Britanski povjesničar Antony Beevor je ogorčen činjenicom da je njegova knjiga “Staljingrad” zabranjena u Ukrajini. Kijev je odluku donio zbog dijela knjige u kojem Beevor opisuje kako su židovsku djecu u Drugom svjetskom ratu ubijali ukrajinski nacionalisti i kolaboracionisti, pripadnici Ukrajinske ustaničke armije koju su vodili Stepan Bandera i Roman Šuhevič. Podsjetimo, ova dvojica ratnih zločinaca i nacističkih kolaboracionista su danas nacionalni “heroji moderne Ukrajine”, iako ne na cijelom teritoriju zemlje, posebno ne na jugoistoku.
The Guardian piše kako povjesničar smatra kako su optužbe “stručnog povjerenstva” Kijeva neutemeljene i nepoštene, stoga zahtijeva ukidanje zabrane njegove knjige, osobito zato što ovaj incident “šteti imidžu demokratskog Kijeva”, ako se o nečemu sličnom uopće i može govoriti.
Poznati britanski povjesničar Antony Beevor je zabranu svoje knjige u Ukrajini nazvao “krajnje nečuvenim činom”, piše The Guardian.
Njegova poznata knjiga “Staljingrad” je osvojila nagradu “Samuel Johnson” 1999. Beevor priča priču o bitci kod Staljingrada u Drugom svjetskom ratu, ali se nedavno ruski prijevod knjige našao među 25 zabranjenih knjiga u Ukrajini, zajedno s djelima Borisa Akunjina i Borisa Sokolova, piše britanski list.
Kijev je zabranio knjigu jer sadržaj “vrijeđa spomen” na ubojice djece
The Guardian podsjeća da je Kijev 2016. godine usvojio zakon koji zabranjuje knjige iz Rusije, ako imaju “antiukrajinski” sadržaj, a njega određuje posebno “stručno povjerenstvo”.
Prema riječima voditelja postupka za odobravanje i kontrolu širenja tiskanih materijala Državnog odbora Ukrajine Sergeja Olejnika, knjiga britanskog povjesničara je zabranjena zato što sadrži odlomak o tome kako su ukrajinski nacionalisti ubili 90 židovske djece, “čime se vrijeđa sjećanje na pripadnike ukrajinskih milicija”. No, riječ je o ukrajinskim kolaboracionistima koji su služili u postrojbama “SS Sonderkommando”, jedinicama koje su bile zadužene za “poslove” u nacističkim logorima smrti.
“Kada smo provjeriti izvore autora, utvrđeno je da je kao izvor koristio izvor izvješća sovjetske službe NKVD i službenu korespondenciju njenih zaposlenika. Stručno vijeće je raspravljalo je o ovom pitanju i podržalo zabranu knjige “Staljingrad” Antonya Beevora”, pravdaju se u Kijevu.
Britanski povjesničar tvrdi da njegov izvor nisu bili unutarnji sovjetski dokumenti, već knjiga njemačkog časnika Helmutha Groscurtha, antifašističkih stavova, koji je posebno označen u samoj knjizi.
To što se izvješća njemačkog pukovnika Groscurtha i sovjetskih službi podudaraju, samo potvrđuje točnost navoda povjesničara Beevora, prije svega jer je njemački časnik služio na Istočnom bojištu i zgražavao se postupcima jedinica SS Sonderkommando.
“Ovo je apsolutno nečuveno. Nema razloga za to. Apsolutno je jasno, kako u ruskom, tako i u engleskom izdanju, koji je izvor i odakle dolazi. To je bio vrlo hrabar i pošten časnik, koji je snažno prosvjedovao, unatoč prijetnjama, da će Himmleru reći da protivi likvidacijama djece. Sovjetski Savez nije mogao ni znati za to”, rekao je Beevor, komentirajući ukrajinsku zabranu njegove knjige.
Kako je izvijestio The Guardian, Beevor je već pozvao britansko veleposlanstvo u Kijevu, koje sada namjerava uložiti prosvjed protiv zabrane “Staljingrada”.
