Kemijska sprdačina

(Ne)najavljenim raketnim napadom u subotu rano ujutro združenih snaga SAD-a, Velike Britanije i Francuske na Siriju - bez suglasnosti UN-ovog Vijeća sigurnosti, u britanskom slučaju i bez parlamentarne - redikulozni je Twitteraš tzv. vikend ratom povukao vraga za rep. Ali, strogo pažljivo, nježno pa vrag nije ni registrirao što se dogodilo. Kemijska sprdačina zdravom razumu, u režiji kemofobne britanske premijerke Therese May i diplomatski nestabilnog američkog predsjednika Donalda Trumpa, kojima se kao mali od agresorske kužine pubertetski jogunasto pridružio francuski predsjednik Emmanuel Macron. U 45 minuta sirijskog praskozorja pokazali su svijetu ne samo to tko su, što su i koliko su samovlasnom agresijom iz zraka, s mora i ispod mora spremni gaziti norme međunarodnog prava i Povelje UN-a nego i demonstrirali globalno opasan presedan. Tko je sljedeći?

Svijet s razlogom mora strahovati od te patologije da Theresa May - vidi se, izvrsna učenica svog bivšeg kolege Tonyja Blaira u slučaju Iraka 2000-ih godina - izmisli da neki nepoćudan režim samo prijeti ili koristi kemijsko oružje za masovno uništenje "protiv vlastitog naroda", pa da se na tu zemlju u gluho doba noći, iznebuha sruči sav osvetnički (sic) oganj sofisticirane vojne sile digitalnog doba. Troje arogantnih ljudi na čelu triju država stalnih članica UN-ovog vijeća sigurnosti stavili su se iznad zakona, sporazuma i dogovora, međunarodnih konvencija i svjetskog institucionalnog sustava i na osnovi izmišljenih/nedokazanih "sumnji" teroristički napali suverenu članicu tog sustava radi rušenja njezine legitimne vlasti. Za taj čin nema alibija, čak i da postoje dokazi o uporabi kemijskog oružja.

Međunarodne institucije su pozvane to istražiti i, ako postoje dolazi o zločinu, krivce sankcionirati globalno prihvaćenim alatima, u skladu s Poveljom UN-a. Ni u kojem to slučaju nije dopušteno samoprozvanim "arbitrima" svjetskog poretka May, Twitterašu i Macronu. Ako tih troje misle da imaju pravo na imperijalni barbarizam, koji su divljački u subotu izjutra demonstrirali u Siriji, istom logikom netko drugi ima pravo već sutra ognjem i mačem napasti Veliku Britaniju, SAD ili Francusku, jer "ne dopušta" da otrov njihove neokolonijalne/neoimperijalne alkemije ugrožava živote milijuna ljudi ne samo u tim zemljama nego i širom svijeta. Oxfamovo izvješće za 2017. godinu - ali i ona iz prethodnih o zastrašujuće brzom, čak 13-postotnom na godinu rastu jaza između siromašnih i (pre)bogatih u svijetu - donosi užasan podatak da osam multimilijardera (šest Amerikanaca, po jedan Meksikanac i Španjolac), manje od jedan posto ljudi na svijetu, raspolaže bogatstvom/novcem kao 3,6 milijardi ljudi ili pola čovječanstva.

Ne postoji minimum formalne međunarodne institucionalne suglasnosti ni da se ta globalno kancerogena činjenica brani/mijenja partikularnom samovoljom, oružanom silom jer, eto, sumnjamo - a uopće ne treba sumnjati, jer postoje egzaktni dokazi - da je bogatstvo stečeno na krvi i zločinu, čak na genocidu. Upravo tri agresorske zemlje imaju u tome povijesna iskustva. Sirijski tzv. vikend rat, ma koliko prešutno ili u četiri oka dogovoren među dvojicom ključnih aktera svjetske scene, dokaz je i tome koliko nedržavnička maloumnost u nekom trenutku može skupo stajati ne samo pojedine regije i lokalne sredine nego i cijeli svijet. Koliko je izravna ugroza svjetske sigurnosti i mira. Tim više, jer ništa još nije gotovo na tom ugljikovodicima obdarenom tlu, gdje sada sučelice stoje SAD, Saudijska Arabija i Izrael s tzv. zapadnim saveznicima te Ruska Federacija, Iran i Sirija s također ponešto saveznika. Uvijek budna i - Kina.

