Foto: Patrik Macek/PIXSELL, Nacional
I de facto, sve informacije koje im politički ne odgovaraju sadržajem ili reputacijom mogu proglasiti kao oblik fake newsa, a mediji su prvi na udaru. Slijedeći put kad objave podatak da su značajno podigli životni standard i primanja građana, a vi im javno odgovorite da tu pojavu mnogobrojna umirovljenička populacija nije primijetila jer povećanje minimalne mirovine od bijednih 42 kune ne sugerira taj zaključak, ozbiljno riskirate da vas se optuži za uznemiravanje javnosti i širenja fake newsa. Pravne i represivne mogućnosti su nepresušne i maštovito zamišljene, a cilj im je utjerati strah u kosti i novac iz novčanika kritički nastrojenim segmentima društva . No, uvjeren sam da taj zakonski i politički manevar HDZ-a nikad neće stvarno zaživjeti jer je duboko protivan stečenim demokratskim pravima i ljudskoj prirodi.
Postoji štorija anegdotalne naravi iz Japana oko najstarijeg fake newsa u povijesti civilizacije jer muški rod po tom pitanju od pamtivijeka laže i širi neistinite informacije. Naime, svojedobno su se brižni Japanci suočili s gorkim javnim usudom u svjetskim razmjerima koji ih je na temelju “rezultata dugogodišnjeg znanstvenog antropološkog istraživanja” obilježio kao nesretne vlasnike “male piše” (navodno 11,2 cm op.a,). Pukla je nacionalna muška bruka, jebeš bushido i yakuze. Ne mareći za vjerodostojnost istraživanja koje su naručili veliki proizvođači kondoma u SAD-u, počeli su histerično i masovno kupovati američke kondome “king size” veličine kako bi eventualno impresionirali ženski rod da su gotovo uništili domicilne proizvođače. Japanska vlada kako bi zaštitila vlastitu industriju, ali i posrnulu čast sunarodnjaka, podigla je trošarine na američke kondome i oštro osudila ponižavajuću praksu seksualnog zavođenja putem prevare, te “oprala” medije zbog dovođenja javnosti u zabludu. Ne znam što se naknadno dogodilo po tom pitanju s japanskom seksualnom kulturom, ali sumnjam da su dramatično promijenili navike.
I pitate se kakve veze ima uvod s bilo čim na brdovitom Balkanu gdje se muškići rađaju s kalašnjikovom oko vrata, bocom rakije u ruci i manigom koja se vuče po podu?
Daleko veće nego što mislite.
HRVATSKA VLADA UVJERLJIVO NAJVEĆI PROIZVOĐAČ FAKE NEWSA
Kao što je poznato, Hrvatska je mala zemlja za velika sranja, a jednom smo nedavno posvjedočili kad je hrvatska Vlada na čelu s premijerom Andrejom Plenkovićem najavila kampanju protiv “širenja fake newsa koje neodgovorni mediji, političke stranke, paraobavještajne strukture i pojedinci sustavno plasiraju u javnosti poradi destabilizacije vlasti i pravnog poretka”. Nakanu su prisnažili idejnim oblikovanjem i operativnom primjenom Zakona o elektroničkim medijima upućenog u hitnu saborsku proceduru, a tzv.“zakon o cenzuri” javnosti je predstavila ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek obrazlažući motive i razloge hitne pravosudne primjene.
Dojadilo je Vladi u mandatu HDZ-a da mediji kontinuirano otkrivaju afere tipa “Borg” ili “SMS”, činjenično raskrinkavaju manipulativne prikaze poboljšanja hrvatskog gospodarstva, životnog standarda građana, vanjsko političkog položaja, koruptivne i društvene skandale visokih državnih dužnosnika, da ih građanstvo putem društvenih mreža danima ismijava kao u slučaju ministra obrane Damira Krstičevića i nabave borbenih zrakoplova F-16, a oporbeni saborski zastupnici u izbornoj godini “rasturaju k’o Panta pitu” dok oni mogu samo nemoćno prostačiti i fizičkom silom “zaustavljati Reuters”. Svaki nepoćudni oblik javnog izražavanja, odsada će se zakonski sankcionirati “u duhu najviših europskih pravnih standarda odgovorne komunikacije u javnom prostoru” (?!?) , a sankcije se kreću od visokih novčanih kazni do bezuvjetnih zatvorskih kazni.
