Ključni problem su povlaštene mirovine, a ne rad do 67. godine

Ove godine će više od 40 milijardi kuna biti utrošeno na mirovine, devet milijardi će otići na povlaštene mirovine, od čega sedam milijardi na braniteljske mirovine. Braniteljske mirovine prima čak 113 tisuća branitelja i njihovih obitelji. Najveći broj njih, 71.366 branitelja, prima mirovinu u prosječnom iznosu od 5799 kuna, dok oko 35 i pol tisuća ima mirovinu priznatu prema općim propisima, u prosjeku od 2511 kuna.

Nasuprot tomu prosječna radnička mirovina je 2343 kune. Mirovinski sustav odnedavno dodatno opterećuje sedam tisuća pripadnika HVO-a, s prosječnom mirovinom od 2959 kune, s tim da Medvedov Zakon o braniteljima otvara još veće mogućnosti da se pripadnicima HVO-a iz BiH isplaćuju mirovine iz proračuna RH.

Ove već prilično poznate podatke iznio je prekjučer predsjednik stranke Demokrati Mirando Mrsić koji je u vladi Zorana Milanovića od 2012. do 2015. bio ministar rada i mirovinskog sustava te je bio ključan u zakonskim izmjenama kojima je prvi put unesen rok za odlazak u mirovinu s punih 67 godina života ali tek od 2038. godine.

Mirando Mrsić je najavio da će u saborsku proceduru uputiti svoj prijedlog zakona kojim traži izdvajanje povlaštenih mirovina iz tog sustava mirovinskog osiguranja te da se povlaštene mirovine isplaćuju iz državnog proračuna, kako je to i bilo ranije, za vrijeme SDP-ove koalicijske vlade. Taj zakon naravno neće biti prihvaćen ali bi, jednog dana, naravno ne za ove vlade, nekakvo rješenje za budućnost mirovina u Hrvatskoj moglo biti na tom tragu.

Braniteljske mirovine su još osjetno porasle u odnosu na one koje su zarađene uplatama u mirovinske fondove, donošenjem zakona koji dodatno izrazito privilegira branitelje, a na čijem je donošenju Andrej Plenković osobno inzistirao kako bi se umilio braniteljima i HDZ-ovoj desnici te tako ojačao svoju poziciju u stranci. Neki ministri su ga upozoravali da je taj zakon financijski teško održiv, ali Plenković je procijenio da je njegov sigurniji položaj unutar stranke nešto što je dragocjenije od državnog financijskog rizika.

Plenkovićeva vlada, s Markom Pavićem kao ministrom rada, je rok odlaska u mirovinu sa 67 godina približila na 2033. godinu a onda su tri sindikalne središnjice inicirale prikupljanje potpisa za referendum kojim bi trebali spriječiti odlazak u mirovinu sa 67 godina od te još jako daleke 2033. godine.

Budući da je prikupljen dovoljan broj potpisa za referendum, hrvatska vlada prošlog je tjedna usmjerila daljnju proceduru u vezi referenduma Hrvatskom saboru koji će odlučiti hoće li zatražiti od Ustavnog suda da raspravi i odluči je li ili nije referendumsko pitanje u skladu s Ustavom RH.

U HDZ-u su još ranije najavili da će Sabor zatražiti mišljenje Ustavnog suda a taj Sud bi onda svoju ocjenu trebao dati u roku od 30 dana. Za to vrijeme novi ministar rada i mirovinskog sustava Josip Alardović i dalje će pokušavati namamiti sindikalne čelnike na razgovore o mirovinskom zakonu kako bi se dogovorile promjene a bez nepotrebnog izlaska na referendum, čiji je ishod ionako unaprijed poznat.

Rezultat je poznat jer je dovoljno da na državni pa čak i na referendum o promjeni Ustava iziđe samo jedan građanin i da rezultat glasanja bude pravovaljan. U referendumu sindikati sigurno pobjeđuju, u tim uvjetima pobijedio bi baš svatko, tako da bi bilo logično da oni ne pristanu ni na kakve razgovore nego da idu na sigurnu »pobjedu«. E, ali ako ne budu pristali na razgovore, onda bi im Ustavni sud mogao zapapriti i ne dopustiti referendum s argumentom, na primjer, da Vlada i Sabor imaju isključive ovlasti u financijskim pitanjima. Bi li takva eventualna zabrana bila opravdana ili ne, o tome su mišljenja podijeljena i među ustavnopravnim stručnjacima. A ako Ustavni sud da zeleno svjetlo za referendum, onda bi se on za ovu Vladu zaista mogao održati u nezgodno vrijeme – malo prije predsjedničkih izbora.

Je li sprječavanje odlaska u mirovinu s napunjenih 67 godina života za tamo nekih 14 godina najvažnije pitanje ovog našeg mirovinskog sustava u kojem prosječna mirovina svih umirovljeničkih kategorija ne prelazi 40 posto prosječne plaće? Naravno da nije. Vidjet će se za 14 godina je li održiv ovako postavljeni mirovinski sustav koji izrazito privilegira jednu kategoriju građana i njihovih obitelji a objektivno obezvrjeđuje minuli rad onih ostalih koji (još?) nisu uspjeli postati branitelji.

Naravno da sindikalnim čelnicima nije padalo na pamet da u set ponuđenih referendumskih pitanja uvrste i jedno takvo pitanje o potrebi izdvajanja povlaštenih mirovina iz mirovinskog sustava.

Jer, oni su populisti, njih zanima uspjeh a ne jednakost i pravičnost. Tek stručni ljudi iz njihovog drugog ešalona konkretno su spominjali opterećenja koja nosi veliki broj povlaštenih mirovina unutar mirovinskog sustava.

novilist