Više od stotinu krstarećih i inih "pametnih" projektila u tzv. vikend ratu, lansiranih s najmanje 200 kilometara udaljenosti iz zraka, s mora i ispod mora na tri kemijske mete u Homsu i predgrađu Damaska nikog nije ubilo. Geleri su navodno ranili dvoje-troje neopreznih ljudi. Napadnuti nije ni odgovorio na 45-minutni teroristički napad, jer je Twitteraš već unaprijed izvijestio Vladimira Vladimiroviča Putina o metama i svim koordinatama akcije i jamčio da neće biti pogođen ni jedan ruski vojnik niti njihova vojna uporišta. Putin je pak to prenio sirijskom predsjedniku Basharu al-Assadu, koji je imao vremena pravodobno skloniti ljude i očistiti "strelište". Bilo je vremena, ako je posjedovao, dislocirati i kemijsko oružje za masovno uništenje zbog koje "sumnje" i odmazda su si SAD, Velika Britanija i Francuska dopustile povijesnu sramotu, a UN nevjerodostojan image impotentne svoje prethodnice, Lige naroda.

Komotno se mačku o rep može zakvačiti sve što su poslije ranog/ratnog subotnjeg jutra u Siriji te u nedjelju i ponedjeljak izjavljivali Theresa May, Donald Trump i Emmanuel Macron te njihovi diplomatski trbuhozborci i simpatizeri širom svijeta. Nije bitno je li cilj vojne intervencije ostvaren prema planu, u svim strateškim elementima, kako tvrdi Pentagon, jer raketna lekcija nije bila namijenjena prvenstveno Al-Assadu niti je to učinkovit način za "urazumiti životinju", odnosno "uništiti proizvodne pogone i zalihe". Napadači bolje od ikog znaju kako se kemijski otrovi - uključivo sarin i klor -vrlo jednostavno dadu proizvesti takorekuć u kućnom laboratoriju, da se i ne govori o bilo kojoj kemijskoj tvornici. Ni za skladištenje ne trebaju specijalni prostori.

Raketiranje meta u Siriji, gdje je nastala samo materijalna šteta koju mediji emitiraju u velikim količinama s lica mjesta, homogeniziralo je 85 posto Sirijaca, koji su živjeli ili su prebjegli pod Al-Assadov civilni i vojni nadzorom u zapadni dio zemlje. Projektili nisu, kako tvrdi Pentagon, "znatno smanjili sposobnost režima da opet upotrijebi kemijsko oružje protiv vlastitog naroda". Trenutno najveća svjetska rusopopkinja May u ponedjeljak odašilje zloslutnu najavu o tome da tzv. zapadni saveznici razmatraju nove mogućnosti intervencije u Siriji u slučaju - opet "sumnji"? - da se Al-Assadov režim odluči "upotrijebiti kemijsko oružje protiv vlastitog naroda". Drugi put, jamačno, ne bi bilo samo tzv. vikend rata, jer s ruske i iranske strane obećavaju u tom slučaju - kaos. Više neće držati vodu kemijske farse poput fotošopiranih "trovanja u Dumi" ili tipa britanske tzv. afere Skripal.

Navodno ozbiljni i psihički zdravi čelnici SAD-a, Velike Britanije, Francuske i njihovih tzv. zapadnih saveznika, strašno uzrujani zbog besmislenog "trovanja" Skripalovih nervnim bojnim agensom A-234 novičok, za što također nema dokaza, tjednima su se javno "zgražali" nad snimkama iz "otrovane Dume". Na njima se vidi kako skupine muškaraca koji su netom odložili kalašnjikove guraju (mušku) djecu pred tv-kamere, onu stariju polijevaju crijevima priključenim na vodovodnu mrežu, živčano im trljaju kosu, mlađu lupaju dlanom po leđima da se rasplaču i nešto im kao kapaju u oči... Dok čekaju na red za tretman "detoksikacije", djeca izgledaju bistro i zdravo, neka se krišom pogledaju međusobno i osmjehuju... Nema tu nedužnih ni s jedne strane, kao što je nedokazana tvrdnja o 70 ubijenih i oko 1000 ozlijeđenih u navodnom kemijskom napadu na civile u Dumi

Al-Assad ne bi bio pri zdravom razumu i u svom bi ratnom stožeru imao same idiote na entu kad bi bacao međunarodno zabranjene kemijske agense (vonjaju na klor?) ne na pobunjenike, što bi možebitno bilo logično, nego na "vlastiti narod". I to, kada uz pomoć Rusa i Iranaca pobjeđuje konvencionalnim oružjem, kada vojnički zauzima posljednje pobunjeničko uporište u Siriji, Dumu u istočnoj Guti, predgrađe glavnog grada Damaska, kad mu pobunjenici predaju teško naoružanje i kad je pobunjenički vođa već pobjegao nekamo na sjever. Bi li Al-Assad bio lud igrati se međunarodno strogo zabranjenim kemijskim otrovom za masovno uništenje i riskirati osudu cijelog svijeta kad je pobijedio pobunjenike i njihove zapadne mecene, kad je čak i Twitteraš obznanio da se "Amerikanci povlače iz Sirije" - pa se na nagovor Therese May, hvali se ona, za par dana predomislio - i kad je već jasno da ga Zapad nije uspio srušiti s vlasti u više od sedam godina razornog i krvavog građanskog rata.?