Jednostavno, Zakon o sramoćenju koji zahvaljujući svojim manjkavostima nikad nije u cijelosti zaživio zbog pritiska javnosti uslijed besmislenih sudskih obrazloženja presuda, nije im bio dovoljan nego su posegnuli za ušminkanom doktrinom bivšeg predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka “građani mogu pričati što žele, ali unutar svoja četiri zida”. Dva pendreka su uvijek bolji od jednog.
Zanimljivo istovjetan stav o javnom izražavanju ima i srpski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić koji je došao na ideju o “zabrani interneta”. Veliki umovi slično misle.
KAKO JE PROPAO NOVI KRUG NA RINGIŠPILU OBMANA
No, umjesto da natenane i u pravedničkom miru provedu protuustavne zakonske restrikcije zagarantirane slobode govora, akumulirane afere ministra obrane Damira Krstičevića, ministra financija Zdravka Marića ili ministra zdravstva Milana Kujundžića, te sve oštrije i buntovnije reakcije javnosti na poteze hrvatske Vlade, prisilili su ih na brzo djelovanje.
I kao grom iz vedra neba, ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić prozvan je u “podmuklo osmišljenoj aferi” za konzumaciju “koke i prostitutki”, a cjelokupnu priču na politički volej hrvatskoj Vladi neočekivano je nabacio ugledni tjednik Nacional. Iako svjestan da je vjerojatno riječ o fabriciranoj aferi i fotomontaži, kako je u Direktu RTL Zoranu Šprajcu naznačio glavni urednik Berislav Jelinić, svoju uredničku odluku objave teksta obrazložio je argumentom “teme od posebnog značaja za javnost”. U prilog dvojbenosti uredničke odluke Jelinića, skeptični kroničari hrvatskog novinarstva podsjećaju kako se tjednik Nacional u eri pok. Ive Pukanića snažno politički i informativno “naslonio” na tadašnji Ured predsjednika Stjepana Mesića iz kojeg su “curile” na desetine strogo povjerljivih spisa kao ekskluzivne teme, ali kako je cilj bio demokratizacija hrvatskog društva nakon mračnog razdoblja Tuđmanove “puzajuće diktature”, posredni poslovni i osobni benefiti suradnje zanemareni su u javnosti poradi ostvarenja “višeg cilja”.
Naravno, zagrmilo je u rijetko viđenom pravedničkom i odlučnom tonu s Markovog trga koji dosad nikad nije primijećen kad su u pitanju bila ljudska ili socijalna prava građana, ministar Tolušić je bijesno poručio “bando, pakirajte kofere”, SOA je ekspresno odradila analizu fotografija za koje i informatički stručnjaci tvrde da su “nadprosječne kvalitete”, samozatajni državni odvjetnik Dražen Jelenić slučaj je proglasio prioritetnim i aktivirao cjelokupni DORH na istrazi, a kolumnisti bliski vlasti nepogrešivo su sugerirali srpske sigurnosne službe, hrvatsko paraobavještajno podzemlje satkano od bivših kadrova UDBE i svekolike mračne sile kao naručitelje afere.
Zanimljiv detalj jest da aktualni prvak teške kategorije u skandalima prema svim verzijama, hrvatska predsjednica Kolinda Grabar- Kitarović nit’ se javlja, nit’ piše, iako će kao izgledan kandidat HDZ-a na predstojećim predsjedničkim izborima, posredno ostvariti najviše koristi.
ODSAD SVE ŠTO NAM NE ODGOVARA JE FAKE NEWS
I što se zapravo dogodilo i koje su posljedice afere “koka prostitutka” u kojoj je apostrofiran ministar Tolušić? Tko mu je zapravo “napakirao” aferu?
