Prosjacima i sinovima“, zahvaljujući maestralnom Šerbedžiji čije smo egzibicije, „nosanje“ i pametarije s užitkom pratili, jer je djelovao i krao u onom sistemu, odnosno radio protiv SUP-a, UDB-e i „njegove Dektive“- uštogljenog, ali nesposobnog Uglješe Kojadinovića, što se na neki način gledalo sa simpatijom pa čak i oduševljenjem. Iako je prošao cijeli svijet i hvalio se da sve zna kao i mali Bandić jedino što je znao naučio je još u najranijem djetinjstvu zahvaljujući originalnom đedu Kikašu koji nije vidija puno svita, ali je zna sve ono što je najbitnije, a to je da se plan pod jorganom kuje i da se mora varati i krasti vješto nebili nadmudrio „Škilju iza Gvozda“ i naravno, pri tome izvukao korist. (legenda Sarajevskog glumišta Rejhan Demirdžić bi rekao: „Nema dobra, a da nije na nečiju štetu“).
Akcija DORH-a i PNUSKOK-a udarila je u glavu hercegovačke hobotnice koja se širi Zagrebom i Hrvatskom već više od 2 desetljeća i na neki način potvrđuje tezu kako svaka država ima svoju mafiju, jedino u Hrvatskoj mafija ima državu. Uzimajući u obzir sve odvjetničke presumpacije nevinosti, meritume stvari, rokove zastare, političke procese, olakotne okolnosti, hapšenje nedjeljom (umjesto da se ide u procesiju ili na misu) i ostalo na što će se vaditi oni koji su optuženi pa tako i mali Bandić čini mi se da je odigrana samo trećina utakmice, pa možda tek i četvrtina. Pozorno prateći face istražnih organa koji iznose hrpe registratora iz ureda primjećuje se da većina tih agenata nekako djeluje zeleno i neiskusno da bi se mogla nosati s malim Bandićem i ostalim krakovima u hobotnici. Više bi mi povjerenja ulijevali Mustać i Perković kad bi ih njemačko pravosuđe privremeno izručilo da oni rješe stvar svojim metodama. Državni organi ga sprovode u jednomjesečni pritvor s tendencijom da tamo dočeka i Novu godinu, a on se smije. Vjerojatno zato što misli da još uvijek kontrolira situaciju, odnosno da je najpametniji. A i nije blesav, jer taj račun što nije na vrijeme zatvorio je ista fora kao i kad Šerbedžija toči vino „Dektivi“ iz bačve sa duplim dnom u kojoj se nalaze kremenčići i ostale drangulije ili kad mu na državnoj granici maše ispred nosa slinavom maramicom u kojoj su dragulji. Stoga, mladi inspektori pazite: sigurno još ima nekoliko računa u inozemstvu, a svakako treba provjeriti i staramajku Blagicu i njenu sirotinju u Dolini Poganih. Predložiti će što više svjedoka da ostane što duže u pritvoru i da malo splasnu tenzije i zanimanje javnosti, a kad jednom izađe, evo ga opet na poziciji gradonačelnika ili u Saboru, a možda će se baviti samo rentanjem nekretnina. Kod nas su ti scenariji već viđeni, pa mi je sad pomalo i žao Ive Sanadera koji je glumio gospodina i završio na višegodišnjoj robiji što znači da se opredjelio na krivu strategiju obrane ili ima nešto što ja ne znam. Uostalom ne moram sve ni znati, važno je da imam Hrvatsku koju su mi stvarali svi gore spomenuti u tekstu ( osim Rejhana Demirdžića i Uglješe Kojadinovića ) zajedno s ocem i sinom Tuđman i duhom svetim Gojkom.
Budući da je sve rodjake i kumove nemoguće iskontrolirati i pratiti, jer ih ima jako mnogo treba se koncentrirati na traženje blaga koje je možda zakopano u „Vatinoj jami“, jer šteta od 20-tak miliona koja se prikazuje zanemariva je i nerealna s obzirom na prevarantski kapacitet malog Bandića, đava ga nosi. Stoga, budući da ja ne radim ništa, a on mora jako puno delati za ovaj narod, predlažem pogodbu da odrobijam ono što će mali Bandić odrobijati, a on sa svojim „krakovima“ neka dodatno napumpaju neki troškovnik i uplate na moji tekući račun svotu od milijun kuna. Svima dobro i svi imaju neku korist, s tim da ono što ušparam na grijanju i hrani dok budem u Lepoglavi podjeliti ću sirotinji na Kozari Boku ili dati za crkvu u Hercegovini kako bi se i taj narod napokon osvijestio i glasao za prave pobijednike na slijedećim izborima.
