Kada god pričam s prijateljima i poznanicima, svi se kunu kako nitko živ ne gleda SBTV. Svi pričaju kako su im i vijesti i sve emisije redom teška negledljiva katastrofa. Najčešće se moram složiti s njima, ne ulazeći u analize tih promidžbenih, navijačkih slikopisa, ali ponekad, najčešće u slučaju emisije „Klopka“ i specijalki nakon izbora, zanimljivije mi je gledati naše lokalne likove i rezultate u našem okruženju, nego pratiti situaciju u drugim gradovima i slušati pametovanje nacionalnih komentatorskih posvuduša.
U specijalki nakon prvog izbornog kruga, situaciju su izvukli Prkačin i Majdandžić, dok su ostali komentatori bili dosadni poput Dade ili izrazito navijački neobjektivni poput mladog Ratka i nešto manje mladog Borislava. O Darku Junačku također ne bih trošio puno riječi, samo ću spomenuti kako je za mene on nešto kao naša lokalna verzija Mislava Togonala, što će njemu možda imponirati, dok ja spomenutog smatram za daleko najdosadnijeg i krajnje netalentiranog zagađivača medijskog prostora. Kako god bilo da bilo, ta je prva emisija još i bila donekle podnošljiva. No ono što su nam u specijalki nakon drugog izbornog kruga servirali Junačko, Stipić, Martinović, Gavran i notorni Gajdukov, vjerojatno je nešto najgore snimljeno i emitirano na TV-u još od ozloglašenog „Znanja-imanja“.
Dakle, emisija je praktički započela komentiranjem incidenta između Duspare i Karina, pri čemu su se komentatori redom zgražali i objašnjavali kako je navedeni događaj izuzetno djelovao na rezultate izbora i to, koliko se iz njihovih smušenih istupa dalo naslutiti, na štetu Jelića . Iako nikakve opipljive potkrijepe za te tvrdnje nisu imali, svi do jednog su dramili o izuzetnom utjecaju tog događaja. Gotovo unisono, s povremenim umjerenijim istupom Mate Gavrana, gosti su krajnje neprofesionalno, bez ustezanja, pokazali kako žale za sudbinom svog mladog urbanog kandidata. Nije da sam od ovakvih likova očekivao ikakve argumente, jer koji ih je lumen uopće unaprijedio u političke komentatore i znalce, ali dugo ne vidjeh ovako odlučno iznošenje tvrdnji bez ikakvog pokrića.
Zatim, u svega nekoliko dana, građani su po drugi put dobili jezikovu juhu. Nakon ucviljenih političkih gubitnika, sada su se tome priključile i naše medijske perjanice. Poslije pokuda i čuđenja narodu koji nije bio u stanju prepoznati političara takvog kalibra kakav je Dragan Jelić, građani su nagrđeni i zbog slabog izlaska na izbore. Čude se tako naši mudri komentatori da kakav je to narod koji ne koristi svoje demokratsko pravo i obavezu izlaska na izbore i biranja. Nema opravdanja ni oprosta za tu neodgovornu bagru, neki bi to i oštro kaznili. Trezveno, kako samo on to zna, u maniru pokojnog Račana, i Gavran je u jednoj od svojih čuvenih „puno pričam, a niš ne kažem“ tirada, pokudio neodgovorne građane, čudeći se kako su se oduprli snažnim silnicama takovih političkih magneta kakvi su Duspara i Jelić. Još je razumljivo što to ne razumiju očito potrošeni Gajdukov, Stipić i Gavran, ali kada mladić poput Ratka Martinovića pribjegne licemjerju pa ne progovori o tome koliko je siromašna lokalna politička scena, kako u prvom izbornom krugu u cijeloj županiji nije bilo za vidjeti jednog političara, ne od formata, već minimalno korektnog, a posebno kako se za građane, s IQ-om većim od broja cipela, u drugom izbornom krugu apsolutno nije imalo što birati. Umjesto da ukore lokalne političke elite koje su politiku i političare pa time i izbore srozali na najnižu granu, opališe naši vrli komentatori po onome tko se braniti ne može – po građanstvu. Najgore u svemu, ni na kraj pameti im nije došlo kako je neizlazak građana na izbore poruka o nezadovoljstvu i dubokom neslaganju s političkim elitama, koncepcijom izbora i izbornih listi i politikom uopće. Zaključiše i oni kako nešto ne valja s ovim narodom.
from sb underground