Foto: Nacional
Iskreno i nisam nimalo usamljen u tom mišljenju, izgleda kao da je ministru Tolušiću aferu napakirao sam HDZ i aktualna vlast. Pitanja su logična; tko jedini ima stvaran interes u cijeloj priči? Upravo oni. Tko je tvorac dugogodišnje prakse “pakiranja” političkim neistomišljenicima i novinarima od vremena SZUP-a pa do SOA-e? Vlade u mandatu HDZ-a. Tko raspolaže potrebnim resursima, kadrovima, infrastrukturom i jasnim motivima? Pogodite.
Konačno da metodom slučajnog odabira napravite životnu premetačinu visokih i stranačkih dužnosnika hrvatske politike, uvjeren sam da bi pronašli nadprosječnu količinu neprijavljenog novca, ljubavnica, droge, prostitutki i oružja za hrvatske prilike, gotovo da im je i nepotrebno “pakirati” afere. No, prvotna panična reakcija ministra Tolušića i komični demantij kompromitirajućih fotografija – “to nisam ja, čovjek na fotografiji nosi cipele oblog vrha, dok ja uvijek nosim cipele na špic” (?!) – svjedoče da niti sam nije bio upućen u pozadinu priče.
Osobno, nije mi potrebno daleko posegnuti kako bih argumentirao stav o (ne)posrednoj upletenosti HDZ-a u aferu “koka prostitutka”. U četvrt stoljeća karijere istraživačkog novinara, barem desetak godina su me sigurnosne službe operativno obrađivale (vidi pod Popis prisluškivanih novinara 2000.). Pokušale su me zatvoriti, oteti, javno diskreditirati, fizički prijetiti, pratili su mi komunikaciju i korespondenciju, podizali lažne kaznene prijave i pokušali egzistencijalno iscrpiti. Ništa nisam mogao poduzeti jer crvena oznaka “strogo povjerljivo” na osobnom dosjeu koju nije uspjela poništiti niti svojedobna predsjednica saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost, krije sve potencijalne dokaze kojima po slobodnoj volji može manipulirati svaki niže rangirani operativac sigurnosnih službi. Mnoga ugledna imena hrvatskog novinarstva, politike i gospodarstva imali su slična iskustva, pojedinima su uništili životne sudbine i karijere, a sav njihov grijeh se može podvesti pod zajednički nazivnik neovisnosti. Rodonačelnik paraobavještajnog podzemlja i pripadajućih im tehnika, upravo je sam HDZ, a sada se pokušava na zakonskoj razini prometnuti u žrtvu opisanih struktura na uštrb ustavnih prava slobode govora i javnog izražavanja.
I de facto, sve informacije koje im politički ne odgovaraju sadržajem ili reputacijom mogu proglasiti kao oblik fake newsa, a mediji su prvi na udaru. Slijedeći put kad objave podatak da su značajno podigli životni standard i primanja građana, a vi im javno odgovorite da tu pojavu mnogobrojna umirovljenička populacija nije primijetila jer povećanje minimalne mirovine od bijednih 42 kune ne sugerira taj zaključak, ozbiljno riskirate da vas se optuži za uznemiravanje javnosti i širenja fake newsa. Pravne i represivne mogućnosti su nepresušne i maštovito zamišljene, a cilj im je utjerati strah u kosti i novac iz novčanika kritički nastrojenim segmentima društva . No, uvjeren sam da taj zakonski i politički manevar HDZ-a nikad neće stvarno zaživjeti jer je duboko protivan stečenim demokratskim pravima i ljudskoj prirodi.