Britanski povjesničar u pismenom zahtjevu tvrdi da nije istina kako je ponovio antiukrajinsku propagandu iz ruskih izvora. Također objašnjava da je opisani slučaj preuzet iz dnevnika njemačkog časnika Helmutha Groscurtha, objavljenih u Stuttgartu 1970. godine.
U opasci Beevor piše kako je Groscurth bio toliko šokiran ovim zločinom da je svojoj supruzi napisao: “Ne možemo i ne možemo pobijediti u ovom ratu! ”
“Tražim neposrednu ispriku od Olejnika i opoziv odluke stručnog povjerenstva koje je zabranilo knjigu”, naglašava Antony Beevor.
Jedan od aktivista za ljudska prava iz Harkova je zabranu “Staljingrada” nazvao obeshrabrujućom. Prema njegovu mišljenju, moglo bi se smatrati da su izvješća zločinu “lažne vijesti namijenjene diskreditiranju Ukrajine”.
Što se tiče Beevora, on vjeruje kako je zabrana njegove knjige “tužna i s točke gledišta same Ukrajine, koja se želi pokazati da je puno više demokratska zemlja od Rusije, a potom čini ovakve stvari”.
Međutim, Beevor također priznaje “kako je za Ukrajince ovo vrlo osjetljiva tema, jer je tijekom Drugog svjetskog rata mnogo Ukrajinaca patilo od gladi i zato što se nosu odrekli antisovjetskih stavova”. Prema britanskom povjesničaru, to je i bio razlog zašto su mnogi od njih srdačno dočekali Nijemce, čak i dobrovoljno otišli na stranu njemačkih snaga.
“Za ukrajinski nacionalizam, ovo je još uvijek izuzetno neugodno. I očito je ovo jedan od razloga zašto su toliko osjetljivi i nervozni oko svega ovoga” , izjavio je britanski povjesničar The Guardian.
Unatoč svemu, formulacija ukrajinskog povjerenstva kako knjiga “vrijeđa sjećanje na pripadnike ukrajinskih milicija iz postrojbi “SS Sonderkommando”, jedinica koje su služile u nacističkim logorima smrti i koje su u samo jednoj od krvavih orgija ubile su 90 židovske djece, nema opravdanja.
logično
The Guardian piše kako povjesničar smatra kako su optužbe “stručnog povjerenstva” Kijeva neutemeljene i nepoštene, stoga zahtijeva ukidanje zabrane njegove knjige, osobito zato što ovaj incident “šteti imidžu demokratskog Kijeva”, ako se o nečemu sličnom uopće i može govoriti.
Poznati britanski povjesničar Antony Beevor je zabranu svoje knjige u Ukrajini nazvao “krajnje nečuvenim činom”, piše The Guardian.
Njegova poznata knjiga “Staljingrad” je osvojila nagradu “Samuel Johnson” 1999. Beevor priča priču o bitci kod Staljingrada u Drugom svjetskom ratu, ali se nedavno ruski prijevod knjige našao među 25 zabranjenih knjiga u Ukrajini, zajedno s djelima Borisa Akunjina i Borisa Sokolova, piše britanski list.
Kijev je zabranio knjigu jer sadržaj “vrijeđa spomen” na ubojice djece
The Guardian podsjeća da je Kijev 2016. godine usvojio zakon koji zabranjuje knjige iz Rusije, ako imaju “antiukrajinski” sadržaj, a njega određuje posebno “stručno povjerenstvo”.
Prema riječima voditelja postupka za odobravanje i kontrolu širenja tiskanih materijala Državnog odbora Ukrajine Sergeja Olejnika, knjiga britanskog povjesničara je zabranjena zato što sadrži odlomak o tome kako su ukrajinski nacionalisti ubili 90 židovske djece, “čime se vrijeđa sjećanje na pripadnike ukrajinskih milicija”. No, riječ je o ukrajinskim kolaboracionistima koji su služili u postrojbama “SS Sonderkommando”, jedinicama koje su bile zadužene za “poslove” u nacističkim logorima smrti.
