Finalna projekcija društva iz mokrih snova naših prevratnika je ono što dobiješ kad iz komunizma izbaciš progresivne dijelove i ostaviš samo totalitarne.
Studenti Filozofskog fakulteta u Zagrebu opet se bune. Sada su na plenumu izglasali da ne žele zajedničke studije s Katoličko bogoslovnim fakultetom, usprkos naporima uprave vlastitog fakulteta da jednim potezom službenog pera izbriše goleme razlike između Filozofskog i KBF-a.
Te su razlike nepremostive u samom startu, jer su utkane već u način upisa na rečene visokoškolske institucije: da bi upisao Filozofski, moraš imati intelektualnu radoznalost i dovoljno znanja na prijamnom ispitu, a da bi upisao KBF, moraš imati potvrdu o krštenju i preporuku župnika. Jedan je od ovih fakulteta diskriminatoran po znanju, drugi po vjeri. U kojem sekularnom svemiru se ovi svjetovi prepliću i izjednačavaju?
Da bi se to moglo, mora postojati nesekularni svemir. A to je svemir hrvatske konzervativne kontrarevolucije, koja poput crne rupe prijeti da će pojesti sekularnu galaksiju i principe koje je u europska društva donijela još Francuska građanska revolucije prije više od 200 godina. I tako se još jednom pokazuje zbog čega je za svaku zemlju važno imati neuškopljeni Filozofski fakultet – to je značajna garancija sekularnosti društva.
Odnosno, kako je to sažeo član Plenuma Filozofskog fakulteta Robert Faber: “Mladi se ne iseljavaju u zemlje gdje Crkva ima veći, nego manji utjecaj na društvo.”
Pametnjakovići bi rekli: “Studenti neće da uče, pa demonstriraju.” No istina je upravo suprotna. Studenti zagrebačkog Filozofskog fakulteta pokazuju da su iz povijesti naučili što se događa kad u prvim fazama fašizacije društva izostane građanski otpor. Cijelo 20. stoljeće satkano je od takvih primjera.
Kad Karamarko ovih dana kaže da je ukazivanje na fašizaciju Hrvatske “besmisleno, neistinito i zlonamjerno”, tada podsjeća na nogometaša koji je upravo polomio protivničkog centarfora, a onda se – intimno svjestan da mu sljeduje crveni karton – pred sucem i razgaljenom publikom pravi nevin kao tratinčica i viče: “Ma nisam ga ni taknuo.” Što bi rekli Srbi: pravi se Toša. A Europljani izvan Engleske: pravi se Englez.
I zato je važno da makar u Zagrebu imamo buntovni Filozofski fakultet i studente koji su spremni svakome naglas reći istinu o golom caru: i Toši, i Englezu, i čitavoj toj kontrarevoluciji koja se poput pješčane oluje valja ovim krajevima, pa sada – nakon istine o Drugom svjetskom ratu, nezavisnih medija, neposlušnih kazališnih redatelja, novinara i satiričara – želi pomesti još jedan bastion slobodne misli u Hrvata: Filozofski fakultet.
Ovo neće biti kraj programiranog ludila: nalogodavci i izvršitelji konzervativnog prevrata ići će i dalje u pokušaju da kompleksnu i raznobojnu društvenu stvarnost svedu na etnoklerikalnu viziju crno-bijelog društva, u kojem podanici u svoja četiri zida možda i gunđaju o golom caru, ali se na javnoj sceni ponašaju kao onaj nepomični crni monolit iz Kubrickovog filma. To je finalna projekcija društva iz mokrih snova naših kontrarevolucionara: zajednica u kojoj će svi biti jednako zadojeni idejama koje isključuju Drugost. To je ono što dobiješ kad iz komunizma izbaciš progresivne dijelove i ostaviš samo totalitarne.
Ne pijte pokvareno mlijeko
Kontrarevolucionari imaju uzore u zemljama Višegradske skupine (Poljska, Slovačka, Češka, Mađarska), koje je naša predsjednica označila kao jedine prirodne saveznike Hrvatske, iako su neke od tih zemalja udaljene od nas tisućama kilometara, a povijesne veze su nam tanke kao ona ušica igle kroz koju deva pokušava ući u Kraljevstvo nebesko. Ali kao što naši prevratnici uče od višegradskih, tako i mi možemo učiti od pobunjenih građana u tim zemljama.
U Poljskoj je konzervativna premijerka Beata Szydlo, netom je javno podržala prijedlog tamošnje Katoličke crkve o totalnoj zabrani abortusa, postala žrtva masovnog internetskog “trolanja” – žena više ne može otvoriti mail jer joj gnjevne građanke širom Poljske neprestano šalju detaljne izvještaje o promjenama u svome menstrualnom ciklusu.
Kad je Katolička crkva u Poljskoj počela s tom kampanjom – koja za svojevoljni prekid trudnoće predviđa kaznu zatvora od pet godina – poljske su vjernice reagirale masovnim prosvjednim odlascima iz crkava za vrijeme čitanja pisma biskupske konferencije o abortusu. Mise su napuštali i mnogi poljski muškarci, u znak solidarnosti sa ženama.
Zato, glavu gore: konzervativna kontrevolucija miriše na pokvareno mlijeko, ali mi to mlijeko ne moramo popiti. Ima mnogo zakonski dopuštenih načina da to izbjegnemo, od kojih su neki i duhoviti. Ako prevratnici usrdno izvlače najgore iz sebe, mi moramo iz sebe izvlačiti najbolje, za sve žrtve ovakvih revolucija, od zdravog razuma nadalje.