A postoji još jedan i to ključni razlog: svi pouzdano znamo da aktualna vlast ima “razloga za nacionalnu bruku”, a u prikrivanju te činjenice ne može im pomoći niti kupovanje “king size” pakovanja američke doktrine fake newsa i političkog naoružanja konzervativaca.
tacno
I de facto, sve informacije koje im politički ne odgovaraju sadržajem ili reputacijom mogu proglasiti kao oblik fake newsa, a mediji su prvi na udaru. Slijedeći put kad objave podatak da su značajno podigli životni standard i primanja građana, a vi im javno odgovorite da tu pojavu mnogobrojna umirovljenička populacija nije primijetila jer povećanje minimalne mirovine od bijednih 42 kune ne sugerira taj zaključak, ozbiljno riskirate da vas se optuži za uznemiravanje javnosti i širenja fake newsa. Pravne i represivne mogućnosti su nepresušne i maštovito zamišljene, a cilj im je utjerati strah u kosti i novac iz novčanika kritički nastrojenim segmentima društva . No, uvjeren sam da taj zakonski i politički manevar HDZ-a nikad neće stvarno zaživjeti jer je duboko protivan stečenim demokratskim pravima i ljudskoj prirodi.
Postoji štorija anegdotalne naravi iz Japana oko najstarijeg fake newsa u povijesti civilizacije jer muški rod po tom pitanju od pamtivijeka laže i širi neistinite informacije. Naime, svojedobno su se brižni Japanci suočili s gorkim javnim usudom u svjetskim razmjerima koji ih je na temelju “rezultata dugogodišnjeg znanstvenog antropološkog istraživanja” obilježio kao nesretne vlasnike “male piše” (navodno 11,2 cm op.a,). Pukla je nacionalna muška bruka, jebeš bushido i yakuze. Ne mareći za vjerodostojnost istraživanja koje su naručili veliki proizvođači kondoma u SAD-u, počeli su histerično i masovno kupovati američke kondome “king size” veličine kako bi eventualno impresionirali ženski rod da su gotovo uništili domicilne proizvođače. Japanska vlada kako bi zaštitila vlastitu industriju, ali i posrnulu čast sunarodnjaka, podigla je trošarine na američke kondome i oštro osudila ponižavajuću praksu seksualnog zavođenja putem prevare, te “oprala” medije zbog dovođenja javnosti u zabludu. Ne znam što se naknadno dogodilo po tom pitanju s japanskom seksualnom kulturom, ali sumnjam da su dramatično promijenili navike.
I pitate se kakve veze ima uvod s bilo čim na brdovitom Balkanu gdje se muškići rađaju s kalašnjikovom oko vrata, bocom rakije u ruci i manigom koja se vuče po podu?
Daleko veće nego što mislite.
HRVATSKA VLADA UVJERLJIVO NAJVEĆI PROIZVOĐAČ FAKE NEWSA
Kao što je poznato, Hrvatska je mala zemlja za velika sranja, a jednom smo nedavno posvjedočili kad je hrvatska Vlada na čelu s premijerom Andrejom Plenkovićem najavila kampanju protiv “širenja fake newsa koje neodgovorni mediji, političke stranke, paraobavještajne strukture i pojedinci sustavno plasiraju u javnosti poradi destabilizacije vlasti i pravnog poretka”. Nakanu su prisnažili idejnim oblikovanjem i operativnom primjenom Zakona o elektroničkim medijima upućenog u hitnu saborsku proceduru, a tzv.“zakon o cenzuri” javnosti je predstavila ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek obrazlažući motive i razloge hitne pravosudne primjene.
Dojadilo je Vladi u mandatu HDZ-a da mediji kontinuirano otkrivaju afere tipa “Borg” ili “SMS”, činjenično raskrinkavaju manipulativne prikaze poboljšanja hrvatskog gospodarstva, životnog standarda građana, vanjsko političkog položaja, koruptivne i društvene skandale visokih državnih dužnosnika, da ih građanstvo putem društvenih mreža danima ismijava kao u slučaju ministra obrane Damira Krstičevića i nabave borbenih zrakoplova F-16, a oporbeni saborski zastupnici u izbornoj godini “rasturaju k’o Panta pitu” dok oni mogu samo nemoćno prostačiti i fizičkom silom “zaustavljati Reuters”. Svaki nepoćudni oblik javnog izražavanja, odsada će se zakonski sankcionirati “u duhu najviših europskih pravnih standarda odgovorne komunikacije u javnom prostoru” (?!?) , a sankcije se kreću od visokih novčanih kazni do bezuvjetnih zatvorskih kazni.