"Trovanja" u Guti prije desetak dana jest ili nije bilo. To je trebala otkriti međunarodna neovisna ekspertna istraga, ali je onemogućena istog dana kad joj je sirijska vlast omogućila slobodan ulazak u Dumu. Uslijedilo je raketiranje i sve je stalo. Rusija je objavila da njezini eksperti nisu pronašli tragove kemijskog incidenta. Ostaje vidjeti što će reći neovisna međunarodna ekipa stručnjaka što je u ponedjeljak napokon došla na mjesto navodnog kemijskog napada u Dumi. Ako je bilo trovanja kemijskim bojnim agensom, to je mogla biti i režirana provokacija s gubitničke strane na bojištu radi zagorčavanja života režimu i predsjedniku Basharu al-Assadu, posredno Rusima i Irancima, koje valja ocrniti u očima međunarodne javnosti. Jer, svijet je osobito osjetljiv na stradanja civilnog stanovništva od kemijskih bojnih otrova.

Samo u posljednjih mjesec dana iz posljednjeg je pobunjeničkog uporišta u Dumi prebjeglo na Al-Assadovu stranu oko 130.000 Sirijaca, što također upućuje na spoznaju o tome koliko bi legitimnom predsjedniku države bilo u interesu trovati svoje građane. No, tzv. hibridni rat, u koji spadaju kemijske sprdačine zdravom razumu iz al-kemijskog laboratorija Therese May i Donalda Trumpa, ne bira sredstva niti mu se nazire kraj. Bit će toga još. A to, što slijedi poslije nekažnjene uporabe grube sile nad suverenom državom, članicom UN-a Sirijom - u kojoj je za sedam godina građanskog rata ubijeno više od 500.000 ljudi i barem još toliko ozlijeđeno te više od šest milijuna raseljeno i prognan - velik je izazov svjetskoj sigurnosti i miru. Toliko velik da može dovesti i do posljednjeg rata u povijesti čovječanstva.

Na drugoj izvanrednoj sjednici Vijeća sigurnosti o Siriji, u subotu, najizravnije i oštro je tu opasnost argumentirao diplomatski predstavnik Bolivije. Kineski nešto uvijenije. Žandarsko-arbitrarno američko samovlašće je naznačeno kao glavni remetilački faktor, a dolaskom politički/diplomatski nepismenog Twitteraša na vlast te ratoborna (ne samo) retorika SAD/NATO-a prema najvećoj zemlji na svijetu i njezinom vođi ne vodi dobrom. Jesu li međunarodne institucije, koje su pozvane riješiti svaki problem koji se tiče šire zajednice - a uporaba zabranjenog kemijskog oružja za masovno uništenje jest takav problem - dovoljno moćne spasiti svijet, spriječiti koban učinak nakaradno agresivne/imperijalne tzv. doktrine America First (sic)? Koja zla nakana ima suštinsku potrebu disciplinirati, podčiniti svijet. Ako treba, američkom udarnom šakom NATO-om. Zadnji je raketni napad na Siriju obrazac. Ili, nedajbože, uvod?

Pitali Husu što će učiniti, ako počne Treći svjetski rat. "Nema frke, bolan", odmahne glavom, "Fatu i djecu za ruke, pa u Njemačku." A što će sav normalan svijet, pa i onaj u Njemačkoj što se sada nije dao uvući u recikliran irački scenarij, ako nekolicina političko-vojnih luđaka - kakvi sada izmišljaju kemijske razloge za odmazde na vojno nemoćnijima - možda sasvim obnevidjeli potegnu i oružje sudnjeg dana? Nema frke, bolan, kronični bi optimist parafrazirao hladnokrvnog Husu, "bratsko" je ozemlje Keplera-452b (u orbiti Proxima Centaurija, najbliže zvijezde našem Suncu) udaljeno samo 1400 svjetlosnih godina, pa... Tamo, ziher, nema ni twitteraša niti kemijskih sprdačina zdravom razumu.

h-alter