Prema mišljenju Kijeva, ovo je očita provokacija.
FOTO: Ukrajinski ekstremisti
“Kada smo provjeriti izvore autora, utvrđeno je da je kao izvor koristio izvor izvješća sovjetske službe NKVD i službenu korespondenciju njenih zaposlenika. Stručno vijeće je raspravljalo je o ovom pitanju i podržalo zabranu knjige “Staljingrad” Antonya Beevora”, pravdaju se u Kijevu.
Britanski povjesničar tvrdi da njegov izvor nisu bili unutarnji sovjetski dokumenti, već knjiga njemačkog časnika Helmutha Groscurtha, antifašističkih stavova, koji je posebno označen u samoj knjizi.
To što se izvješća njemačkog pukovnika Groscurtha i sovjetskih službi podudaraju, samo potvrđuje točnost navoda povjesničara Beevora, prije svega jer je njemački časnik služio na Istočnom bojištu i zgražavao se postupcima jedinica SS Sonderkommando.
“Ovo je apsolutno nečuveno. Nema razloga za to. Apsolutno je jasno, kako u ruskom, tako i u engleskom izdanju, koji je izvor i odakle dolazi. To je bio vrlo hrabar i pošten časnik, koji je snažno prosvjedovao, unatoč prijetnjama, da će Himmleru reći da protivi likvidacijama djece. Sovjetski Savez nije mogao ni znati za to”, rekao je Beevor, komentirajući ukrajinsku zabranu njegove knjige.
Kako je izvijestio The Guardian, Beevor je već pozvao britansko veleposlanstvo u Kijevu, koje sada namjerava uložiti prosvjed protiv zabrane “Staljingrada”.
Britanski povjesničar u pismenom zahtjevu tvrdi da nije istina kako je ponovio antiukrajinsku propagandu iz ruskih izvora. Također objašnjava da je opisani slučaj preuzet iz dnevnika njemačkog časnika Helmutha Groscurtha, objavljenih u Stuttgartu 1970. godine.
U opasci Beevor piše kako je Groscurth bio toliko šokiran ovim zločinom da je svojoj supruzi napisao: “Ne možemo i ne možemo pobijediti u ovom ratu! ”
“Tražim neposrednu ispriku od Olejnika i opoziv odluke stručnog povjerenstva koje je zabranilo knjigu”, naglašava Antony Beevor.
Jedan od aktivista za ljudska prava iz Harkova je zabranu “Staljingrada” nazvao obeshrabrujućom. Prema njegovu mišljenju, moglo bi se smatrati da su izvješća zločinu “lažne vijesti namijenjene diskreditiranju Ukrajine”.
Što se tiče Beevora, on vjeruje kako je zabrana njegove knjige “tužna i s točke gledišta same Ukrajine, koja se želi pokazati da je puno više demokratska zemlja od Rusije, a potom čini ovakve stvari”.
Međutim, Beevor također priznaje “kako je za Ukrajince ovo vrlo osjetljiva tema, jer je tijekom Drugog svjetskog rata mnogo Ukrajinaca patilo od gladi i zato što se nosu odrekli antisovjetskih stavova”. Prema britanskom povjesničaru, to je i bio razlog zašto su mnogi od njih srdačno dočekali Nijemce, čak i dobrovoljno otišli na stranu njemačkih snaga.
“Za ukrajinski nacionalizam, ovo je još uvijek izuzetno neugodno. I očito je ovo jedan od razloga zašto su toliko osjetljivi i nervozni oko svega ovoga” , izjavio je britanski povjesničar The Guardian.
Unatoč svemu, formulacija ukrajinskog povjerenstva kako knjiga “vrijeđa sjećanje na pripadnike ukrajinskih milicija iz postrojbi “SS Sonderkommando”, jedinica koje su služile u nacističkim logorima smrti i koje su u samo jednoj od krvavih orgija ubile su 90 židovske djece, nema opravdanja.
FOTO – Jedan od “ručnih radova” Ukrajinske ustaničke armije u Volinjskom masakru nad Poljacima 1943.
logično