Jednostavno, Zakon o sramoćenju koji zahvaljujući svojim manjkavostima nikad nije u cijelosti zaživio zbog pritiska javnosti uslijed besmislenih sudskih obrazloženja presuda, nije im bio dovoljan nego su posegnuli za ušminkanom doktrinom bivšeg predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka “građani mogu pričati što žele, ali unutar svoja četiri zida”. Dva pendreka su uvijek bolji od jednog.
Zanimljivo istovjetan stav o javnom izražavanju ima i srpski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić koji je došao na ideju o “zabrani interneta”. Veliki umovi slično misle.
KAKO JE PROPAO NOVI KRUG NA RINGIŠPILU OBMANA
No, umjesto da natenane i u pravedničkom miru provedu protuustavne zakonske restrikcije zagarantirane slobode govora, akumulirane afere ministra obrane Damira Krstičevića, ministra financija Zdravka Marića ili ministra zdravstva Milana Kujundžića, te sve oštrije i buntovnije reakcije javnosti na poteze hrvatske Vlade, prisilili su ih na brzo djelovanje.
I kao grom iz vedra neba, ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić prozvan je u “podmuklo osmišljenoj aferi” za konzumaciju “koke i prostitutki”, a cjelokupnu priču na politički volej hrvatskoj Vladi neočekivano je nabacio ugledni tjednik Nacional. Iako svjestan da je vjerojatno riječ o fabriciranoj aferi i fotomontaži, kako je u Direktu RTL Zoranu Šprajcu naznačio glavni urednik Berislav Jelinić, svoju uredničku odluku objave teksta obrazložio je argumentom “teme od posebnog značaja za javnost”. U prilog dvojbenosti uredničke odluke Jelinića, skeptični kroničari hrvatskog novinarstva podsjećaju kako se tjednik Nacional u eri pok. Ive Pukanića snažno politički i informativno “naslonio” na tadašnji Ured predsjednika Stjepana Mesića iz kojeg su “curile” na desetine strogo povjerljivih spisa kao ekskluzivne teme, ali kako je cilj bio demokratizacija hrvatskog društva nakon mračnog razdoblja Tuđmanove “puzajuće diktature”, posredni poslovni i osobni benefiti suradnje zanemareni su u javnosti poradi ostvarenja “višeg cilja”.
Naravno, zagrmilo je u rijetko viđenom pravedničkom i odlučnom tonu s Markovog trga koji dosad nikad nije primijećen kad su u pitanju bila ljudska ili socijalna prava građana, ministar Tolušić je bijesno poručio “bando, pakirajte kofere”, SOA je ekspresno odradila analizu fotografija za koje i informatički stručnjaci tvrde da su “nadprosječne kvalitete”, samozatajni državni odvjetnik Dražen Jelenić slučaj je proglasio prioritetnim i aktivirao cjelokupni DORH na istrazi, a kolumnisti bliski vlasti nepogrešivo su sugerirali srpske sigurnosne službe, hrvatsko paraobavještajno podzemlje satkano od bivših kadrova UDBE i svekolike mračne sile kao naručitelje afere.
Zanimljiv detalj jest da aktualni prvak teške kategorije u skandalima prema svim verzijama, hrvatska predsjednica Kolinda Grabar- Kitarović nit’ se javlja, nit’ piše, iako će kao izgledan kandidat HDZ-a na predstojećim predsjedničkim izborima, posredno ostvariti najviše koristi.
ODSAD SVE ŠTO NAM NE ODGOVARA JE FAKE NEWS
I što se zapravo dogodilo i koje su posljedice afere “koka prostitutka” u kojoj je apostrofiran ministar Tolušić? Tko mu je zapravo “napakirao” aferu?
