Nekada davno Onaj tko je imao Konja bio je bogat čovjek. Onaj koji nije bio bogat, imao je lošijeg konja koji se zvao Kljuse. Kljuse je izvršavalo teške težačke poslove i osiguravalo svom gazdi minimum egzistencije s tendencijom
ostatka dohotka, kako bi se uspio pokriti i kada nisu bili povoljni uvjeti za rad. Gazda Kljuseta bio je siromašan čovjek.
Uspoređujući tu daleku prošlost s današnjim vremenom, razlika i nije onakva kakvu bismo očekivali. Uloge su se promijenile. Kljuse i dalje izvršava teške i složene zadatke te priskrbljuje svom gazdi višak dohotka ili dobiti, koji te viškove plasira u povoljnu kupnju stvari za koje smatra da su mu potrebne. Gazda Kljuseta postaje bogat čovjek.
Prateći tijek događanja kroz proteklo vrijeme primjećujemo da su ovom evolucijom ostali samo Bogat čovjek i Kljuse. Tu sva logika izreke iz prošlosti prestaje. Niti se Gazda može pouzdati u Sebe niti Kljuse može ostvariti ono što gazda od njega očekuje.
Prekomjerni bogataški apetiti i nekontrolirani rad Kljuseta donosi nove probleme koje svakodnevno pratimo i zovemo dnevnom politikom.
Očekivano bolji osobni život, običnom građaninu postaje iluzija jer granica ljudskosti u plaćenoj naknadi za pošteno izvršeni rad, ne postoji. Također, opravdanog i na kvaliteti zasnovanog bogaćenja pojedinaca, nema.
Nove bogate elite ljudi nastalih iz politike, moralne su karikature, umišljene da mogu i znaju raspolagati novcem građana, uvaljuju nas u dubioze iz kojih generacije financijski trpe. Istina, većina njih su izabrani voljom građana u uvjetima kada se i nije imalo što izabrati. Stoga bi građanima za protuuslugu, trebali i morali vratiti ukazano povjerenje kvalitetnim ulaganjem njihovog novca, uvažavanjem građanskih prava i potreba te unapređenjem sredine u kojoj žive.
Međutim, svakodnevno vidimo da nije tako, kuhinje osobnih i uskog kruga isticanih interesa prevladavaju. S pravom se pitamo tko je što iz prošlosti trebao naučiti i dokle može ići vrijeđanje građanske inteligencije pretvarajući nas u taoce politike i političkih interesa?
Na ulasku u Europsku uniju, saborski zastupnici prepiru se ističući tko je koliko osramotio Hrvatsku, tko će i koliko u buduće osramotiti Hrvatsku, kao da to nije svakodnevna pojava jer svako malo u javnost iskoči neka nova afera.
Da bi se donekle sve to izravnalo te pristupilo u EU državna politika mora uskladiti zakonodavstvo i skoro sve početi iz početka.
A gdje je početak za većinu od nas, kada nam je po godinama života sve bliži kraj? Možda pred ogledalom, uz konačno suočenje s činjenicom da smo siromašni, da nemamo izbora nego se građanski angažirati, da moramo izolirati ljude s lažnim obećanjima, uzdati se u Se i … prestati biti Kljuse.