Foto: Nacional
Iskreno i nisam nimalo usamljen u tom mišljenju, izgleda kao da je ministru Tolušiću aferu napakirao sam HDZ i aktualna vlast. Pitanja su logična; tko jedini ima stvaran interes u cijeloj priči? Upravo oni. Tko je tvorac dugogodišnje prakse “pakiranja” političkim neistomišljenicima i novinarima od vremena SZUP-a pa do SOA-e? Vlade u mandatu HDZ-a. Tko raspolaže potrebnim resursima, kadrovima, infrastrukturom i jasnim motivima? Pogodite.
Konačno da metodom slučajnog odabira napravite životnu premetačinu visokih i stranačkih dužnosnika hrvatske politike, uvjeren sam da bi pronašli nadprosječnu količinu neprijavljenog novca, ljubavnica, droge, prostitutki i oružja za hrvatske prilike, gotovo da im je i nepotrebno “pakirati” afere. No, prvotna panična reakcija ministra Tolušića i komični demantij kompromitirajućih fotografija – “to nisam ja, čovjek na fotografiji nosi cipele oblog vrha, dok ja uvijek nosim cipele na špic” (?!) – svjedoče da niti sam nije bio upućen u pozadinu priče.
Osobno, nije mi potrebno daleko posegnuti kako bih argumentirao stav o (ne)posrednoj upletenosti HDZ-a u aferu “koka prostitutka”. U četvrt stoljeća karijere istraživačkog novinara, barem desetak godina su me sigurnosne službe operativno obrađivale (vidi pod Popis prisluškivanih novinara 2000.). Pokušale su me zatvoriti, oteti, javno diskreditirati, fizički prijetiti, pratili su mi komunikaciju i korespondenciju, podizali lažne kaznene prijave i pokušali egzistencijalno iscrpiti. Ništa nisam mogao poduzeti jer crvena oznaka “strogo povjerljivo” na osobnom dosjeu koju nije uspjela poništiti niti svojedobna predsjednica saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost, krije sve potencijalne dokaze kojima po slobodnoj volji može manipulirati svaki niže rangirani operativac sigurnosnih službi. Mnoga ugledna imena hrvatskog novinarstva, politike i gospodarstva imali su slična iskustva, pojedinima su uništili životne sudbine i karijere, a sav njihov grijeh se može podvesti pod zajednički nazivnik neovisnosti. Rodonačelnik paraobavještajnog podzemlja i pripadajućih im tehnika, upravo je sam HDZ, a sada se pokušava na zakonskoj razini prometnuti u žrtvu opisanih struktura na uštrb ustavnih prava slobode govora i javnog izražavanja.
I de facto, sve informacije koje im politički ne odgovaraju sadržajem ili reputacijom mogu proglasiti kao oblik fake newsa, a mediji su prvi na udaru. Slijedeći put kad objave podatak da su značajno podigli životni standard i primanja građana, a vi im javno odgovorite da tu pojavu mnogobrojna umirovljenička populacija nije primijetila jer povećanje minimalne mirovine od bijednih 42 kune ne sugerira taj zaključak, ozbiljno riskirate da vas se optuži za uznemiravanje javnosti i širenja fake newsa. Pravne i represivne mogućnosti su nepresušne i maštovito zamišljene, a cilj im je utjerati strah u kosti i novac iz novčanika kritički nastrojenim segmentima društva . No, uvjeren sam da taj zakonski i politički manevar HDZ-a nikad neće stvarno zaživjeti jer je duboko protivan stečenim demokratskim pravima i ljudskoj prirodi.
A postoji još jedan i to ključni razlog: svi pouzdano znamo da aktualna vlast ima “razloga za nacionalnu bruku”, a u prikrivanju te činjenice ne može im pomoći niti kupovanje “king size” pakovanja američke doktrine fake newsa i političkog naoružanja konzervativaca.
tacno
